Šarmantno i optimistično

Hi fi — Dućan snova, High Fidelity, SAD, 2000, režija Stephen Frears, scenarij D. V. DeVincentis (prema romanu Nicka Hornbyja), fotografija Seamus McGarvey, uloge John Cusack, Iben Hjejle, Todd Louiso, Jack Black, Lisa Bonet, Tim Robbins

Zbivanja iz bestselera Nicka Hornbyja u holivudskoj su prilagodbi premještena iz Engleske u Ameriku, ali je režija povjerena Englezu Stephenu Frearsu, autoru izrazito oscilativna opusa u rasponu od respektabilnih ostvarenja poput socijalno-karakternih studija Moja lijepa praonica, Obiteljska gužva i Opasne veze do šupljih projekata kakav je npr. Slučajni junak (s Dustinom Hoffmanom i Andyjem Garciom u glavnim ulogama), pretenciozna varijacija na filmove Franka Capre. Frears je jedan iz niza britanskih filmaša osamdesetih i devedesetih (Figgis, Jordan, Boyle) koji su matici otočke kinematografije podarili nezanemariv broj vrijednih filmova, ali su i demonstrirali evidentnu ograničenost autorskih dosega (pa čak i autorsko mediokritetstvo), zaostajući za prethodnom generacijom Lindsaya Andersona, Kena Russella i Nicholasa Roega, čiji su filmovi kao cjeline nerijetko bili manje uspjeli, ali su konstantno manifestirali izrazitu autorsku osebujnost kakva se osamdesetih i devedesetih u kontinuitetu mogla naći samo u alternativnim zabranima britanske kinematografije (Jarman, Greenaway).

Hornbyjev lak i šarmantan roman pretočen je u lak i pretežno šarmantan film, no i na podosta mjesta — na što se u romanu ne može požaliti — neuspješno humoran. Pored te slabosti, filmu se može prigovoriti i prevelika rascjepkanost, bez obzira što je riječ o ostvarenju izrazito epizodične kompozicije. Naime u romanu dramaturšku epizodičnost povezuje glavni lik, pripovjedač Rob (u filmu ga tumači John Cusack, inače i producentski angažiran na projektu), koji naširoko izvješćuje recipijenta o svim svojim preokupacijama i postupcima, dok je na filmu načelno takvo što na sličan način teško postići, premda su se njegovi autori utekli govoru lika u kameru čime djelomično — no nedovoljno — kompenziraju nedostatnost informacija koje gledatelj dobiva o junakovu svijetu.

Slabiji od predloška, no korektan, Hi Fi — Dućan snova ustrajno je privlačio publiku u kina u ljetnim mjesecima i možda ga je najbolje opisati kao zgodnu ljetnu ponudu za uzrast od otprilike petnaeste do četrdesete godine (a i šire) — taman toliko poticajnu da malko zagrebe ispod površine složenih i traumatičnih ljubavnih i profesionalnih snova, a da pritom ne ode opasno duboko te zadrži prevladavajuću dozu humora što sugerira optimizam, koji će većinu gledatelja ispratiti s projekcije sa smiješkom na usnama.

Damir Radić