Obnova ne smije stati

Obnova ne smije stati

Ubrzo nakon što je u posljednjem srpanjskom broju »Vijenca« objavljen tekst o problematici obnove zagrebačke katedrale i prostora oko nje tijekom dvadesetog stoljeća, medijima se, poput tada aktualnih šumskih požara, proširila vijest da: »Nedostatak novca prijeti obustavljanjem radova na katedrali«, odnosno da je »Novac za obnovu katedrale potrošen, a radovi reducirani«. Naime, sredinom kolovoza mons. Josip Kolarić, predsjednik Odbora zagrebačke nadbiskupije za obnovu katedrale upoznao je Odbor s financijskim stanjem obnove, konstatiravši kako su: »Sredstva za obnovu zagrebačke katedrale iscrpljena i nastavak radova isključivo ovisi o darovima, donacijama i dotacijama«, dramatično istaknuvši da se »s obnovom ne smije stati, makar se radilo korak po korak, kamen po kamen«, da bi se na proljeće moglo nastaviti sa sanacijom sjevernog zvonika, za što je potrebno osigurati još oko 1 500 000 kuna. Na upit »Vijenca« 15. rujna o trenutnom financijskom stanju u vezi s obnovom katedrale, od mons. Klarića doznajemo da je na kraju grad Zagreb u rebalansu proračuna grada izdvojio stanovita sredstva za obnovu, za koju se i inače godišnje iz gradskog proračuna izdvaja petsto tisuća kuna, a također se očekuju i određena sredstva od Ministarstva kulture. I ovom prigodom, kao i pri sastanku s odborom, mons. Klarić odlučno je konstatirao: »Obnova katedrale ne smije stati.«

No, pitanje je da li se obnova tako kapitalnog spomenika kulture može prepustiti sudbini trenutnih, danas nimalo idealnih, financijskih mogućnosti institucija i dobroj volji i entuzijazmu pojedinaca? Ponajrije katedrali je potrebno bez obzira na situaciju osigurati kontinuiran i dostatan dotok novca koji će također jamčiti i kontinuiranu i kvalitetnu obnovu. Kontinuirana i kvalitetna obnova u prvom redu pretpostavlja suradnju mjerodavnoga Ministarstva, gradske vlasti i Odbora zagrebačke nadbiskupije za obnovu katedrale te uspostavljanje stalne konzervatorsko-restauratorske radionice koja ne samo što će uklanjati već postojeće štete nego će imati i mogućnost preventivnog djelovanja, jer je upravo preventiva jedan od temeljnih preduvjeta zaštite spomenika kulture, a što se pozitivno može odraziti i na cjelokupnu financijsku konstrukciju. Uspostavljanje stalne restauratorske radionice zagrebačke katedrale otvorilo bi i mogućnost školovanja i pripreme budućih generacija stručnjaka, koji bi s vremenom preuzimali brigu o tom kapitalnom spomeniku kulture što, htjeli mi to ili ne, zahtijeva stalnu stručnu brigu i nadzor. Tim više ako znamo da je i tijekom Bolléove restauracije katedrala imala stalnu klesarsku radionicu u kojoj će naukovati mnogi danas poznati hrvatski arhitekti, primjerice jedan od utemeljitelja Kluba hrvatskih arhitekata, arhitekt Stjepan Podhorsky. No i u povijesti svjetske arhitekture bilo je uobičajeno da radionice koje su ispunjavale zadaće oko izgradnje katedrala nastave i nakon gradnje raditi na njezinom održavanju. Jedna od najpoznatijih radionica ona je katedrale u Strasbourgu, iz 1276, koja postoji i danas. Prema gradskom statutu iz 1803. njezinim dobrima i prihodima namijenjenim za održavanje i konzervatorske zahvate upravlja grad, a uz nekoliko građevina, među kojima je i Katedralni muzej, radionica je raspolagala i vlastitom skupinom klesara, kipara i specijaliziranih obrtnika, koji sudjeluju u restauratorskim radovima.

Dakle, svima kojima je poznata problematika obnove zagrebačke katedrale, koja je, kako je već pisano na stranicama »Vijenca«, započela davne 1938. i traje već gotovo pola stoljeća, posve je jasno da se, ako radovi budu usporeni ili u najgoru ruku prekinuti, obnova može produljiti još nekoliko nadolazećih desetljeća. Time bi se završna konstatacija, kako nas je katedrala na početku stoljeća, tako i na njegovu kraju, dočekala u prepoznatljivu ruhu — pod skelama mogla primijeniti i za stoljeće pred nama, prepuštena na milost i nemilost mogućnostima, odnosno nemogućnostima institucija i dobroj volji građana. Stoga nije na odmet umjesto mudroslovno-blagoglagoljiva zaključka na kraju objaviti i brojeve žiroračuna Odbora zagrebačke nadbiskupije za obnovu katedrale:

Privredna banka: 30-101-621-42-81-4008-10179-21-9043

Zagrebačka banka: 30101-620-16-23-20-42-90-41

Krešimir Galović