Red klasike, red noviteta

Red klasike, red noviteta

Telefonski imenik autora i redatelja, koji bi se u raznim kombinacijama trebali pojaviti na hrvatskim scenama tijekom nastupajuće sezone, uglavnom je manje pouzdan od onoga pravog, ima li se na umu domaća kazališna praksa

Jednostrano odstranjivanje kulturne ponude koje, kulturnom ljetu unatoč, nastupa potkraj sezone, početkom nove donosi ponovni zanos, uvijek iznova oplemenjen najboljim željama s jedne i mračnom slutnjom o nemogućnosti ispunjenja kompletnog programa s druge strane. Nadolazeća sezona 2000/2001, ona koja definitivno donosi novo stoljeće, u tome nije nikakva iznika.

Nacionalne kuće središnje su točke razgranata programa, pa počnimo od naistočnije, HNK Osijek. Dramskim premijerama ove sezone to će kazalište ispuniti, ako ih sve i izvede, ukratko sve zahtjeve koji su postavljeni pred nacionalne kuće: red klasike, red suvremenoga svjetskog dramskog pisma i domaći prinos. Klasikom, premijerom Romea i Giuliette Williama Shakespearea u režiji Ivice Kunčevića najavljenom za sredinu listopada, dramski će to kazalište i otvoriti sezonu, dok će posljednja istorodna premijera u svibnju biti hrvatska praizvedba malo poznate Strindbergove drame Ima zločina i zločina, povjerena Marinu Cariću. Između dva velikana, a s dvije praizvedbe, stisnut će se Vladimir Stoisavljević i David Hare. Zagrepčanin će u Osijeku režirati vlastiti tekst Tango, drugi put, parafrazu Tanga Slawomira Mrožeka, još jednom postavljajući obitelj u središte drame, ili obrnuto, dok će Plavu sobu, klasično-moderno zapletenu priču britanskoga veterana o urbanim gubitnicima režirati Snježana Banović.

Gotovo istu recepturu slaganja programa koriste i drame ostalih nacionalnih kuća u Hrvatskoj, ovaj put čak i bez iznimke. Naime, splitski renegati u nastupajuću sezonu, barem što se drame tiče, ne ulaze s onako zvučnim imenima kao što je to bio slučaj prošle, no ponuđeni program daleko je od nezanimljivosti.

Slovenci u Splitu

Prva premijera splitskoga HNK najavljena je za listopad, a prepoznatljiv joj je naslov Cyrano de Bergerac. Rostandovu pikarsku dramu u stihovima o vitezu i pjesniku postavit će slovenski redatelj Tomi Janežič (1972). Ostatak sezone napunit će još jedan Slovenac, čest gost hrvatskih pozornica, Vito Taufer, svojom verzijom Othela, najbrže, najbitnije i najtočnije od Shakespeareovih velikih tragedija. Dug svom gradu splitski će HNK vratiti komadom Serafina Splićanka, komadom lokalnog kolorita koji je Boris Dvornik udahnuo Tetoviranoj ruži Tennesseeja Williamsa. Da bi zvjezdani trolist bio potpun, predstavu će režirati Ivica Boban.

Dvije sasvim osobite premijere ove sezone otvorit će nove kazališne prostore u Splitu. Za sada se sigurno zna da će Nenni Delmestre postaviti tekst Otac Elvisa Bošnjaka, još jednoga splitskog glumca koji je propisao. Zvjezdana prašina trebala bi pokriti i uprizorenje drame Jurice Pavičića Trovačica, koja je autoru ove godine donijela nagradu Marin Držić. Posebna je zanimljivost da bi ta predstava trebala biti kazališni debi filmaša Hrvoja Hribara.

HNK Ivana pl. Zajca iz Rijeke na prvu dramsku premijeru čekat će do devedesete obljetnice smrti Janka Polića Kamova. Za tada, 17. studenog, najavljena je dramsko-plesna posveta Čitajte Kamova, za koju se autorski, redateljski i koreografski pobrinula Katja Šimunić. U nastavku sezone Zlatko Sviben režirat će Život je san Calderona de la Barke, a Jernej Lorenci Gogoljevu Ženidbu. Pri samom kraju sezone Nenni Delmestre postavit će posljednju dramu Henrika Ibsena Kad se mi mrtvi probudimo, zagrobnu priču o umjetnosti i ljubavi. Osvajanje alternativnih prostora očito je i u Zajcu uzelo maha, pa bi u ljetu 2001. u Frankopanskom dvorcu Nova Kraljevica makedonski redatelj Aleksandar Popovski trebao postaviti vlastitu obradu klasika Petera Weissa Marat/Sade.

