Potpuno zatvorena priča

Jerko Denegri, Umjetnost konstruktivnog pristupa. Exat 51 i Nove tendencije, Horetzky, Zagreb, 2000.

Međunarodni pokret konstruktivističke i kinetičke umjetnosti Nove tendencije, čije su izložbe u Zagrebu, u organizaciji tadašnjih Galerija grada Zagreba, trajale od 1961. do 1973, najčešće s pratećim simpozijima koji su obrađivali najvažnija pitanja svjetske umjetnosti svoga doba, utemeljio je, otvoren za najmodernija strujanja u umjetnosti — s R. Putarom, M. Meštrovićem, B. Kelemenom, I. Piceljem, V. Richterom, D. Bašičevićem i brazilskim umjetnikom Almirom de Silva Mavignierom — Božo Beck, tadašnji direktor Galerija, a na pet međunarodnih izložaba NT nastupilo je dvjestotinjak autora konstruktivizma i neokonstruktivizma, potom kompjutorske umjetnosti i tipopoezije, a poslije i konceptualne umjetnosti, od kojih su neki bili velika imena (npr. M. Andrian, G. Alviani, P. Dorazio, H. le Parc, F. Morellet, J. R. Soto...). Vezano za aktivnost NT, Beck je uspio organizirati i velik broj samostalnih izložaba važnih svjetskih umjetnika (npr. V. Vasarely, O. Piene. H. Mack), kolokvija i simpozija, na kojima su sudjelovali vodeći svjetski teoretičari konstruktivističke i kinetičke umjetnosti i teorija informacija (npr. G. C. Argan, U. Apollonio, U. Eco, U. Kulterman, E. Mari, A. A. Moles, F. Popper...), a 1969. Beck je pokrenuo i međunarodni kolokvij Kompjutori i vizualna istraživanja. Zahvaljujući aktivnostima NT, Zagreb se autentično upisao na svjetski kulturni zemljovid i u to je doba živio životom istinskoga međunarodnog likovnog centra.

Umjetnosti konstruktivnoga tipa

NT su konačno dobile i primjerenu monografiju, i to ne iz pera, što bi bilo prirodno, zagrebačkoga povjesničara umjetnosti, nego marom dr. Jerka Denegrija (Split, 1936), dugogodišnjega kustosa beogradskoga Muzeja savremene umetnosti, danas profesora povijesti umjetnosti na beogradskom Filozofskom fakultetu, koji je u knjizi, koja je zapravo njegova proširena doktorska dizertacija, pomno, zapravo entuzijazmom, zanosom i motivacijom pravoga posvećenika svoga posla, ali i autentična connaisseura — kao svjedok i sudionik — pratio sve priredbe NT. Prije toga, redovito i s golemim afinitetom prateći fenomene hrvatske umjetnosti, promičući hrvatsku umjetnost na važnim manifestacijama u Beogradu i drugim sredinama, objelodanio je stotine relevantnih i često citiranih tekstova o pojavama, osobnostima i kretanjima u hrvatskoj likovnosti, pa i knjige Exat 51 (sa Ž. Koščevićem) i Apstraktna umjetnost 2 — geometrijske tendencije.

Njegova monografija Umjetnost konstruktivnog pristupa — Exat 51 i Nove tendencije, koju je upravo objavila zagrebačka kuća Horetzky, sadrži iscrpne, na 620 sitno tiskanih stranica i s 480 ilustracija i dokumentarnih fotografija koji je, kao urednik projekta, znalački odabrao i nerijetko prvi put objelodanio sudionik NT I. Picelj, monografske obrade tih dvaju važnih fenomena, dvaju ključnih poglavlja u našoj umjetnosti iza 1945, koje autor podvodi pod zajednički nazivnik umjetnosti konstruktivnog tipa. Dok je djelatnost i narav skupine Exat 51, narav, radikalnost njezine pojave i potrese što ih izazvala u hrvatskoj kulturi, sjajno i do u detalje rekonstruirao pažljivom obradom raspoložive građe, iščitavanjem tekstova samih umjetnika i kritičara, uvidom u mnoga djela, izložbe, dokumente, analizom svekolikih političkih, društvenih, kulturnih i umjetničkih prilika, raščlambom Manifesta i slikarske izložbe Exat-a 51 iz 1953, njezine recepcije, djelovanja egzatovaca arhitekata, razgovorima sa sudionicima i na druge načine, osvjetljavajući je u kontekstu i kontinuitetu hrvatske povijesne avangarde, dio knjige posvećen NT napisao je kao stručnjak koji je osobno, s dirljivom intelektualnom znatiželjom i predanošću te nevjerojatnim razumijevanjem stotina problema i aspekata svih pojava koje su se na izložbama NT očitovale i nametale, boraveći u Zagrebu, pomno, i kao ravnopravni sudionik u raspravama, pratio sve oblike aktivnosti vezane uz izložbe i simpozije, tako da priču o svim tim događanjima sipa iz prve ruke, interpretirajući i rasvjetljujući cijeli fenomen NT s nevjerojatnom preciznošću, vjerodostojnošću i akribijom, gdje svaka rečenica buja i pršti od informacija i kritičkih vrednovanja i novih, često iznenađujućih spoznaja, analizirajući NT, kao i u svjetskom kontekstu relevantnu i važnu manifestaciju, u rasponu od inicijative za njihovo pokretanje do prerana iščeznuća, za koje su krivi svi oni koji su početkom sedamdesetih vodili glavnu riječ u zagrebačkom likovnom životu, podrijetla, karaktera i značenja pojave NT, duhovne klime koju su njedrile...

Računajući da će za knjigom najvećma posezati studenti, osim što je opisao sve izložbe, naglasio je njihove znakovitosti (npr. pojave grupe u pokretu NT, lik umjetnika u NT, politizaciju ponašanja umjetnika u NT, NT i psihološka opažanja), te portretirao sve važnije sudionike izložaba, posebice hrvatske, organizatore i kritičare (Beck, Meštrović, Putar), obradio i sve prateće pojave vezane za NT, pa i one koji su se u našoj umjetnosti događale paralelno (npr. Gorgona) ili poslije (npr. konceptuala), kao posljedica trajanja NT u Zagrebu, čime je knjigu pretvorio u pravi didaktički poligon.

Denegrijeva knjiga tako je napisana da potpuno zatvara priču o Exatu 51 i NT i nakon nje o tim fenomenima više nema većih otvorenih pitanja ni dvojbi.

Ivica Župan