Vijenac 170

Glazba

Jazz CD-kutak

Ljepota jazz-violine

Peter Compo, Hot Jazz Violin, Nostalgia In Times Square, Bean Records C-102

Jazz CD-kutak

Ljepota jazz-violine

Peter Compo, Hot Jazz Violin, Nostalgia In Times Square, Bean Records C-102

Violina je u jazzu relativno rijedak instrument. Velikane jazz-violine u Sjedinjenim Američkim Državama, Stuffa Smitha, Joe Venutija, Eddieja Southa i Raya Nancea, kojih više nema, nadomjestili su Francuzi, Stephane Grappelli, koji je također umro, Jean-Juc Ponty i Didier Lockwood. Iz sjene svih tih stilski dosta različitih violinista izranja sada s velikim zakašnjenjem Njujorčanin Peter Compo, glazbenik manje poznate biografije, ali relevantnije od mnogih kojima se diče i znatno istaknutiji džezisti. Dovoljno je spomenuti njegove dosadašnje suradnje s imenima poput Claudea Thornhilla, Reda Allena, Willieja »The Lion« Smitka, Zoota Simsa, Buddyja Richa, Lionela Hamptona i drugih. Compo ostaje vjeran swing-violini, pa je u tom kontekstu zanimljiva jedna od njegovih opservacija. On kaže: »Svjestan sam da danas živimo u okružju elektronike i najmodernijih pravaca u glazbi, koji razumljivo ne mimoilaze ni jazz, no za mene kao swingera to je poseban izazov — znam da sam u ranjivu položaju, ali me baš to izaziva da ostanem vjeran tom stilu i tradicionalnom jazzu.« Petera Compa valja i zbog toga pozitivno vrednovati. U nizu kompaktnih ploča na kojima se Compo predstavlja uglavnom na čelu malih sastava vrijedi istaknuti izdanje naslovljeno Hot Jazz Violin, Nostalgia In Times Square, ostvareno s kvintetom. U sastavu su uz Compa pijanist i trombonist Bobby Pratt, izvrsni gitarist Wayne Wright, kontrabasist Bucky Calabrese i bubnjar talijanskog podrijetla Gianpaulo Biagi.

Program je diska sastavljen od dvanaest izvedbi, terminski i stilski različitih skladbi, koje je Compo aranžerski vrlo dobro i interpretativno ujednačio. Njihov raspon seže od obrada pjesama iz mape američke popularne glazbe, preko be-bop standarda A Night In Tunisia i Good Bait do Bennyja Golsona (Killer Joe), Dukea Ellingtona i Juana Tizola (Caravan), Billyja Strayhorna (Chelsea Bridge), Theloniousa Monka (Round About Midnight), te Charlieja Mingusa (Nostalgia In Times Square).

Za ljubitelje klasičnoga jazza i swinga svirka violinista Petera Compa i njegova kvinteta bit će u današnjoj poplavi europskoga fuzijskog, free i etnojazza zacijelo pravo osvježenje!

Mladen Mazur

Vijenac 170

170 - 7. rujna 2000. | Arhiva

Klikni za povratak