Ljepota i sklad Helade

Ljepota i sklad Helade

Furio Durando, Drevna Grčka — Zora Zapada, Mozaik knjiga, Zagreb 1999.

Nijedan antički narod nije pridavao toliko važnosti športskim aktivnostima koliko Grci. Bez njih ne bi bilo ni olimpijade, igara koje danas ljubitelji športa pomno prate širom svijeta diveći se ljepoti i snazi ljudskog tijela. Svaki povijesni pregled teatrologije započinje grčkom dramom, a hrestomatija filozofskih tekstova grčkim filozofima. Kiparstvo i arhitektura tijekom stoljeća svako su se malo vraćali grčkim uzorima, hramovima i njihovim skladnim proporcijama. »Antička je Grčka korijen i bit modernoga Zapada; izvor, pritok i ušće tisuću sredozemnih kultura. Ova je knjiga napisana kako bi čitatelju pružila jezgrovitu sliku grčke civilizacije, s osvrtom na njenu iscrpnu i veličanstvenu povijest, kulturu i umjetnost.«

Furio Durando, autor knjige Drevna Grčka, talijanski je četrdesetogodišnji arheolog i docent na postdiplomskom studiju u Milanu. Sudjelovao je pri iskapanjima i topografskim istraživanjima u nekoliko talijanskih pokrajina. Proučavao je grčku i rimsku umjetnost te objavio niz znanstvenih članaka o rezultatima vlastitih istraživanja. Autor je nekoliko poglavlja o povijesti grčke i rimske umjetnosti u priručnicima za srednje škole. Knjiga je tiskana 1997. u Italiji, reprezentativnih je dimenzija (27 x 37 centimetara) i sadrži 292 stranice.

Podijeljena je u sljedeća poglavlja: Grčka kroz stoljeća: od Minosa do Augusta, Civilizacija i kultura antičke Grčke, Grčka umjetnost tijekom stoljeća, Arheološko putovanje po Heladi i Maloj Aziji, Arheološko putovanje po Velikoj Grčkoj i Kazalo osnovnih pojmova.

Uvodno, prvo poglavlje prikazuje povijesna zbivanja od prethistorije, preko Krete i Mikene, do rimskih osvajanja. Kronologija tih događaja pregledno je i koncizno ponuđena na dvije stranice kojima se tijekom čitanja knjige često vraćamo. U poglavlju Civilizacija i kultura antičke Grčke nailazimo na podatke o grčkoj kući, o hirovitim bogovima, hramovima i arhitektonskim stilovima, o kazalištu, športu i ratnim tehnikama.

Grčka umjetnost kroz stoljeća poglavlje je namijenjeno povjesničarima umjetnosti. »Umjetnost drevne Grčke smješta se u vremenski okvir između 10. i 1. stoljeća pr. Kr., u razdoblju tijekom kojega su jedinstvo, veličina i dubina grčke kulture položili duhovnu ideološku i formalnu osnovu čitave zapadne civilizacije«, piše autor. Pregled grčke umjetnosti od trećega tisućljeća do helenističkog razdoblja, od kikladskih idola, fresaka iz Knososa, dipilonskih vaza, Polikletova Dorifora do Venere Miloske. Iako svaku fotografiju prati iscrpan tekst, često nedostaju podaci o dimenzijama, nužni za cjelovitu predodžbu.

Posljednja dva poglavlja istinsko su arheološko putovanje heladskim područjima, od Male Azije do Velike Grčke s najvažnijim odredištima, od atenske Akropole do dorskih hramova u Paestumu. Mnogobrojne raskošne fotografije i avionski snimci ruševina, uz tlocrte i rekonstrukcije naselja, pružaju iscrpan uvid u grčki urbanizam i arhitekturu.

Iako je ponekad poželjno nedostatke diskretno interpolirati u tekst kako bi bili manje uočljivi, dopuštam si ovom prigodom da ih navedem na jednom mjestu. Prigovori se ponajprije odnose na grafičko oblikovanje Patrizije Balocco, koja ponavlja iste greške kao i u knjizi Drevni Egipat, prelamajući stranice crteža »idealnih rekonstrukcija« i fotografija, koje su nerijetko prevelike bez prave potrebe. Jednako tako iritantno reže skulpturu na mjestima gdje je to najmanje poželjno (Mironov Diskobol), što remeti cjelovitost sagledavanja. To je, srećom, ujedno i najveći nedostatak knjige.

Neobičnu formulaciju cikladska umjetnost (umjesto kikladska) pripisujem prevoditelju i njegovu nedovoljnu poznavanju povijesne terminologije. I u ovoj knjizi, kao i u Drevnom Egiptu, ponovo susrećemo isti odnos prema izboru pridjeva (ovaj prelijepi krater, ovaj prekrasni lekythos, ovaj lijepi brončani kip). Očito je riječ o istom genijalcu i tvorcu... lijepog i prekrasnog. Možda su si izdavač i prevoditelj mogli dopustiti diskretne preinake originala i poštedjeti nas te silne ljepote.

Gledano u cjelini, Drevna Grčka više je nego dobro došla na hrvatskom tržištu knjiga koje ne obiluje takvim izdanjima. Čini se da dosljedno ne prevodimo temeljnu literaturu (za kojom vape studenti, nastavnici, znanstvenici i ljubitelji lijepih umjetnosti), nego takozvana divot-izdanja reprezentativna opsega, koja često potcjenjuju publiku nudeći obilje fotografija popraćenih tekstovima sumnjive vrijednosti. Ovim izdanjem Mozaik knjiga napravila je vrlo dobar potez ponudivši nam djelo koje će lako shvatljivim, ali iscrpnim i zanimljivim tekstom zasigurno naći raznoliko čitateljstvo.

Paulina Granec