Hrvatska gori!

U programu obrane jadranskog prostora od požara, među ostalim mjerama prevencije, taktički raspoređene promatračnice u krajoliku za mogućnost hitne dojave nastanka požara pokazale su se kao dobra metoda zaštite. Potvrdu takva sustava obrane od požara doživjeli smo i ove godine na otocima Rabu i Cresu, gdje već dva desetljeća nije bilo ozbiljnijih požara. Sustav dojave na tim otocima tako je organiziran da može proći od 1,5 do 7,5 minuta od pojave požara do pokretanja mehanizma za njegovo sprečavanje. Tako se požar učinkovito gasi u samom začetku

Dovoljno je otvoriti već požutjele stranice (tzv. duplericu) »Hrvatskog tjednika«, lista Matice hrvatske od 3. rujna 1971. (broj 20) pa odmah uoči sličnost. Vatrene stihije iz 1971. i 2000. donijele su iste katastrofalne učinke.

To potvrđuju i brojni naslovi i podnaslovi iz »Hrvatskog tjednika«: Hrvatska u požarnoj groznici, Kada gori bor kao da gori vlastita kuća, Zar je moguće da su požari u Jadranskim šumama samo nenamjerne i »naivne« paljevine? (naslovna stranica »Tjednika«) i Plameni jezici ližu Jadran, Gori li to Hrvatska?, Što je ovo, ljudi? Otkud toliko požara?, Ugrožen biološki potencijal hrvatske obale, Tko je kriv za katastrofalnu seriju požara koji ove godine uništava najdragocjenija područja našeg turizma, Dalmacija gori, u plamenu nestaju šume, maslinici, vinogradi...

Ti naslovi duplerice, kao zbir nekog paklenog scenarija, ponovili su se i ove godine. Hrvatska se ponovno našla u požarnoj groznici, plameni jezici lizali su Jadran. Slaba nam je utjeha što gori diljem Sredozemlja, vjerojatno iz istih razloga kao i u nas: velikog nemara, nesmotrenosti, pretežno zbog ljudskog čimbenika. Sva ta pitanja trebat će temeljito proučiti kako bi se mogli donijeti pouzdani zaključci za budućnost.

Zapušteni jadranski krajolici

Dvije su temeljne kategorije problema vezanih uz ovu problematiku: jedna se odnosi na sprečavanje požara, a druga se tiče obnove opožarenih površina.

Što se tiče prve kategorije, treba istaknuti ovo: u jednom od starijih programa za obranu od požara na našem Mediteranu, obrađenom sa znanstveno-stručnim pretenzijama (u ekipi tog projekta sudjelovao je i autor ovih redaka, tada u svojstvu voditelja Centra za pejzaž Urbanističkog instituta Hrvatske) mnogo od toga je sagledano i obrađeno, a rezultiralo je određenim programom i zaključcima u obrani od požara. Dobro je naime poznat mehanizam širenja požara (kako nastaje za mnoge će ostati tajna, jer nije jednostavno otkriti neposredni uzrok — može se samo nagađati). Dva su ključna momenta u širenju požara: jedan je samo tlo zaraslo suhom travom, lišćem, suhim granama, niskim osušenim grmljem pa se požar manje-više širi prizemno. Kad dospije do bora, stablo se doslovno pretvara u vatrenu bombu: nastaje vatrena eksplozija, a upaljeni češeri lete kao projektili na sve strane.

Dakle, ono što je bitno pridonijelo katastrofalnim razmjerima vatrene stihije očajna je zaraslost, zapuštenost velikoga dijela jadranskih krajolika. Na svakom koraku čovjek može vidjeti godinama zapuštane bivše poljodjelske površine s korovom i travurinama koje nitko ne kosi pa su narasle više od metra visine. Ekstremna, nepodnošljiva suša ove godine učinila je te zapuštene dijelove krajolika zapaljivim poput baruta. Ništa nije bolja situacija ni na šumskim površinama, a pogotovo na makijskim sklopovima, koje šumari također tretiraju kao šumske površine. Dobro je netko izrekao ovih dana da je očišćenu šumu teško i zapaliti, a ako se to već dogodi, relativno ju je lagano ugasiti. Teško je ovaj čas sagledati tko je sve i s kolikim udjelom pridonio takvoj katastrofalnoj zaraslosti našega jadranskog krajolika, ali je jasno da to više ne smije tako ostati. Trebat će mnogo vremena, ali i pravih odluka, da se današnja slika potpuno izmijeni.

