Zagorski arheološki biser

Zagorski arheološki biser

U novije je vrijeme taj arheološki lokalitet osobito uništen, a okolica svetišta nagrđena. Pokretne šatore i štandove, podizane samo u doba proštenja na prostoru uokolo svetišta, zamijenila su čvrsta zdanja, primjerice za prodaju pića, a u zemljani bedem ukopana je hladnjača. Na samome bedemu nalazi se kućica s odašiljačem koju je izgradio HPT za potrebe off-road-utrke oko samoga lokaliteta

Svetište Majke Božje Gorske smješteno je na najvišem dijelu brijega, gradine, koja se uzdiže sjeveroistočno od središta sela Lobora. Budući da se nalazi na Gori, što je pučki naziv za goru Ivanščicu, po njoj je svetište dobilo ime. Riječ je o vjerojatno najstarijem svetištu Majke Božje na području cijele sjeverozapadne Hrvatske, koje je svoju ulogu prošteništa zadržalo do danas. Prema pričama starijih ljudi, prije no što je Marija Bistrica preuzela prevagu u novije vrijeme, svetište u Loboru bilo je najjače svetište Majke Božje u Hrvatskom zagorju. Današnja crkva na gradini sagrađena je na početku 15. stoljeća, a u novijim je razdobljima doživjela različite preinake. Na sjevernoj strani gradine veliki je zemljani nasip, bedem, s tragovima svih minulih razdoblja.

Još je godine 1946. svetište Majke Božje Gorske u Loboru u Hrvatskom zagorju uvedeno u arheološku literaturu u povodu otkrića kamenog ulomka ukrašena pleterom i s dijelom natpisa. Pronašao ga je Tihomil Stahuljak, djelatnik Konzervatorskog zavoda u Zagrebu, prigodom obilaska crkve. Taj vrijedan nalaz bio je uzidan u zid staje nekoga seljaka, u neposrednoj blizini crkve. Danas se ovaj ulomak nalazi u Arheološkom muzeju u Zagrebu. Prema riječima istoga seljaka, on je jedan slični ulomak, s natpisom i pleterom, uzidao u zid svoje kuće, gdje je i ostao. Treći poznati ulomak otkriven je u zapadnom zidu današnje crkve Majke Božje Gorske. Pronađeni kameni ulomci pleterne plastike dio su kamenoga namještaja predromaničke crkve iz 11. stoljeća, koja je postojala na gradini gdje je poslije podignuta današnja crkva, a čiji položaj još uvijek nije poznat. Sve donedavno nisu bila pokrenuta nikakva arheološka iskopavanja kojima bi se istražio taj lokalitet. Napokon, 1998. Uprava za zaštitu kulturne baštine — Konzervatorski odjel u Zagrebu naručio je pri Arheološkom zavodu Filozofskoga fakulteta u Zagrebu zaštitna arheološka istraživanja kod svetišta Majke Božje Gorske. Istraživanja od kraja rujna do kraja listopada 1998. vodio je Krešimir Filipec.

Utrke oko nalazišta

U novije je vrijeme taj arheološki lokalitet osobito uništen, a okolica svetišta nagrđena. Pokretne šatore i štandove, podizane samo u doba proštenja na prostoru uokolo svetišta, zamijenila su čvrsta zdanja, primjerice za prodaju pića, a u zemljani bedem ukopana je hladnjača. Na samome bedemu nalazi se kućica s odašiljačem koju je izgradio HPT za potrebe off-road-utrke oko samoga lokaliteta. Stare kuće u okolici počele su se obnavljati i preuređivati, a započela je i gradnja novih kuća za odmor. Prigodom svih tih radova slučajno su otkriveni, ali i uništeni, brojni vrijedni arheološki nalazi. Kako bi se lokalitet zaštitio, osobito na dijelovima ugroženim raznim djelatnostima, pokrenuta su arheološka istraživanja. Povod više, ne manje važan, bila je vlagom uništena crkva i u svezi s tim njezina zaštita, ponajprije izvođenje drenaže uokolo objekta. Zato je bilo potrebno stvoriti predodžbu o tome na što sve valja računati prigodom zaštitnih radova. S tim ciljem provedena su pokusna arheološka istraživanja kojima su dobiveni podaci i o dubini arheoloških slojeva oko same crkve.

Arheološki nalazi otkriveni oko svetišta Majke Božje ukazuju na kontinuitet nastanjenosti gradine od kasnoga brončanog doba sve do današnjih dana. Kao osobito vrijedne nalaze valja istaknuti ostatke objekta iz starijega željeznog doba, zatim još jedan pronađeni kameni ulomak s pleterom i srednjovjekovno groblje.

