Lektoriranje Svetoga Pisma

Lektoriranje Svetoga Pisma

Općenito je nedopustivo išta mijenjati u bilo kojem citatu iz bilo kojeg djela, a pogotovo bi to moralo vrijediti za Sveto pismo

Čitajući Jutarnju propovijed Živka Kustića objavljenu 17. srpnja 2000. u »Jutarnjem listu« pod naslovom Djevice u revoluciji (priznajem da me tom tekstu najprije privukao baš taj naslov), naišao sam na citat iz Matejeva evanđelja, koji me iznenadio grubom jezičnom pogreškom.

Nisam mogao vjerovati svojim očima da se u hrvatskom prijevodu Biblije (koji je jezično redigirao Josip Tabak) može naći takva pogreška — da u njoj piše: »Ta došao sam rastaviti... kći od majke njezine«. Oblik imenice kći rabi se, naravno, samo u nominativu, a ovdje je upotrijebljen u akuzativu, koji inače glasi kćer.

Kad sam posegnuo za Biblijom i potražio to mjesto, koje g. Kustić pedantno navodi u svom tekstu, odahnuo sam jer u njemu nema te pogreške. Umjesto kći, ondje stoji kćerku.

Evo, uostalom, kako glasi taj citat u cijelosti kod g. Kustića:

»Ne mislite da sam došao mir donijeti na zemlju. Ne nisam došao donijeti mir, nego mač. Ta došao sam rastaviti čovjeka od oca njegova i kći od majke njezine i snahu od svekrve njezine; i neprijatelji će biti njegovi ukućani.«

Narušavanje ritma

A evo kako to izgleda u našoj službenoj verziji Biblije:

»Nemojte misliti da sam došao donijeti na zemlju mir! Nisam došao da donesem mir, nego mač. Da, došao sam da rastavim sina od njegova oca, kćerku od njezine majke i snahu od njezine svekrve. Čovjeku će biti neprijatelji njegovi ukućani.«

Razlike su uočljive već na prvi pogled, počevši od sama ritma. »Nemojte misliti...« iz Svetog pisma u novinama se pretvorio u »Ne mislite...« Izmijenjen je i redoslijed riječi u prvoj rečenici, narušen je ritam izvornika. Druga rečenica: »Nisam došao da donesem mir, nego mač« preobrazila se u »Jutarnjem listu« u: »Ne nisam došao donijeti mir, nego mač.« Dakle, da donesem prometnulo se u donijeti. Sad je već jasno otkud vjetar puše. Sve što podsjeća na srpsku sintaksu mijenja se u strogo hrvatsku varijantu. Zanimljivo je i da se na početku rečenice iz čista mira pojavila negacija ne, i to bez zareza! U trećoj rečenici: »Da, došao sam da rastavim sina od njegova oca, kćerku od njezine majke i snahu od njezine svekrve« — vidimo da je da sa zarezom u novinama promijenjeno u da bez zareza! Opet je znatno izmijenjen i red riječi. Četvrta rečenica iz Biblije nije u novinskoj verziji više samostalna, nego je dio prethodne rečenice, od koje je odijeljena samo točkom i zarezom.

Ambiciozni lektori

Ne mogu vjerovati da su sve ove promjene potekle od sama tekstopisca, iskusna novinara i bibliologa. Prije će biti da je sve to maslo nekog ambicioznog lektora (ili možda čak korektora, ima i takvih korektora kod nas, sve više), koji je nakanio pohrvatiti hrvatski prijevod Biblije u skladu s nekim današnjim jezičnim shvaćanjima.

Općenito je nedopustivo išta mijenjati u bilo kojem citatu iz bilo kojeg djela, a pogotovo bi to moralo vrijediti za Sveto pismo. (Kakva bi inače smisla imala uzrečica: »To ti je kao Sveto pismo!«) Pa kako su onda moguće ovakve grube intervencije u navođenju citata iz kanonskog prijevoda Biblije?

Nego, da se vratimo na kći i kćer. Vjerojatno ste i sami zapazili da je u našem govornom jeziku oblik kćer, na žalost, u nominativu gotovo potpuno potisnuo oblik kći. Vjerojatno se zbog toga u pisanim tekstovima pojavila reakcija (neupućenih i preuzetnih lektora?), koja je išla tako daleko da se i u akuzativu te imenice počeo javljati oblik kći, kao što se dogodilo i u ovoj prigodi. (Ovo nije, dakako, pitanje pravopisa, nego gramatike.)

Brodnjakovi sljedbenici

Još je nešto ovdje zanimljivo. Riječ kćerka zamijenjena je oblikom kći, što znači da onaj koji je uzeo sebi pravo da prekraja tekst iz Svetog pisma kako mu se prohtije, vjerojatno smatra da i oblik kćerka treba progoniti i zamjenjivati oblikom kći, koji bi valjda imao biti čisto hrvatski. A zašto bi oblik kćerka trebalo pošto-poto zatrti? Zašto ne bi oba ta oblika iste imenice mogli jedno uz drugo mirno živjeti? Pa tko hoće, neka uzme jedan ili drugi oblik, kako ga volja. Ovo je još jedan drastični primjer osiromašivanja i uškopljivanja hrvatskoga jezika što se sustavno provodi u posljednjih desetak godina. Kad će napokon tom nasilju nad jezikom doći kraj?

Potražio sam riječ kćerka i u famoznom Brodnjakovu Razlikovnom rječniku. Nisam je uopće našao, što valjda znači da uopće nije sporna. Dakle, ni puritanac Brodnjak nije držao da je oblik kćerka neuobičajen i stran u hrvatskom književnom jeziku. (Uostalom, Srbi često pišu tu riječ bez slova »k« na početku, dakle ćerka.) Ali ima, eto, novih, nadobudnih Brodnjakâ koji proširuju i produbljuju razlike između hrvatskoga i srpskog jezika nadmašujući svoga učitelja i uzora u revnosti i revolucionarnom žaru.

Zlatko Crnković