U pogledu požara navedenom treba svakako pribrojiti ljudski čimbenik: primitivna uporaba vatre u krajoliku uglavnom bez zle namjere da se izazove požar ali često katastrofalnih posljedica, drsko bacanje opušaka, paljenje trave-baruta tobože radi bolje plodnosti tla. Što sve treba učiniti da se ublaži ili otkloni taj ljudski čimbenik? Edukacija građana trebala bi biti mnogo učinkovitija, u čemu mnogo može pomoći televizija. Kaznene pak mjere mogle bi biti strože, što može djelovati preventivno ako bude dovoljno široko obznanjeno.

U navedenom ranijem programu obrane jadranskog prostora od požara među ostalim mjerama prevencije, taktički raspoređene promatračnice u krajoliku za mogućnost hitne dojave nastanka požara pokazale su se kao dobra metoda zaštite. Potvrdu takva sustava obrane od požara doživjeli smo i ove godine na otocima Rabu i Cresu, gdje već dva desetljeća nije bilo ozbiljnijih požara. Sustav dojave na tim otocima tako je organiziran da može proći od 1,5 do 7,5 minuta od pojave požara do pokretanja mehanizma za njegovo sprečavanje. Tako se požar učinkovito gasi u samom začetku. Osim toga šume se redovito čiste a i poljodjelske površine urednije su od onih na kopnu (velika polja u Loparu, Kamporu, zatim Mundanije — Supetarska Draga kao i brojni vinogradi, maslinici i sl.)

Osmatračnice nisu samo sa supove

Posebno je za ovaj slučaj instruktivan otok Cres s bujnom mediteransko-kamenjarskom prizemnom vegetacijom koju bismo mogli opisati kao veliki prirodni, mirisni mediteranski vrt jedinstvenih kompozicijskih ugođaja. Podsjetimo se: vatra se širi upravo prizemno, a to se unatoč ekstremnoj suši i brojnim, možda i nepromišljenim turistima na Cresu nije dogodilo. Prema tome, u budućoj obrani od požara kao pouzdana prevencija i učinkovito sprečavanje razbuktavanja požara dobro će nam poslužiti razrađen sustav promatračnica. Trebalo bi razmisliti i o ponovnom vraćanju lugara u šume. Prema nekim obavijestima lugari više ne krstare šumama, a oni su bili ti koji su znali tko sve zalazi u šumu, dok zlonamjerni posjetioci nikada nisu mogli biti sigurni da neće sresti lugara. Iskustvo sa šumskim prosjecima govori o većoj vrijednosti za lakše kretanje vatrogasnih vozila — ukoliko sam teren dopušta uporabu vozila nego što bi sami prosjeci mogli zaustaviti požarnu buktinju. O tom također treba voditi računa prigodom otvaranja novih prosjeka (ili čišćenja postojećih).

Vratite koze

Vraćanje koza u obiteljska gospodarstva ili slično također je dobar prijedog za zaštitu zaraslih šumskih površina a napose gustiša makijskih sklopova od širenja požara. To bi imalo dodatnu gospodarsku korist jer su mlijeko i proizvodi od kozjeg mlijeka znak za biološku vrijednost hrane, onakve kakvu treba nuditi budućim gostima — turistima.

Stravična slika izgorjeloga mladića Drage Mužinića iz Srinjina, stradala u ovogodišnjem požaru, prisiljava nas da se svi duboko zamislimo nad ukupnom katastrofom izazvanom ovogodišnjim požarima i krenemo u odlučnu bitku za buduću zaštitu.

