Približavanje odgovoru

Približavanje odgovoru

Danijel Alerić, Najstarija zagrebačka tajna. Problem imena i starosti grada Zagreba, Matica hrvatska, Zagreb, 2000.

O podrijetlu imena glavnoga grada Hrvatske izložene su do sada mnogobrojne pretpostavke, ali nijedna od njih nije u lingvističkom, onomastičkom, kulturnom i povijesnom smislu bila dovoljno uvjerljiva da bi se mogla smatrati konačnim rješenjem. Kako samo pitanje etimona imena može biti povezano s pitanjem podrijetla, pa i dubinskoga identiteta, stručnjaci različitih područja neprestano mu se vraćaju, a posljednja je u tom nizu studija Danijela Alerića. Autor je tomu poslu pristupio sa sviješću da on neće biti ni lagan ni kratkotrajan, te da se pozitivan ishod istraživanja može očekivati samo ako se polazi od pomne analize ukupnosti hipoteza i spoznaja do sada objelodanjenih, kao i od temeljitog uvida u kulturnu, crkvenu, političku itd. povijest Zagreba i u dokumente o njoj. Takvim je odnosom uvelike određen i ustroj knjige. Od četiri razdjela knjige, prvi se bavi problemima imena grada Zagreba u literaturi (odvojeno se razmatraju pretpostavke o slavenskom i one o neslavenskom podrijetlu toga imena). U drugome razdjelu (Uvod u novi pogled na to ime) autor sustavno prikazuje i raščlanjuje različite elemente (gdje se nalazio Zagreb prije osnutka biskupije, hidronimi Manduševec i Zagreb, osobno ime Zagrab, oblici imena grada Zagreba) kojima će se poslije u izlaganju služiti. U trećem razdjelu razmatra je li ime (Zagreb) prvobitno bilo ime sakralnoga objekta i proučava razvoj potvrđenih oblika toga imena (romanskih, slavenskih, njemačkih, madžarskih). Četvrti razdjel obrađuje Monasterium Zagrabiense kao kolijevku imena grada Zagreba. Knjiga se zaključuje nešto iscrpnijim sažecima na hrvatskom, talijanskom, njemačkom i francuskom te popisima i kazalima (citiranih djela, priloženih slika, kratica i znakova, spomenutih osoba) — šteta je što nema i popisa/kazala riječi i imena koja je autor razmatrao u tekstu).

Rješenja za podrijetlo imena grada

Da autor nije učinio ništa drugo nego sustavno izložio i kritički raščlanio rješenja za podrijetlo imena grada Zagreba koja su se do sada nudila, bilo bi neizmjerno korisno objaviti njegovu studiju, jer sada na jednome mjestu imamo prikupljene podatke koji su razasuti po starijim i teško dostupnim publikacijama, a ovdje dolaze s mnogobrojnim uputnicama s autora na autora, s djela na djelo, s rješenja na rješenje. Svjestan svih zamki što ih nosi puka jezična (onomastička) rekonstrukcija (sve dok se zapisom ne potvrdi, ona ostaje samo pretpostavka!), autor sustavno razmatra niz jezičnih, kulturnopovijesnih, crkvenopovijesnih, političkih itd. činjenica koje se moraju ili mogu uzimati u obzir pri rješavanju zagonetke imena grada Zagreba. Autorova je pretpostavka da je ime Zagreb nastalo od eklezionima (/crkva/ sv. Gabrijela, Kristova navjestitelja), vjerojatno od njegova oblika u jeziku sjevernotalijanskih redovnika kojih je bilo u Zagrebu. U čisto jezičnome dijelu, sumnjičavost budi više izvanredno oskudna potvrđenost likova kojima se operira (posebice za najstarija razdoblja) negoli sama uvjerljivost jezičnih rekonstrukcija. No autor je toga svjestan; krhki izvodi lingvističkoga (onomastičkoga) reda potkrepljuju se većim brojem povijesnih, kulturnopovijesnih, arheoloških, semantičkih i drugih dokaza. Na temelju svestrane analize raspoloživih činjenica čini se da je Alerić uspio dokazati kako je u Zagrebu prije osnutka biskupije postojao samostan sv. Gabrijela (i to je ključni element u cijeloj njegovoj etimološkoj rekonstrukciji), no više je na stručnjacima za povijest nego na jezikoslovcima da se ocijeni vjerodostojnost takve tvrdnje. Ne treba od ovakve knjige očekivati ono što ona (zbog naravi materije) ne može dati, a to je posve pouzdan odgovor na postavljeno pitanje, ali je sigurno da smo se s ovom knjigom za veliki korak pravomu odgovoru približili.

August Kovačec