Ostaci stambene arhitekture iz starijega željeznog doba smatraju se vrlo bitnim za to razdoblje. U cijeloj je Hrvatskoj istraženo samo nekoliko stariježeljeznodobnih kuća. U Loboru su pronađeni ostaci izgorjele podnice iznad lijepo položenih kamenova približno jednake veličine. Na sličan su način bile građene podnice željeznodobnih kuća otkrivenih na Gornjem gradu u Zagrebu.

Nadalje, nalazi kamenih ulomaka ukrašenih pleterom vrlo su rijetki u ovim krajevima. Oni su bili dio kamenoga namještaja predromaničkih crkava i datiraju se u 11. stoljeće. Osim u Lici, u kontinentalnom dijelu Hrvatske pronađeni su još samo u Sisku. Lobor je, dakle, do sada najudaljenija točka na sjeverozapadu s ovom vrstom nalaza. Štoviše, otkriveno je još nekoliko drugih ulomaka uzidanih u zid same crkve ili u njezinoj bližoj okolici. Pronađeni ulomak s pleterom, otkriven slučajno prigodom radova koji su uništili lokalitet, trenutno se nalazi na obradi u Arheološkom zavodu na Filozofskom fakultetu u Zagrebu.

Arheološka senzacija

Nalaz srednjovjekovnoga groblja na ovome području mogao bi se smatrati senzacijom. Naime, ono je prvo pronađeno, ne još potpuno istraženo, srednjovjekovno groblje na području sjeverozapadne Hrvatske, odnosno Hrvatskog zagorja. S obzirom na osobit način ukopa i osobitu vrstu nalaza riječ je o bjelobrdskom, dakle starohrvatskom groblju iz 10. i 11. stoljeća. Neki elementi povezuju to groblje s ptujskim s jedne strane te sa slavonskim hrvatskim grobljima s druge strane. Do sada je pronađeno dvanaest grobova na razdaljini od oko dvadeset metara, a Filipec dodaje da bi se velikim istraživanjima vjerojatno iskopalo veliko naseobinsko groblje. Grobovi su otkriveni na maloj dubini. Poredani su u redove i orijentirani u smjeru zapad-istok uz manja odstupanja. Kosti pronađene u grobovima izvanredno su očuvane. Nalazi u grobovima ostaci su nošnje pokojnika i tipični su bjelobrdski — brončane, srebrne i željezne karičice sa završetkom u obliku slova S (takozvane S-karičice), zatim obične karičice i srebrni lijevani prsten. Karičice su različitih veličina, oblika i tipoloških osobina. Na istraženom dijelu groblja ne postoje dva jednaka groba s obzirom na oblik i položaj nakita u njima. Vrsta kovine i tehnika izrade pronađenoga nakita svjedoče o materijalnom siromaštvu i jednostavnosti ukusa onodobnoga stanovništva. No to prvobitno hrvatsko stanovništvo, usprkos siromaštvu, imalo je potrebu ukrašavati se i, štoviše, znalo je neatraktivan nakit upotrijebiti na način da se doimlje privlačno, primjerice objesiti niz pletenicu ili nanizati oko glave. Činjenica je da su na ovome području obitavali jednostavni ljudi koji su mrtve pokapali na jednostavan način, no istodobno je činjenica da su to bili Hrvati, što je od velike važnosti za nacionalnu arheologiju i za nas same.

Financijski problemi

Pronađeno srednjovjekovno groblje ukazuje na blizinu još neotkrivene predromaničke crkve koja je ovdje istovremeno postojala, a kojoj su pripadali gore spomenuti kameni ulomci s pleternim reljefom.

Osim navedenih nalaza otkriveni su i nalazi keramike koji pripadaju kasnom brončanom dobu. Nadalje, na bedemu su otkriveni tragovi nadogradnje iz mlađega željeznog doba i nalazi iz rimskoga doba (novčić, gotovo nerabljena pisaljka — stilus). Gradina na kojoj su nađeni ovi nalazi u kasnoj je antici vjerojatno funkcionirala kao utvrda koja je, dominirajući krajem, kontrolirala jedan od najvažnijih prijelaza preko Ivanščice prema sjeveru.

Na osnovi svih otkrivenih nalaza utvrđeno je da je gradina nastanjena već u kasnom brončanom dobu, zatim u starijem i mlađem željeznom dobu, uglavnom tijekom Rimskoga Carstva te u srednjem vijeku do današnjih dana. Istodobno, pokusnim istraživanjima dobiveni su podaci o dubini arheoloških slojeva, što je nužno za buduća zaštitna istraživanja. Kada će ona uslijediti, još je neizvjesno, jer za sanaciju nije pribavljen potreban novac. Otkriveni stariježeljeznodobni (halštatski), mlađeželjeznodobni (latenski), rimski i srednjovjekovni nalazi i sva antropološka građa još se obrađuju, a njihovo objavljivanje očekuje se ove jeseni.

Marijana Miklić