U drugu kategoriju poslova treba ubrojiti obnovu današnjih zgarišta, ali i svega onoga što se tiče uređenja, uporabe i održavanja krajolika koji u sustavu s jedinstveno razvedenom obalom čine jednu od najljepših mediteranskih regija u Europi, pa i svijetu.

Zapuštenost krajolika — osobito napuštenih poljodjelskih površina — teži je i nešto dugoročniji problem, koji treba riješiti i s obzirom na obranu od požara. Ali nisu u pitanju samo požari. Scenarij budućega hrvatskog turizma nespojiv je sa zapuštenim krajolicima. Postoje valjani razlozi da se dio tih šuma, a osobito polja, iskoristi u sklopu obiteljskih gospodarstva. To je velik i dugotrajan posao kojega se treba prihvati ne samo na Jadranu nego u cijeloj Hrvatskoj.

Dovoljno je spomenuti jedan primjer neoprostive zapuštenosti: svjetski poznate primoštenske vinograde. Ti nas vinogradi poučavaju da takve površine mogu biti ne samo gospodarski korisne nego i dio ljepote i razigranosti krajolika, dio budućeg turističkog scenarija iskazana geslom: Odmarajte se na jednom od najljepših mora svijeta i hranite se prirodnom hranom, o čemu se možete i sami osvjedočiti vozeći se jadranskim krajolikom.

To znači da prigodom saniranja izgorjelih krajolika ne bi trebalo zanemariti ni estetiku, a to pretpostavlja oblikovanje. Dijelovi tog krajolika pravi su prirodni vrtovi (npr. Konavli), gdje se nižu čempresade, vinogradi, srebrnasti maslinici u neprispodobivu sliku razigrana krajolika.

Trsteno

U tom segmentu oblikovanja, gdje se prirodi dodaje i kreativnost čovjeka, posebno je teško doživljen požar u Trstenom ili, kako je to rekao Slobodan Prosperov Novak, »požar hrvatske botaničke katedrale«. Pod takvim nazivom krije se mnogostruko značenje perivoja: kao arboretuma, ali i vrhunskoga hrvatskog objekta parkovne umjetnosti, u kojem su renesansni dubrovački gospari znali firentinskom uzoru dodati ljudsko mjerilo profinjenosti. Uskladili su radost renesansnog otkrića svijeta s domaćim nazorima korisnosti, stvorivši tako specifičnost dubrovačkoga renesansnog vrta. Ono što Trsteno još izdvaja od ostalih živi je ogled povijesti temeljnih stilova parkovne umjetnosti u Europi. Renesansnoj osnovi iz kraja petnaestog stoljeća dodana je 1736. barokna Neptunova česma — zapravo klasicistički dodatak koji se potpuno uklopio u renesansno obilježje perivoja. Poslije, pri kraju 19. stoljeća, Trsteno je obogaćeno romantičnom varijantom prirodnoga stila oblikovanja, a taj je upravo nestao u vatrenoj stihiji.

Novak kaže: »Bili smo vlasnici (Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti) biljne katedrale, ali joj nismo osigurali ne samo protupožarnu zaštitu nego ni pravu namjenu« (podcrtao D. K.). A trebalo je samo slijediti iskustvo uporabe takvih povijesnih perivoja na zapadnom Mediteranu. U ovom se slučaju sam nameće primjer takve uporabe vile i vrtova Ephrussi de Rothschild na Cap Ferratu pored Nice u vlasništvu (gle analogije) Francuske akademije likovnih umjetnosti. Danas su ti Rothschildovi vrtovi pravi turistički proizvod (kako to zovu turistički menedžeri). Vrtovi su izvanredno uređeni i održavani. Da biste kao grupa mogli posjetiti te vrtove, i to uz dobro plaćenu ulaznicu, morate se najaviti cijeli mjesec unaprijed. Turistička opsada vrtova traje cijele godine. Ono što privlači i zanima brojne posjetitelje upravo je duh vremena izražen i stilskim karakteristikama vrtne umjetnosti.

