Zaštita kontra bagera

Zaštita kontra bagera

Prva arheološka istraživanja na sinjskom gradu

Za rasvjetljavanje razdoblja tursko-mletačkih ratova u srednjoj Dalmaciji sinjska je tvrđava od iznimne povijesne i kulturne važnosti. Poglavito za Cetinjane i Sinjane tvrđava postaje simbol hrabrosti, vjere i slobode. Na takvim zasadama izrasta viteška igra Alka kao počast i sjećanje na znamenitu 1715. godinu kada je mala posada odvažnih časnika, vojnika i franjevaca obranila Grad od nadmoćne turske sile. Vjeruje se da je pobjeda izvojevana uz pomoć nebeske zaštite, molitvama Majci Božjoj uz svetu sliku Čudotvorne Gospe Sinjske.

Početak stanovanja na Gradu zadire duboko u prapovijesno razdoblje kada se formira naselje gradinskoga tipa. Slijede raznolika povijesna događanja, koja su utisnula slojevit kulturni pečat. Važan je nalaz žrtvenika s natpisom, slučajno pronađen 1938. na jugozapadnim padinama tvrđave, koji otkriva da se antička utvrda zvala Osinium, odakle ime Sinj vezuje svoje podrijetlo. U srednjovjekovnim dokumentima Sinj se naziva castrum Fisini i castrum regale Zyn te ga baštine velikaši iz poznatih hrvatskih obitelji Nelipića, Frankopana i Talovca. Na početku 16. stoljeća Sinj osvajaju Turci, a tek 1686. opći providur G. Cornaro i krajišnici osvajaju Grad. Potkraj 16. stoljeća nastaju i prvi nacrti tvrđave koja je imala tri razine, bila utvrđena jakim bedemima i kulama, crkvu svetog Mihovila (džamija), kuće velikaša, cisterne za vodu, skladišta, vojarne i druge objekte vojnog karaktera. Danas se veličina tvrđave samo naslućuje, jer je skrivena gustim raslinjem i zemljom proviruju ostaci prošlosti.

Ideja da se na tvrđavi postave postaje Križnog puta uvjetovala je zaštitna arheološka istraživanja. Istraživanja su proveli stručnjaci Konzervatorskog odjela iz Splita, Muzeja hrvatskih arheoloških spomenika i Muzeja Cetinske krajine iz Sinja tijekom 1998. i 1999. godine. Važno je naglasiti da su to prva arheološka istraživanja na sinjskom gradu. Svi danas poznati podaci o Sinju zasnivaju se na pisanim dokumentima i slučajnim nalazima entuzijasta, povjesničara i arheologa fra A. J. Solde, Š. Jurića, S. Gunjače i A. Miloševića. Treba istaknuti da je riječ o zaštitnim sondažnim arheološkim istraživanjima, istraživalo se samo na mjestima budućih postaja Križnog puta, a ne na lokacijama gdje se realno mogu očekivati važni arheološki nalazi. Nesretna je činjenica da su zaštitnim radovima prethodila istraživanja teškom mehanizacijom.

Dakle, osim istraživačke djelatnosti zaštita je bila korektiv gruboj stvarnosti koja prvo bagerima ubrzava radove, i estetsko-ekološkim nepromišljenostima. Posljedice su kulturnoj javnosti jasne... tako je bilo i na Gradu. Ipak, brzim djelovanjem konzervatorske službe spriječena je veća devastacija, svih četrnaest postaja premješteno je izvan tvrđave duž probijene staze u podnožju.

