U postmodernističkoj maniri

Julian Barnes, Engleska, Engleska, Celebrer, Zagreb, 2000.

Osnovno pitanje ovoga romana pitanje je odnosa kopije i originala, istinitog i neistinitog, autentičnog i lažnog ili šire, to je pitanje identiteta i njegova odbljeska u zrcalu vlastita dvojnika.

»Koja je tvoja prva uspomena?« rečenica je kojom započinje pripovijedanje. Sjećanjem na djetinjstvo otvara se prva tematska potka romana, ona koja prati život Marthe Cochrane od njezinih prvih uspomena do same starosti. Iako se nije mogla točno prisjetiti svoje prve uspomene, jer s uspomenama je tako: rastaču se kad po njima prebireš, ono čega se jest sjećala bila je nepatvorena slika slagalice Engleske koju je, kao dijete, pokušavala složiti u smislenu cjelinu. Marthu, nadalje, promatramo kroz njezina pitanja i odgovore u potrazi za vlastitom osobnošću da bismo je, u jednom trenutku, kao već sredovječnu ženu, sreli u uredu engleskoga tajkuna Sir Jacka. Iako knjiga o njemu formalno i govori, Martha Cochrane je ne samo temeljna referencijalna točka cijeloga pripovijedanja nego, uz ono objektivno i dodatno, unutrašnje oko romana kroz koje promatramo neke od likova. Ona će jedina osjetiti patvorenost i neprirodnost Sir Jackova Projekta da bi ga na kraju i svrgnula s vlasti. U likovima i zbivanjima oko sebe tragat će za izgubljenom spontanošću i izvornošću.

Sir Jack, engleski tajkun

I dok je Marthina uspomena na njezinu slagalicu »mogla biti prava, nepatvorena uspomena«, Sir Jack, engleski tajkun, oko kojeg se razvija druga tematska cjelina romana, odlučio je na otoku Wightu ostvariti veliki projekt — izgraditi novu Englesku, takvu koja će sadržavati kvintesencije svega što je englesko. I tako niče rekonstruirana Engleska sa svim svojim posebnostima, sa svim onim što se smatra engleskim: crvenim engleskim autobusima, trgovima, rekonstruiranim povijesnim građevinama, na Otoku se čak pojavljuje i družina Robina Hooda, a na njega dolazi i sama kraljevska obitelj. Otok postaje skupa turistička atrakcija, replika prave Engleske. Tako se Englezi odjednom nalaze suočeni s kopijom vlastita identiteta, vlastite povijesti.

Ako u liku dvojnika možemo ugledati sebe sama ili, obratno, ako nekoga drugog možemo ugledati u nama samima, što se, u ovom ogledalnom obrisu ponovljene Engleske, može vidjeti? U tradiciji Johnatana Swifta, koji je na otok Liliput doveo Gulivera da ugleda zrcalnu sliku ondašnje nacije i satirično joj se nasmijao, Barnes, izgrađujući na jednom drugom otoku svoju Englesku, postavlja nekoliko pitanja. Nije to samo pitanje onoga što Engleska jest u svojoj rekonstrukciji, nego i pitanje onoga što sam čovjek jest okružen svim tim simulacijama. Usred neautentične tvorevine vlastite zemlje postaje upitna svaka autentičnost; osobna i nacionalna. Replika postaje bolja od originala, stara je Engleska, štoviše, zaboravljena. Nadalje, sudbina nacije koja izgrađuje vlastita dvojnika postupno se utapljajući u kopiji što ju je dao napraviti neki tajkun da bi privukao turiste, postaje sudbina suvremenoga svijeta i čovjeka u kojoj se počinje uživati u duplikatu, a gubi se osjećaj za originalno i stvarno.

Sjećanje je identitet

Ta zrcalna slika Engleske u vlastitoj kopiji nije samo nestvarna i neistinita, nego i nepostojeća. Nepostojeća zato što je stara i prava Engleska zaboravljena. Padom u zaborav ona je »izgubila svoju povijest i svoj identitet — jer sjećanje je identitet«. Time je ujedno izbrisala i »svijest o samoj sebi«. Stanovnici su Otoka postali nesvjesni onoga što zapravo jesu, oni i njihova nacija, »jer prošlost nikada nije prošlost, to je ono što je sadašnjosti omogućilo da živi sa sobom«. Prave sadašnjosti, međutim, nema, ona ne živi sa sobom ni za sebe. Ona živi kroz vlastitu kopiju.

Jedino što još jest nepatvoreno ono je sjećanje, početna Marthina uspomena. Staroj se Engleskoj, vraća, naime, jedino Martha Cochrane, a ona se u trenutku njezina povratka »mogla usporediti s kakvom zatucanom provincijom u Portugalu ili u Turskoj«. I sama Martha u njoj vene, tonući u vlastitu samoću. To je kraj njezina traganja za identitetom, no ujedno i kraj svega drugoga što je stvarno i istinito u trenutku kada se čitav život nacije počeo događati u simuliranom svijetu skupe iluzije. U takvu je svijetu najstvarnija uspomena na dječju slagalicu s engleskim pokrajinama.

Formalno gledajući, roman se lako čita. Podijeljen je u tri veća dijela. Prvi je onaj koji govori o Marthinu djetinjstvu i mladenaštvu. U drugom se dijelu, kao što i sam naslov Engleska, Engleska kaže, izgrađuje ta, još jedna Engleska, a treći je dio vrijeme što ga Martha provodi u staroj Engleskoj, sada Angliji. Tragajući za idejom prave zbilje, kroz neprestano miješanje zbilje i fikcije, a uz elemente običnog i trivijalnog, u prepoznatljivoj postmodernističkoj maniri, ovaj roman prožima i duboka filozofska potka izražena britkom ironijom prema suvremenom čovjeku, svijetu i civilizaciji uopće.

Ilonka Peršić