Naša smotra

»Zadarska smotra«, časopis za kulturu, znanost i umjetnost, XLVII (1998), br. 1-3, glavni urednik Šime Batović, Matica hrvatska Zadar, Zadar, 1998.

Zadaća ovog časopisa od početka izlaženja do danas bila je objavljivanje priloga koji se u užem ili širem smislu bave pitanjima Zadra i zadarskog kraja, njegovim posebnostima. Pri tome se težilo da se stručni radovi i građa, književni tekstovi te izvještaji o društvenom i kulturnom životu u Zadru i okolici prikažu u »revijalnom obliku priloga, dakle obliku pregleda ili smotre i raznolikom — mješovitom, ali ne svaštarskom sadržaju«. Prednost su imali sadržajno i stručno zaokruženi, cjeloviti prilozi. Netematski brojevi časopisa dobili su stalne rubrike: Obljetnice, Prilozi, Naši stvaraoci, Naša izvorna kultura, Naši pokojnici, Naši velikani, Borci za Hrvatsku, Naši sugrađani, Prikazane knjige i dr. Tematski brojevi posvećeni su »Zadarskoj reviji« (bibliografija), Blažu Jurišiću, Dugom otoku, Dragutinu Parčiću, Stanku Ožaniću, »Zori dalmatinskoj«, govorima zadarskog kraja (»Domaća rič«). S jasno određenim ciljevima i koncepcijom kvalitete »Zadarske smotre« brzo je prepoznata i na adresu ovog časopisa stigle su mnogobrojne pohvale. Takve se pohvale mogu uputiti i ovom zakašnjelom trobroju, ali uz neke ograde.

Ono što mene neprestano obara s nogu jest luda strast za ponašivanjem. Naši uspješni sportaši, naši poznati pisci, naši profesori na stranim sveučilištima i sl., uglavnom sve što je veliko i poznato u nekom smislu, važno, uvijek je naše. U slučaju »Zadarske smotre« nazivi mnogih rubrika počinju s tim nesretnim naši. Razumijem da se ovdje ovo naši može pročitati kao zadarski ili se može smatrati nekom vrstom osobite privrženosti prema nekomu ili nečemu, ali nazvati rubriku Naši pokojnici ipak je malo morbidno. Pokojnici kao pokojnici, naime, više nisu ni svoji. Oni jednostavno nisu! Zatim, nameće mi se pitanje mjere. Jedan, inače veoma zanimljiv rad o posmrtnim običajima u Novigradu u posljednja dva stoljeća, popraćen je (pre)bogatim slikovnim prilozima: mrtvaci na odru, pogrebne povorke, osmrtnice i sl. Sve u svemu: četrdesetak fotografija i ilustracija od kojih se nećete osjećati bolje.

Većina radova tiče se povijesnih tema: hrvatskog pitanja u Dalmaciji 1848-1849, razgraničenja između mletačke i turske vlasti na zadarskom prostoru 1576. godine, Ciparskog rata, zadarskih vjetrenjača, konc-logora u Beogradu i Jasenovcu, Zadra u Domovinskom ratu 1990. do 1991. godine, gospodarstva Ždrelca u prošlosti. Književnost je zastupljena, između ostalog, esejem o Silviju Strahimiru Kranjčeviću a politička znanost radom o životu i radu radićevca Frane Vukića u Vrsima. Zadar kao sveučilišni grad sigurno posjeduje onaj intelektualni pogon koji ovakve teme može obrađivati stručno, zanimljivo i bez povišenih tonova. Zato mi se čini da tema Domovinskog rata zaslužuje bolji prilog od ovdje objavljenog. Prilog je pun općih mjesta i pretjerivanja: »Da bi Hrvatska bila zemlja blagostanja, sreće, pravednosti i mira, osim materijalne obnove prijeko joj je potrebna i ona duhovna i moralna... Hrvatski vojnik, hrabar, pošten, spreman na svaku žrtvu, to je vitez poštenja i časti... U situacijama između života i smrti naši vojnici sebi često postavljaju temeljna i najvažnija pitanja o smislu života i o vječnosti, koja se pretvaraju u spontanu molitvu« (str. 218). U situacijama između života i smrti vojnici ne postavljaju nikakva pitanja o smislu života i vječnosti jer se takva pitanja ne postavljaju kad je riječ o glavi — takva se pitanja postavljaju, kao što je poznato iz škole, jedino u dokolici za koju vojnici, makar bili i naši (!), začudo nemaju vremena u situacijama između života i smrti.

Časopis zbog mnogih razloga vrijedi uzeti u ruke. Raznovrsni prilozi raspoređeni na 640 strana dovoljan su mamac ljubiteljima olovnih slova.

Josip Brleković