Propala aukcija za arboretum

A Trsteno je gorjelo drugi put. Nakon prvoga paleža autor ovih redaka pokrenuo je veliku akciju za obnovu Trstenog po završetku Domovinskog rata. I to ostvarenjem aukcijske izložbe vrhunskih djela hrvatskih umjetnika. Ta aukcijska izložba trebala se dogoditi u Londonu. Bilo je planirano da se umjetničkim djelima doda i konkretna izložba o Trstenom: kakvo je bilo prije i nakon razaranja u Domovinskom ratu. Također je bilo zamišljeno da se ta ratna razaranja pojačaju prizorima ubijanja konja, na što su Englezi posebno osjetljivi. U tu svrhu sponzorski je tiskan i katalog. Sve se međutim slomilo na nemaru mjerodavnih u ondašnjoj vlasti (ako ne i zbog nečega mnogo goreg). Još danas oko tri tisuće tih kataloga drijema negdje zapakirano u podrumu ili skladištu Akademije likovnih umjetnosti u Zagrebu. Sada bi bio pravi čas da se ponovno pokrene takva ili slična inicijativa.

Dosadašnji način upravljanja i uporabe (a napose zaštite od požara) Trstenog očigledno je potpuno neprikladan i treba ga temeljito mijenjati.

Obnovi opožarenoga dijela treba pristupiti sabrano, stručno, a bilo bi veoma dobro i učinkovito i uz pomoć međunarodne zajednice, i to unatoč tome što i sama Hrvatska raspolaže s dovoljno stručnog potencijala za takav posao (primjerice dr. Bruno Šišić dobar je poznavalac dubrovačkih renesansnih vrtova, tu je i parkovni arhitekt iz Dubrovnika Muzafer Bračković, pa i drugi).

Po uzoru i standardima zapadnog Mediterana u fazi sadnje treba osigurati odgovarajući sadni materijal, ali i sve ono što će pridonjeti bržoj obnovi. Među ostalim svaki je, pa i najmanji, vrt na Mediteranu opskrbljen pouzdanim sustavima natapanja i zalijevanja, ponajprije kao zalog dobra održavanja, ali i kao jedna od zaštitnih mjera u slučaju požara. Gotovo je nevjerojatno da jedan od najljepših i najpoznatijih naših povijesnih vrtova u Trstenom (među prvima renesansnim vrtovima u Europi, podignut prije onih u Rimu) nije posjedovao sustave natapanja.

Bilo bi dobro da naši turistički planeri malo bolje prouče turizam zapadnoga Sredozemlja, kojemu pripadamo. Neće biti teško otkriti da se u tom području turizam događa oko dva temeljna stožera: kulture te (pretežno povijesnih) vrtova i parkova.

Ljudski nemar i neznanje, a ponešto i namjera U svemu tome, kada su u pitanju ovogodišnji požari, postoji još jedna komponenta, a tiče se samog čovjeka, njegovih navika, mentaliteta i odnosa prema vlastitoj postojbini. Predpostavljamo da su brojne požare izazvali ljudski nemar i neznanje. Kako se suprotstaviti tome? Uglavnom na dva načina: upornom i učinkovitom edukacijom, ali i većim, da ne kažemo drakonskim, kaznama.

Na kraju treba nešto reći i o troškovima obrane od požara. Ako bi se na jednu stranu stavila ukupna šteta — za sada približno izražena svotom od sto pedeset milijuna maraka (ona je zapravo gotovo neprocjenjiva), a na drugu svi potencijalni troškovi oko zaštite i obrane od požara, dobili bismo realan odnos. Bio bi to zoran dokaz da je svaki trošak za zaštitu stostruko opravdan i isplativ. Isplativ i u gospodarskoj budućnosti, koja bi Hrvatskoj mogla donijeti dobar život samo od turizma — Hrvatskoj shvaćenoj kao jedinstven europski vrt. Bog nam je podario zemlju, a na nama je, na našoj pameti, da takvu budućnost i ostvarimo.

Dragutin Kiš