Sporedna sadašnjost

»Književna Rijeka«, časopis za književnost i prosudbe o književnosti, Društvo hrvatskih književnika, Ogranak u Rijeci, br. 1-2, 2000.

Ovaj časopis koji, eto, izlazi već petu godinu, na samom početku izvješćuje čitatelje kako je izdavač i uredništvo lišeno sigurnosti »da ne (?) će u ovoj sušnoj godini za kulturu presahnuti«. Razlog je, pogađam da pretpostavljate, novac. Da nema razloga sumnjati u argumentiranost tog vapaja, potvrđuju slične zebnje objavljene u posljednjim brojevima nekoliko sličnih časopisa.

Bilo kako bilo, u upravo izašlu broju, datiranu u siječanj-veljaču 2000, »Književna Rijeka« na osamdesetak stranica A4 formata objavljuje štivo koje malo čime korespondira s trenutkom izlaženja (a i s nominalnim datiranjem) časopisa. To, dakako, može značiti i da tekstovi u njemu imaju, dobroj literaturi imanentnu, općevremensku dimenziju. No, ipak sam skloniji to doživjeti kao odsutnost sluha za jeku vremena. Ali u takvu nagnuću »Književna Rijeka« nije osamljen primjer na našoj književno-kulturološko časopisnoj sceni. Pitanje je samo koliko je to hotimični koncept, a koliko linija manjeg otpora.

Istina, uvodni tekst o istovremenoj stožernoj temi broja donosi razgovor glavnog urednika Andrije Vučemila s Ivanom Golubom, nadnaslovljen kao Književni trenutak sadašnjosti. Spomenuti nadnaslov odnosi se mnogo više na Vučemilova pitanja negoli na Golubove iscrpne odgovore. Da se razumijemo, Golubova su promišljanja i u ovoj prilici iznimno zanimljiva i pronicava, ali ovaj je razgovor, kako i sam Golub na kraju veli, »neka vrst velike ispovijedi« i dragocjen je prilog budućoj biografiji ovoga hrvatskog pisca, ali sadašnjost (u smislu aktualnosti) u njemu je tek sporedna natruha zgodimice povezana s ponekim biografskim podatkom.

Pod prozom se vodi, inače poticajno, viđenje povijesti Hvara iz pera Veljka Barbierija, ali i potpuno neuvjerljivo zapisivanje Zvonimira Buljevića. Proza je zastupljena još i dvjema solidnim (od kojih je druga i više nego solidna) pričama Roberta Vrbnjaka. Poeziju nude Ivan Golub, Damir Sirnik, Tin Kolumbić, Miroslav S. Mađer, Željko Rački i Stjepan Svedrović. »Prijevodi« nam podastiru sonete renesansnoga filozofa Giovannija Pica della Mirandole te tekst Marine Temkine, ruske pjesnikinje i esejistice, koja u obliku pisma sažimlje američko shvaćanje ženske umjetnosti. To je pismo prevela i za tisak pripremila agilna promicateljica ruske književnosti u nas, pogađate, Irena Lukšić. Drugi dio svoga opisnoga podnaslova »Književna Rijeka« ispunja osvrtima i prosudbama nekolicine knjiga, kao i pretiskom jednog od referata s prošlosvibanjskoga splitskog skupa u čast Federica Garcije Lorke.

Davor Šišmanović