Etnološki cutting edge

»Narodna umjetnost: Hrvatski časopis za etnologiju i folkloristiku«, vol. 37, br. 1, Institut za etnologiju i folkloristiku, Zagreb, 2000.

U vremenu kad hrvatsku etnologiju promišljaju sami etnolozi, kad ona — na ovaj ili onaj način — nalazi svoje putove u nešto širu, ali ipak brojčano i interesom ograničenu takozvanu kulturnu javnost i kad o njoj raspravljaju ili se njome pokušavaju baviti ne samo ljudi iz struke, ponekad čak poučavajući same etnologe što je zapravo predmet njihove znanosti, možda bi bilo dobro duboko udahnuti, stati na loptu i vratiti se iz meta-carstva etnološkome i folklorističkome tekstu, rezultatu znanstvenoga istraživanja. »Narodna umjetnost« jedan je od rijetkih časopisa skromne hrvatske etnološke i folklorističke publicistike — i jedini s međunarodnom recenzijom — koji se odlikuje besprijekornom redovitošću izlaženja i već tradicionalnim visokim standardima koji se iz broja u broj i s raznim uredničkim ekipama uvijek iznova potvrđuju, čemu je dokaz i činjenica da u Europi gotovo i nema važnijega etnološkog i folklorističkog imena čiji tekst nije objavljen na njegovim stranicama. Prvi od dva godišnja sveska na engleskom jeziku predstavlja radove hrvatskih znanstvenika međunarodnoj stručnoj publici, ali donosi i radove stranih kolega, dok drugi svezak, koji se objavljuje na hrvatskom, ponajprije komunicira s domaćom znanstvenom scenom. Ovogodišnji prvi svezak, objavljen tijekom srpnja, donosi devet tekstova, od kojih su tek dva ocijenjena kao prethodno priopćenje, dok preostali pripadaju u kategoriju izvornog znanstvenog članka.

Spolovi, zadirkivanje, etc.

Broj otvara tekst Lade Čale Feldman Izvedbena inverzija spola i disciplinarno prekoračivanje granica. Taj teorijski članak (proširena verzija autoričina referata održana na Austrijsko-hrvatskom semiotičkom skupu u studenome prošle godine u Grazu) promišlja sve oblike spolne inverzije i neodredivosti spolnog identiteta, koje pak povezuje s nesigurnostima identiteta disciplina koje bi se spomenutom problematikom trebale baviti te istodobno propituje neke od već etabliranih teorija.

Tekst Paradoks »familijarnosti« usmene balade: iskustvo sukoba Simone Delić jedan je u nizu objavljenih rezultata autoričina višegodišnjeg proučavanja usmene balade i ujedno zaključno poglavlje njezina magistarskoga rada, koji — tematizirajući obitelj kao dominantnu temu usmene balade i njezino distinktivno tematsko obilježje — govori o njezinu dvojakom i paradoksalnom tretmanu unutar proučene građe. Svojim tekstom zanimljive i originalne dramske forme Kaleidoskop ženskih slika u Dubrovniku 15. i 16. stoljeća: o jednom pristupu drugom spolu u tri čina autorica Valentina Gulin Zrnić suprotstavlja podatke o ženi iz povijesnih i narativnih izvora, čime oslikava kompleksnost renesansnoga Dubrovnika i osvjetljava percepciju — u prvome redu mušku — ondašnje žene. Članak budimpeštanske etnomuzikologinje Katalin Kovalcsik Zadirkivanje kao glazbeni žanr bračnih parova vlaških Roma u Zakarpatskoj oblasti raspravlja o žanru zadirkivanja kao važnome sredstvu društvene kontrole čija je primarna svrha riješiti konflikte unutar obitelji; on ujedno zatvara skupinu tekstova koju bismo — usprkos različitim pristupima, pa i pripadnosti raznim disciplinama — ugrubo mogli staviti pod zajednički nazivnik teorije roda i proučavanja obitelji.

Čime se to etnologija i folkloristika bave!

Poput prethodno objavljenih članaka, tekstovi Nives Ritig-Beljak (Kako se nasititi u izgnanstvu) i Marta Baxa (Slavljenje nasilne prošlosti: o lokalnim izvorima recentnog rata u Bosni i Hercegovini), oba klasificirana kao prethodno priopćenje, odražavaju višegodišnji znanstveni interes autora. U slučaju Nives Ritig-Beljak riječ je o spoju njezinih istraživanja prehrane i hrvatske ratne etnografije, u čijem je začetku ranih devedesetih i sama sudjelovala, dok je Baxov članak rezultat autorovih terenskih istraživanja između 1983. i 1995.

Zagonetka: primjer kruženja voda članak je u kojem Vilko Endstrasser uspoređuje zagonetku iz spjeva Ribanje i ribarsko prigovaranje Petra Hektorovića sa zagonetkom iz vedske himne RV I 164, sličnima zbog obrade ciklusa kruženja voda, ali i raspravlja o zagonetki kao žanru, o metafori te temi samoga godišnjeg ciklusa. Slijedi mu tekst »Čudo« kao književno odredište (sjecište) u komunikaciji između dvaju svjetova, naravnog i nadnaravnog, u životopisima svetaca 18. i 19. stoljeća u hrvatskoj književnosti Divne Zečević, najnoviji prilog bogatom autoričinu opusu iz područja religiozne književnosti i pučke pobožnosti, u kojemu raspravlja o čudu kao elementu životopisa svetaca koji se javlja iz vjerovanja o bliskosti naravnog i nadnaravnog svijeta i koji u kršćanstvu postaje ekskluzivno obilježje svetaca. I konačno, svezak zaključuje tekst Reane Senjković Zaboravljeni: Mirko Kus-Nikolajev: prilog za jednu ranu teoriju folklornog likovnog izraza. Osim što je mozaik proučavanja povijesti hrvatske etnološke znanosti obogatila jednim važnim kamenčićem (o Kus-Nikolajevu se, naime, nije mnogo pisalo), autorica — koja se već dulji niz godina sustavno bavi istraživanjima iz područja vizualne antropologije — također se osvrnula na definiciju pojma narodne umjetnosti te na analizu i interpretaciju pojedinih njezinih motiva. Objavljeni tekstovi svojom tematskom i metodološkom raznolikošću, kao i pripadnošću nekoliko različitih disciplina, najbolje svjedoče o tome čime se etnologija i folkloristika trenutačno bave. U ovome se broju »Narodne umjetnosti« mogu pronaći članci pisani u skladu sa suvremenim europskim i svjetskim znanstvenim trendovima — ne u smislu pomodarstva, nego relevantnosti — pa će i taj svezak sigurno opravdati visoki rejting časopisa i njegova izdavača.

Sanja Kalapoš