Još smo vlast

Kako iskoristiti nedostatak rubne pozicije, najbolje zna HNK u Varaždinu, malo kazalište s programom koji nimalo ne zaostaje za onima većih nacionalnih kuća. Naravno, već spomenuti repertoarski recept prisutan je i u Varaždinu, pa sezonu otvara komad Miljenka Jergovića Ti si taj anđeo, u režiji Hane Veček. Premijerni datum je 6. listopada, a bit će zanimljivo vidjeti kako će se na kazališnim daskama snaći izrazito poetsko Jergovićevo pismo. Već početkom prosinca u Varaždinu će se roditi Dijete ljubavi mlade australske dramatičarke Joanne Murray Smith, u režiji Dubravka Torjanca, dok će ostatkom sezone vladati provjereni redateljski kadrovi. Ozren Prohić najprije će samo režirati Idiota F. M. Dostojevskog, da bi nakon toga i dramatizirao i postavio Hrvatskog boga Marsa Miroslava Krleže. Nakon toga će završetak sezone, koji bi trebao pripasti Georgiju Paru i Svetom Aleksiju, rijetko izvođenom dramskom prvencu Tituša Brezovačkog, biti prilika za provjeru znane teze o učitelju i učeniku.

Barem jedan od njih poveznica je s majkom hrvatskih kazališta, zagrebačkim Hrvatskim narodnim, najvećim i najstarijim. Iako bi se našao još netko tko bi na Maršalovu trgu uskliknuo »Još smo vlast!«, okrutna zbilja nametnula je dramskom programu te nacionalne kuće najslabiji, barem kvantitativno, ritam od samo tri premijere. Potkraj listopada slavit će Božidar Violić s Mol#reovim Mizantropom i Ljubomirom Kerekešom, a uslijedit će praizvedba komada Čede Price Atelje u režiji Želimira Oreškovića. U Zagreb će se tijekom sezone vratiti i Steven Kent, no ne s još jednim američkim klasikom, nego sa Shakespeareovim Kako vam drago.

Prije upetljavanja u poslove zagrebačkih gradskih i ostalih kazališta načas treba zastati u Dubrovniku. Ambiciozno zamišljen, program u Kazalištu Marina Držića najavljuje Arkadiju Toma Stopparda, Beckettov Svršetak igre i, moćna li raspona, čak dvije premijere po ostavštini Mavra Vetranovića, obje u režiji Ivice Boban. Osim Suzane čiste i Orfea, u Dubrovniku bi se trebao zaigrati i po Matku Stršenu rekonstruirani Pomet Marina Držića.

O čemu se ne govori

I na nacionalnoj i na gradskoj razini hrvatska kazališta imaju problema o kojima vrijedi sve drugo osim onoga da se »u našoj kući o tome ne govori«. Na žalost, govori se i previše, ali krivih stvari ili s krive strane, dok se o drugima šuti — sa svih strana. Naime, Istarsko narodno kazalište iz Pule odbilo je pružiti bilo kakve informacije o programu, obrazlažući to neizvjesnim ishodom imenovanja ravnatelja. U času kad je imenovanje, očekivano, zahvatilo Roberta Raponju, može mu se samo čestitati. Licu i naličju kazališta u Hrvata ovaj slučaj samo dodaje ilustraciju, no parafraza bi rekla da je »svako nesretno kazalište nesretno na svoj način«. Virtualni ili stvarni strop koji se ruši na glavu dio je svakodnevlja u kojem započinje, još jedna, kazališna sezona u Zagrebu.

