Smrt krajolika

Smrt krajolika Zemlji Poljskoj

za tužnu

godišnjicu Prazno je srce. Duša odletjela

u predjele puste, gavran gdje piruje.

Za dűgom nebeskom poći nije smjela;

u dušinu hladu val crni miruje.

A još dublje, ispod ljubičastih vela,

iz bunara noći suh se vapaj čuje.

To ljubav dozivlju njena davna tijela,

jedan zlatan oblak o povratku snuje.

Nije li to jesen otškrinula meni

u trenutak ovaj, kog se katkad bojah,

ta preteška vrata kojih Had se sijeća.

Samo su još oči u portal kamena

zagledane slijepo, a usta su tvoja,

sa uštapom zašla u maglu stoljeća.

Stubičke Toplice,

1. rujna 2000.