Rasplesana istarska ljepotica
Na pola puta između Pazina i Pule, u središtu južnoga dijela Istre, nalazi se Svetvinčenat, gradić poznat po svojem renesansnom trgu — Placi, koju skladno uokviruju kaštel s kulama i palačom, crkva, gradska loža i ostale renesansne kuće. I dok je Motovun oživio filmom (a Veli Jože otišao u kino), Svetvinčenat je, još jedna istarska uspavana ljepotica — proplesao.
Poklopile su se ideje i želje: Snježana Abramović, umjetnička voditeljica novopokrenutog Festivala plesa i neverbalnog teatra ovdje je našla prekrasan prostor za novu plesnu scenu, mogući i mediteranski plesni centar, koji će biti mjesto izmjene informacija, plesnih radionica i produkcije vlastitih projekata. Domaćini su pak, kao i pročelnik za lokalnu samoupravu istarske županije Marino Folo, prepoznali kvalitetnu priliku oživljavanja svoga gradića, i dali punu potporu (i ono što se lijepo naziva dobrom voljom) Festivalu.
Festival je trajao četiri dana (21-24. srpnja 2000) u intezivnom tempu i raznolikom programu, održavajući promišljenu shemu: prvo bi nastup uličnoga teatra na trgu privukao publiku, onda bi se desila predstava na klasičnoj pozornici u Kaštelu, a večer bi završila performansom opet na Placi.
Valcer Teatra Tascabile di Bergamo otvorio je festival i najavio, možda i neočekivanu, atraktivnost, ali i iznimnu kvalitetu festivala. U čaroliji staroga trga osvijetljena reflektorima, u ritmu valcera — višeznačnog simbola društvene ophodnje i estetike jednog vremena, plesači se kreću, izvode piruete, podrške, batmane, idu u špagu — ali sve to na štulama! Vrhunska vještina izvođača, uz promišljen začin pirotehnike, rezultirali su felinijevski začudnim doživljajem.
Emilio Guiterrez došao je iz Barcelone s koreografijom Ispod kože. Sedam plesača duhovito i otkačeno, lakoćom prijelaza i asocijacije nižu prepoznatljive slike iz života. Jean Gaudin (Francuska), obrazovan u Bejartovoj školi, također povezuje humor i govor tijela. Njegov solo Iskušenje bavi se odnosom prema moći, s time da je njegova igra moći nad — krpom za prašinu.
O uspjesima Maše Kolar u inozemstvu čuli smo i čitali u plesnim časopisima. Njezin nastup u koreografijama Stephana Thossa, uz partnera Zorana Markovića, pokazao nam je vrhunski modern dance. Solo Stevena Iannaconea (SAD) Meso dojmljiva je priča starijega, zrelog plesača o tijelu koje se mijenja.
Od poznatih nam programa u Svetvinčenatu izvedena je Krava Licario sveta Oppiano Zagrebačkog plesnog ansambla i Alexeya Tarana te Čovjek-stolac Bad coMMpanya (novo ime trija začeta u Pristaševim Ispovijedima, Indoš-Bujas-Devlahović).
Performansi su, dakako, svaki opet priča za sebe: Ivan Faktor, Sven Stilinović, Schmrtz teatar. Angažirani u poruci (poput Kurteničkih vibracija Šikuti machine vibrationsa iz Svetvinčenata, grupe koja već neko vrijeme radi na buđenju svijesti sugrađana), konceptualni u izvedbi ili dosjetljivi u konceptu, poput vica — petnaestminutnoga rada Slavena Tolja kojim je i duhovito završen (prvi) Festival plesa i neverbalnog kazališta. Tema je bila izražavanje nacionalnog identiteta nogometom...
Maja Đurinović
Klikni za povratak