Sveti Duje, znanost i politika

Sveti Duje, znanost i politika

U Zadru, iako opterećen mnogim problemima, opstoji Filozofski fakultet; ostatak sna velikog Krleže o osnivanju jadranskoga sveučilišta. Split, s druge strane, usprkos ustrajnim nastojanjima još ne uspijeva dobiti svoj ekvivalent humanističkog studija

Povijest se ponavlja, kaže mudra izreka. Koliko je ona točna, pokazuje aktualni sukob Zadra i Splita oko humanističkih studija. Duga tradicija konkurencije dvaju gradova dobila je u novije vrijeme novo, visokoškolsko, obličje. Kakva je u svemu uloga svetog Duje?

Prvo milenijsko ljeto. Vrijeme malo tropsko, pa malo jesensko. »Ludo vrime za ludi grad«, rekli bi u Velom mistu. Nakon niza sušnih godina turizam ponovo obećava. U Splitu i Zadru redaju se ljetni festivali, a za njima i ćakule. Ljetna fjaka, poput olimpijade u staroj Grčkoj, privremeno je zaustavila sve sukobe i nesporazume. Stanje redovito, rekli bismo.

Ipak, s dolaskom jeseni nastavit će se višegodišnji sukob Splita i Zadra oko humanističkih studija.

Stanje je, za sada, jasno. U Zadru, iako opterećen mnogim problemima, opstoji Filozofski fakultet; ostatak sna velikog Krleže o osnivanju jadranskoga sveučilišta. Split, s druge strane, usprkos ustrajnim nastojanjima još ne uspijeva dobiti svoj ekvivalent humanističkog studija.

Što će donijeti budućnost?

Ako se baci pogled unatrag, uočljiv je znakovit detalj. Sukobi na relaciji Split — Zadar nisu pojava najnovijih vremena. Oni sežu dalje u prošlost i odraz su normalne konkurencije dvaju gradova koji su u našoj prošlosti igrali itekako važnu ulogu.

Za razumijevanje najnovijega, visokoškolskog, sukoba posebno je zanimljiva epizoda iz osamdesetih godina 19. stoljeća. Razmatranje tadašnjih događaja dodatno će rasvijetliti pozadinu problema humanističkih studija u Splitu i olakšati odgovor na gore postavljeno pitanje.

Akcija narodnjaka

Godine 1882. Narodna stranka na izborima u Splitu pobijedila je autonomaše. To je bio politički pad dugogodišnjega autonomaškog gradonačelnika Splita Antonija Bajamontija, ali i konačno slabljenje autonomaša općenito. Stoga je ponarođenje splitske općine toliko važan događaj da ga danas smatramo završetkom hrvatskoga narodnog preporoda u čitavoj tadašnjoj Dalmaciji.

Iako izvojevana uz pomoć čitave Narodne stranke (i novcem biskupa Strossmayera), splitskom narodnjačkom krugu ta je pobjeda dala veliko samopouzdanje. Misleći na ekonomsku budućnost svoga grada, oni su se ponajprije zalagali za izgradnju, tada još nepostojeće, željezničke veze sa zaleđem. U političkom pogledu brinuli su se da ne dođe do izrazitijega jačanja razbijenih autonomaša. Također su smatrali da bi im, zbog zagovaranja gospodarskih interesa Splita i učvršćivanja hrvatstva, trebalo lokalno glasilo. Neko vrijeme čak je cirkulirala i ideja da bi Split, umjesto Zadra, trebao postati glavni grad pokrajine. U svemu se posebno isticao vođa Narodne stranke u Splitu Gajo Filomen Bulat, sposoban, praktičan i prodoran političar. Bulat je uz to bio u rodbinskim odnosima s Mihovilom Klaićem, središnjom figurom tadašnje dalmatinske politike.

Takvo stajalište Splićana, a zatim i pokretanje lista »Narod« kao vlastitoga glasila, izazvalo je pravu buru u Dalmaciji. Sa svih strana stizale su optužbe za sebičnost, separatizam, kampanilizam i sl. Neki sinjski narodnjak čak je splitske narodnjake optužio da su — autonomaši. Posebno oštro Splićane je napao Mihovil Pavlinović, uz Klaića najutjecajniji čovjek u Narodnoj stranci. Na stranicama zadarskoga »Narodnog lista«, optužio ih je za izdaju programa Narodne stranke i za razbijanje njezina jedinstva. Splićani su, nasuprot tome, ustrajno isticali odanost Narodnoj stranci i sustavno zastupali njezin program.

Metropola pokrajine

Istodobno, nastavili su promicati svoje posebne interese. Na uredničku stolicu »Naroda« ponudivši mu znatno veću plaću, uspjeli su iz Zadra dovesti Dinka Politea, ključnoga novinara »Narodnog lista«. Uz to pojava »Naroda« bila je i financijski udar dotad jedinom zadarskom glasilu narodnjaka. On je sada dobio konkurenciju na ionako uskom novinskom tržištu tadašnje Dalmacije, gdje je 90 posto stanovništva bilo nepismeno, a novine su rijetko prelazile nakladu od tisuću primjeraka. Novostečenu samosvijest Splićana najbolje je predočio upravo Dinko Politeo. Odgovarajući na optuže o kampanalizmu Splićana, napisao je u »Narodu« da sa zvonika Svetog Duje pogled seže vrlo daleko, što će reći da značenje Splita daleko nadilazi njegove gradske okvire.

Pokazalo se da je bio u pravu. S vremenom, značenje Splita samo je raslo. Iako Beč, zbog političkih razloga, nije dopuštao da Split od Zadra preuzme ulogu metropole pokrajine, grad pod Marjanom nametnuo se sâm. U 20. stoljeću postao je prirodno središte Dalmacije.

Kad znamo sve to, opravdanom se čini težnja da grad važan poput Splita, koji je uz to i sjedište sveučilišta, ima svoj studij humanističkih znanosti. No, ni Zadrani nisu bez argumenata. Smatraju da Split nema potrebne tehničke uvjete za otvaranje novog studija te da bi, njegovim otvaranjem došlo do nepotrebna udvostručivanja visokoškolskih kapaciteta.

Čiji će argumenti prevladati? Može li zagovor svetog Duje, uz prodornost nekog novog Bulata, donijeti prevagu Splitu?

Tihomir Rajčić