Obnovljen breljanski Sv. Nikola

Tko je putovao južnije od Omiša morao je zapaziti predivno mjesto na obali, gdje završava Mosor, a počinje Biokovo, između Vrulje i Baške Vode. To malo mjesto, imenom Brela, po mišljenju mnogih, najljepše je mjesto na Jadranu, a podijeljeno je na Gornja i Donja Brela; Donja Brela su na obali, a Gornja su u zaleđu, iza brda.

Naseljeno još u ilirsko doba, o čemu svjedoči gradina u Gornjim Brelima, prepleteno rimskim grobnim ostacima u Donjim Brelima, naselje se prvi put spominje u djelu De administrando imperio bizantskog cara Konstantina VII. Porfirogeneta sredinom 10. stoljeća kao jedan od četiri utvrđena grada stare Paganije. U prvoj četvrtini 14. stoljeća Breljani, Brolanenses, od Jurja Šubića iz Klisa dobivaju iste povlastice kao i ostali stanovnici omiške općine.

Breljani su svoju povijest nepovratno pisali brojnim ostacima vlastite kulture i tradicije. Uz druge crkve i kapele, srednjovjekovna crkva Sv. Nikole na biokovskoj uzvisini, 572 metra iznad mora, njihova je najstarija župna crkva, nekoć u sklopu naselja Berulia, koje je jednostavno nestalo. Ovuda je prolazio jedan od rijetkih putova iz zaleđa prema moru. I sve to u blizini rijeke Cetine, kojoj su ovdje posljednji zavoji i padovi. Preselivši iz negdašnje Berulije, osnovavši Gornja i Donja Brela, Breljani nikad nisu zapostavili svoju vezu sa Sv. Nikolom. Jednobrodna crkvica, manjih dimenzija, 12,45 x 5,30 m, s pravokutnom apsidom-nišom i zašiljenim svodom koji podupiru dva para pilastara te zvonikom na preslicu, više je desetljeća propadala. Tim više što je prostor na kojem leži od 1952. bio u posjedu one armije koja je zabranjivala svaki pristup ili bogoslužje, a i sama je bila veliki destruktivac crkve. Datum posvećenja crkve je 26. svibnja, dok godina zasad ostaje velikom nepoznanicom.

Don Ante Soljanić (1881-1963), breljanski župnik, za čijeg su se života Brela razvila u svakom smjeru, po vlastitom je nahođenju 1933. uredio crkvu. Između ostaloga, zacementirao je kameni pod, postavio cementni krov i posvetio novo zvono.

Početkom devedesetih Breljani su u zalogu imali jako oštećenu crkvu, i izvana i iznutra, te dvadesetak oskvrnutih grobova u neposrednoj blizini. Stanje je bilo alarmantno i crkvi je prijetilo potpuno urušavanje. U prosincu 1993. u novoosnovanoj općini, zaslugom domaćih ljudi, entuzijasta, osniva se ogranak Matice hrvatske u Brelima koji, pod vodstvom tadašnjega predsjednika ogranka Darka Šošića, započinje veliku inicijativu o obnovi crkve Sv. Nikole. Napravljena je opsežna dokumentacija o projektu obnove, konzultiran je splitski Zavod za zaštitu spomenika kulture i svi su se radovi odvijali pod nadzorom stručnjaka Zavoda, Ive Vojnovića i Zoraide Staničić te Joška Belamarića.

Teret organizacije obnove podnijela je nekolicina Breljana, ljudi punih ljubavi za vlastite korijene, ponajprije Darko Šošić kao logističar, Ivan Sokol kao organizator radova na obnovi te don Ivan Lendić, župnik Zadvarja, pod čijom je jurisdikcijom danas Sv. Nikola. Suradnja sa zadvarskim župnikom Lendićem, koji ju je u potpunosti povjerio laicima, može poslužiti kao primjer suradnje vjernika i župnika u podjeli rada za materijalno i duhovno zajedništvo vjerske zajednice. Prikupljanje novca bilo je vrlo naporno, jer ni crkva ni država, odnosno Radićevo Ministarstvo obnove i razvitka, nisu bile kadre pomoći pa je sve ostalo na donacijama i milodarima prijatelja i znanaca. Neposredno na obnovu potrošeno je otprilike 150 000 kuna, dok se radovi na cijelom projektu procjenjuju na otprilike pola milijuna kuna. Drugi dio ukupnoga troška, nesebičan je i dragovoljan prinos ljudi koji su sudjelovali u obnovi. Veliku pomoć pri obnovi Sv. Nikole dala je i posada helikoptera Hrvatske vojske iz Divulja koja je prevezla stotinjak tona građevinskog materijala na uzvisinu gdje se nalazi crkva, a s udaljenog je izvora provedena voda.

Radovi na obnovi trajali su od prosinca 1998. do svibnja 2000. Dana 26. svibnja 2000. vjerskom je svečanošću, pred više stotina Breljana i njihovih gostiju, blagoslovljena obnovljena crkva u biokovskom kršu. Hodočašće i blagoslov obnovljene crkve predvodio je don Drago Šimundža uz asistenciju župnika Gornjih i Donjih Brela te brojnih svećenika okolnih župa i makarskih franjevaca. Posebna je čast Breljanima bila nazočnost fra Karla Jurišića, povjesničara koji se desetljećima bavi crkvama i crkvicama Makarskoga primorja i koji se sa svoje 82 godine uspeo uz strmi puteljak do crkve. Potpuno uređena crkva dobila je novi križ koji je izradio kipar Jozo Vrdoljak, a do crkve u procesiji nosio Darko Šošić, te dvije svetačke slike Josipa Botterija Dinija. Križ je i jednu sliku crkvici darovao Darko Šošić, a druga je dar samog autora, dok je misno ruho za slavlje donirala obitelj Vlade Gotovca, bivšega predsjednika Matice hrvatske, osvjedočenih prijatelja Brela.

Tako je jako oštećeno zdanje, koje Breljanima stoljećima simbolizira vjeru i ustrajnost u sjećanju na pretke, konačno obnovljeno. Ono je i dokaz da se ovako plemenita stvar teško, ali ipak može, učiniti i bez konkretne pomoći državnih ustanova. Zapravo, njihova je pomoć i danas vrlo dobrodošla, jer se Breljani spremaju na obnovu crkvica Gospe od Zdravlja i Sv. Ilije, a opsežna bi crkvena baština općine Brela trebala završiti u lijepo ukoričenoj monografiji. Ne bi bilo naodmet arheološki istražiti groblje uz Sv. Nikolu koji je povijesno bio pod jurisdikcijom župe Brela pa je danas velika želja vjernika Gornjih i Donjih Brela vraćanje crkve pod njezinu jurisdikciju. Tu bi, barem što se monografije tiče, svakako mogla i morala pomoći Matica hrvatska. Naime, breljanski je ogranak donedavno bio jedan od najaktivnijih unutar najstarije hrvatske kulturne ustanove.

Marko Kružić