Agonija Zagrebačkog kazališta mladih dvojaka je, osim što naime nema ravnatelja koji bi pokrenuo stvari i bio odgovorna osoba za svaki segment djelovanja, za odluku o čemu se čeka Skupština grada i još koješta, tu je i problem dvorane. Istra, dakle, još nije gotova, a kad će, ne zna se. Zato ZKM najavljuje samo dug iz prošle sezone, znakovito nazvane Made in Croatia, Držićem nagrađen komad Ivane Sajko Naranča u oblacima, u režiji Borne Baletića. U mutnoj budućnosti nazire se i nova predstava Renea Medvešeka i nastavak zagrebačkoga predstavljanja austrijskih dramatičara s kafkijanskim Insektarijem Gerta Jonkea.

Na probleme s novcem, ali i na stalno režanje aspiranata, navikao je i Teatar &TD, pa ipak najavljuje još jednu uspješnu sezonu. Saša Broz, koja postavlja tekst mlađega španjolskog autora Juana Mayorge Ljubavna pisma Staljinu i Ivan Leo Lemo s Alicom u zemlji čuda i ekipom Trainspottinga, nisu se još dogovorili o poretku, ali obje predstave gotovo su završene, pa se premijere očekuju u jesenjim mjesecima. Kasnije će na red doći novo, Prohićevo čitanje klasika Buđenje proljeća Franka Wedekinda, ali i tekstovi dolazećih domaćih autora, Marijane Nola i Tomislava Zajeca.

Breza među bukvama

U skladu s katastrofičnim najavama, Teatar Exit, privatna breza među gradskim bukvama, ne najavljuje program za 2001. Ipak, najavljuje premijeru već potkraj listopada, a riječ je o autorskom projektu Nataše Lušetićpod radnim naslovom Everyman kills the thing he loves. Na tragu izraza predstave Imago, na Exitovoj sceni naći će se Iva Nerina Gattin, Darija Lorenci, Edvin Liverić i Tvrtko Jurić.

Prva premijera Satiričkog kazališta Kerempuh bit će Mačak u vreći Georgesa Feydeaua. Kako je to već četvrti komad tog komediografa u Kerempuhu, iznenađenja ne bi trebalo biti, osim ako to nije sam redatelj Petar Veček. Nakon Mačka u vreći, čini se da bi Vlatko Dulić trebao raditi kazališno-kerempuhovsku obradu Cabareta Boba Fossea. Iako se može pomisliti kako to ulazi u njezinu domenu, kaptolsko Gradsko kazalište »Komedija« okrenula se suvremenoj i nagrađivanoj američkoj drami s komedijom Ronalda Harwooda Kvartet. Obaveznu klasiku u ovom ili onom smjeru ispunit će Shakespeareov San ivanjske noći i Gavranovi Vozači za sva vremena.

Šećer na kraju dolazi iz Frankopanske. Već potkraj rujna Dramsko kazalište Gavella vraća dug prošle sezone — Moli#reova Umišljenog bolesnika redatelja Zlatka Boureka. Uz već poznatu plejadu Gavellina podmlatka, u glavnim ulogama ove vječne komedije pojavit će se Slavko Brankov, Vlasta Knezović i Marina Nemet — Brankov. Već za studeni najavljen je Teštamenat Vanče Kljakovića u režiji Zorana Mužića, dok će sljedeću kalendarsku godinu u Dramskom kazalištu napuniti dobro, i po dobru znani, gostujući redatelji: Eduard Miler radit će Woyzecka Georga Büchnera i Racineovu Fedru, a Krystof Warlikovsky, Poljak zaslužan za odlično i neprežaljeno Zapadno pristanište, Euripidove Bakhe. Čak dvije premijere dočekat će i scena Mamut, na kojoj bi se do konca godine trebale pojaviti Ivesove Jednočinke u režiji Marija Kovača i Genetove Sluškinje Damira Zlatara Freya.

Ovaj telefonski imenik autora i redatelja koji bi se u raznim kombinacijama trebali pojaviti na hrvatskim scenama tijekom nastupajuće sezone uglavnom je manje pouzdan od onog pravog, ima li se na umu domaća kazališna praksa. Ipak, ovako najavljena sezona ostavlja nadu da će hrvatsko kazalište barem dio najavljenoga i ispuniti, kvalitetom.

Igor Ružić