Palisade

Prvo se pristupilo istraživanju najugroženijega dijela unutrašnjosti korlata — vanjskog dvorišta tvrđave — koji je bio znatno oštećen teškom mehanizacijom. Riječ je o najmlađem dijelu tvrđave nastalom tijekom 17. i prve polovice 18. stoljeća, gdje je otkriven dio zapadnog i sjevernog ogradnog zida s tragovima dvostruke palisade (ograda od pruća) i dva velika vojna objekta. Pronađeni sitniji arheološki materijal — novčići, keramika, topovske kugle — smješta objekte u vrijeme venecijanske obnove tvrđave, što potvrđuje nalaz bakrenog novca u vrijednosti od dva solida, koji Venecija tijekom 18. stoljeća kuje za Dalmaciju i Albaniju. Otkriveni tragovi palisada, čini se, utvrđivali su cijelu zapadnu dužinu bedema, što bi nam buduća sustavna istraživanja mogla potvrditi. Sačuvani dvostruki, kružni tragovi u žbuci nastali su postavljanjem drvenih kolaca u još svježu žbuku te je na taj način bivala načinjena drvena ograda isprepletena prućem, čija je funkcija bila dodatno utvrditi bedeme. Istraženi dio palisada ubrzo se nakon otkrivanja počeo osipati zbog osjetljivosti žbuke na atmosferilije i temperaturne oscilacije te su stručnjaci Hrvatskog restauratorskog zavoda proveli hitne zaštitne radove sanacije i konsolidacije izvornih rubova žbuke. Na fortifikacijskoj arhitekturi u Dalmaciji palisade su naznačene na starim planovima gradova, primjerice na starom planu Splita na mjestu gdje je poslije podignut barokni bedem Priuli, ali do sada nigdje nisu pronađene sačuvane. Stoga bi palisade sa staroga sinjskog grada valjalo u potpunosti istražiti i rekonstruirati.

Četrnaest postaja

Nakon provedenih zaštitnih istražnih radova na području korlata suglasno je dogovoreno da postaje Križnoga puta neće zadirati u unutrašnjost same tvrđave, nego će se rasporediti duž probijene staze u podnožju tvrđave. Uslijedila su sondažna arheološka istraživanja na svakoj od budućih četrnaest postaja. Sonde su smještene na vrlo strmu terenu, te u arheološkom smislu ne možemo govoriti o kulturnim slojevima. Naime, na tako strmu terenu kulturni se slojevi nisu mogli sačuvati s obzirom na erozije tla (oborinske vode). Uglavnom je riječ o nasipu u kojem, jedno uz drugo, nalazimo artefakte od prapovijesti do u 18. stoljeće pomiješane s recentnim ostacima. Površinski sloj humusa nestajao je od prve polovice 20. stoljeća kada su južne padine poljodjelski obrađivane (vinogradi, voćnjaci), a sredinom stoljeća padine su pošumljene.

Muljika

Najzanimljiviji ostaci arhitekture pronađeni su u dvije sonde na južnoj padini ispod bedema Grada. Otkriveni su oštećeni zidovi objekata vjerojatno stambenoga karaktera za čije je vanjske sjeverne zidove bila iskorištena okomita, u tu svrhu podzidana litica. Također, uz kuće su pronađene manje pećine koje su najvjerojatnije bile rabljene kao spremišta za hranu.

Na istočnim i sjevernim padinama brijega pronađene su zanimljive kružne jame ukopane u živu stijenu (muljika), koje su vjerojatno služile kao spremišta za hranu — trapovi. Otkriveni zidovi kuća i trapovi ne mogu biti precizno vremenski određeni jer je sitni arheološki materijal pronađen ispremještan u nasipu. No, služeći se arhivskim podacima i dokumentima, te uz pronađeni arheološki materijal, može se zaključiti da se Grad proširuje izvan bedema tvrđave već u 16. stoljeću za turskoga gospodstva.

Arheološki su najzanimljiviji ostaci suhozida na sjevernoj padini, gdje jedino možemo govoriti o kulturnim slojevima, no i ovdje je mehanizacija bila »brža«. Uz ostatke suhozida pronađena je velika količina prapovijesne ranoželjeznodobne keramike (800-400. pr. Kr.), te je opravdano pretpostaviti postojanje prapovijesnih terasa na čijem se vrhu nalazila lako branjena gradina u funkciji izvidnice i skloništa.

Izvorište svoga postojanja, korijen dične prošlosti Sinj bi ipak trebao pronaći na tvrđavi ponad varoši, a glavni kulturni prioritet postaviti u provođenju sustavnih arheoloških istraživanja, konzervaciji bedema i otkrivene arhitekture, planskoj restauraciji i prezentaciji te skladnu prožimanju arheoloških ostataka i suvremenih skulptura Križnog puta.

Dubravka Čerina