Književnost Hrvata u Mađarskoj od 1918. do danas

Stjepan Blažetin, Knjižnica Neotradicija, II. kolo, knj. 4, Matica hrvatska Osijek i Hrvatski znanstveni zavod Pečuh, Osijek, 1998.

Knjiga Stjepana Blažetina Književnost Hrvata u Mađarskoj od 1918. do danas izašla je u Knjižnici Neotradicija urednika Gorana Rema.

U uvodnom dijelu autor analizira povijesne prilike nakon raspada Austro-Ugarske Monarhije koje su uvjetovale da se dio hrvatskog naroda zatekne u novoformiranim državama. Izrazito znanstvenim pristupom (koji obilježuje cijelu knjigu) obrazlaže se termin nacionalna manjina i precizno i nedvosmisleno određuje književnost Hrvata u Mađarskoj kao književnost hrvatske nacionalne manjine u Mađarskoj, i kao relativno samostalna cjelina unutar cjelokupne hrvatske književnosti. Samostalnost toga sustava umnogome je određena izvanknjiževnim čimbenicima koji su sve do sedamdesetih godina 20. stoljeća činili književnost Hrvata u Mađarskoj prilično konzervativnom, prilagođenom pučanstvu koje živi na selu.

Pod naslovom Periodizacija i značajke kulturnog i književnog života Hrvata u Mađarskoj od 1918. do danas u nekoliko se poglavlja govori o kulturnim prilikama Hrvata u Mađarskoj. Kao granice promatranih intervala autor uzima godine koje su posredno (politički) ili izravno (književno) značile prekretnicu u kulturnom životu Hrvata u Mađarskoj: 1918. — povlačenje srpske vojske iz Mađarske; 1945. — kraj Drugog svjetskog rata; 1969. — objavljivanje antologije U kolo, prve knjige hrvatskih književnika u Mađarskoj od 1945; 1984. — objavljivanje antologije Gdje nestaje glas, koja između deset mladih autora donosi i pjesme šestero autora hrvatske nacionalnosti.

Najopsežniji dio knjige, podnaslova Čuvari hrvatske književne riječi, čine studije posvećene životu i djelu istaknutih književnih stvaraoca. Blažetin nas podrobno upoznaje s pjesnikom i dramatičarem Ivanom Petrešom, samoukim književnikom Antunom Karagićem, najvažnijim pjesnikom od 1918. Josipom Gujašem Džuretinom, najplodnijim i najpopularnijim pjesnikom u književnosti Hrvata u Mađarskoj Markom Dekićem, svestranim književnikom Stipanom Blažetinom, pripovjedačem Mijom Karagićem, Jolankom Tišler, pjesnikinjom koja afirmira hrvatskokajkavsku riječ pomurskih Hrvata te prevoditeljem i pjesnikom Đusom Šimarom Pužarovim. U posebnom poglavlju predstavljeni su pisci iz mađarskoga dijela Gradišća (Mate Šinković, Ljudevit Škrapić i Matilda Bölcs).

U Dodatku autor se još jednom osvrće na povijesne prilike koje određuju i oblikuju književno djelo, a piše i o suvremenoj prozi Hrvata u Mađarskoj.

Knjiga Stjepana Blažetina složena je i obuhvatna studija koja uspijeva prikazati književnost Hrvata u Mađarskoj ne zanemarujući pri tome složene povijesne okolnosti koje su ju uvelike odredile.

Vesna Zednik