Murtić kao Janus

Murtić kao Janus

Edo Murtić, Viva La Muerte, Zagreb, Kabinet grafike HAZU, 7. srpnja-8. kolovoza 2000.

Tijekom srpnja u Zagrebu su se i u Istri zbila dva događaja vezana uz našeg umjetnika Edu Murtića. U Zagrebu je u sklopu Drugoga hrvatskog trijenala grafike u prostoru Kabineta grafike Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti 7. srpnja otvorena izložba Murtićevih crteža i grafika Viva La Muerte, a u Istri je predstavljena slikarova nova monografija čiji je autor Zvonko Maković.

Zagrebačka izložba Ede Murtića, nedugo nakon velike izložbe u Domu HDLU-a, zapravo je predstavljanje grafičke mape Viva La Muerte, svojevrsne posvete velikom hrvatskom piscu Miroslavu Krleži, čije se stogodišnjice ovih dana sjećamo. Mapa je izdana u sedamdeset primjeraka, u izdanju izdavačke kuće Prometej Bože Rudeža i Europapress Holdinga Ninoslava Pavića. Predgovor izložbi napisao je Zvonko Maković, a katalog je popraćen Krležinim pjesmama koje svojom tematikom dotiču smrt, Smrt jedne ptice, Smrt karnevala, Smrt na vješalima i Plameni vjetar. Mapa se pak sastoji od petnaest linografija, kombinacije linoreza i serigrafije.

Murtić kaže da se izražajnim motivima ljudskog i životinjskog skeleta, jakim impresijama crne boje, ukupnim načinom interpretacije teme smrti pridružio apelu protiv svake vrste terorizma i oduzimanja svakoga ljudskog života. Globalna ideja predstavljanja bestjelesnih generala, njihovih ogoljelih mandibula i maksila, lubanje i rebara izravan je odgovor na zbivanja iz naše nedavne prošlosti. Isprovociran izjavama pokojnoga predsjednika, Murtić je napravio veliku seriju crteža i grafika, njih oko stotinu i pedeset, od kojih je dio vidljiv na izložbi. Njegovo poigravanje s pozitivom i negativom samo još povećava silnu energiju koja izlazi iz ovih djela. Dijelom, Murtić se naslanja na likovno opremanje Jame Ivana Gorana Kovačića, davne 1944. godine, ali i na seriju Oči straha, s početka osamdesetih.

Prevladavajuće boje, crna i crvena, dobivaju stanovitu dimenziju svevremenosti i kao da imaju namjeru prenijeti poruku »prkosa i pobune, prije nego utjehe i bespomoćnosti«, kako na kraju predgovora piše Maković. Naglašeno Murtićevo racionalno akcijsko slikarstvo i umijeće crtanja kistom u ovim primjerima dobivaju najčvršću potvrdu. I kada neki kažu da crna nije boja, ova bi ih izložba trebala razuvjeriti.

Za kraj ove godine Naklada Prometej sprema još jedan Murtićev izdanak. Riječ je o velikom izdanju stotinu njegovih crteža i grafika u razdoblju od Jame do danas kojem bi kao popratni element bila predstavljena antologija svjetske antiratne poezije u originalu, od Seneke do danas, a u izboru Zdravka Zime i Irene Vrkljan. Izložba koja bi trebala pratiti ovo izdanje želi proći cijelu Hrvatsku te otići u inozemstvo.

Za vrijeme trajanja ove zagrebačke izložbe, u Istri je predstavljena...

Zvonko Maković, Murtić/Istra, Skaner Studio & Inart, Poreč, 2000.

...nova Murtićeva monografija autora Zvonka Makovića, ponajboljega poznavatelja njegova slikarstva. Ona je potpuna suprotnost izložbi u Zagrebu; tematski, likovno, koloristički i na svaki drugi način. Ta monografija obuhvaća segment Murtićeva stvaralaštva koji se odnosi na istarske motive. Vrlo bogato ilustrirana (231 ilustracija), ona nam prvi put donosi presjek njegova rada u Istri, ponajviše u Vrsaru, gdje autor ima atelijer. Maković u osvrtu na istarske teme Ede Murtića spominje Murtićevu sliku Crvena zemlja iz 1947. godine kao ključnu za razumijevanje Murtićeve umjetnosti i njegova odnosa prema motivu, istarskom krajoliku. Predstavljeni su radovi velikom većinom iz devedesetih godina.

Tematski je podijeljena u nekoliko cjelina usko vezanih uz motiviku Murtićevih djela. U monografiji vidimo prizore iz njegova vrta, mnogobrojne istarske krajolike, poluotok ispred Vrsara imenom Montraker na kojem je negdašnji kamenolom — neiscrpni izvor Murtićeve inspiracije, malu luku u Vrsaru, vedute Motovuna, Grožnjana, Završja i Rovinja te fragmente krajolika i drveće.

Murtić ostaje, u svim istarskim djelima, dosljedan svom načinu slikanja. Odmjerena uporaba količine i kakvoće boja, izravan potez, osebujan rukopis i kolorit te interpolacija apstrakcije jaki su Murtićevi aduti, od kojih ni u kojem času ne odustaje. Čini se kao da njegov cilj i nije gotov proizvod, nego doživljaj krajolika koji ga već toliko godina oduševljava. Slikajući istarske motive, Murtić se ne osvrće toliko na motiv koji slika, nego na detalje koji motiv karakteriziraju. Stoga pojedine slike mogu prerasti i prerastaju u potpunu apstrakciju. Bogatstvo istarskoga pejzaža, njegove oblike i boje, ljupkost istarskih gradića na brdima, mreškanje mora u luci, Murtićeva su glavna prokupacija.

»Stvarnost mi se tu činila tako čudesnom, tako neobičnom, pa sam je želio ispitati još više«, kaže Murtić u monografiji u kojoj su tekstovi prevedeni na engleski, njemački i talijanski, a u razgovoru s Makovićem, vođenim tijekom srpnja i kolovoza prošle godine, u kojem Murtić temeljito objašnjava svoj emotivni odnos s Istrom još od prvoga posjeta 1946.

Dvojnost — Zagreb i Istra, izložba i monografija, smrt i život, svjedoče o malom Janusu koji se skriva u slikaru.

Marko Kružić