Estetizirana simbioza maske i poklada

Estetizirana simbioza maske i poklada

Samo je nedostatak Pusta i njegova spaljivanja govorio o tome da se nalazimo u nekom drugom godišnjem dobu, u nekom drugom vremenu

Simbolika poklada koja utjelovljuje želju da nam nova godina uvijek bude bolja i plodnija od stare nekako nam dobro dođe i više puta godišnje. Koliko je ta stara ljudska igra uvjerljiva kada se dogodi usred ljeta i užarenoga zagrebačkog asfalta, vjerojatno je manje važno. Riječ je o želji za očuvanjem tradicionalnih običaja, ali i o razvoju domaćih karnevala — te danas vrlo popularne i atraktivne zabave u nekim priobalnim gradovima i u ljetnim mjesecima.

34. međunarodna smotra folklora (Zagreb, 19-23. srpnja 2000) obuhvatila je žive nastupe folklornih skupina, izložbu Pokladne nošnje baranjskih Hrvata Šokaca, koncerte etnoglazbe, projekcije filmova o karnevalu, folklornu radionicu, promociju CD-a te bogato opremljeno izdanje kataloga s programom smotre, cjelovitim prikazima pokladnih običaja pojedinih sudionika, uz vrlo zanimljiv izbor fotopriloga te prikaz svih popratnih sadržaja.

Kao poseban događaj izdvojila bih nastup folklornih skupina na Gradecu, koje su pjesmom, muziciranjem i plesom po okolnim trgovima spontano privukli velik broj gledalaca na svečanu priredbu. Doživljaj je bio intezivan i bogat jer je u sat vremena trinaest domaćih (Donja Bebrina, Draž, Gljev, Lastovo, Lopar, Neorić i Sutina, Putniković, Sovinjak, Strizivojna, Turčišće, Viškovo, Vranovci i Bukovlje, Vukojevci, Zagreb) i šest inozemnih skupina (Bosna i Hercegovina, Italija, Mađarska, Njemačka, Poljska, Slovenija) izvelo ono najzanimljivije iz pokladnih povorki i događanja svog kraja. Ritualnost kretanja i događaja, magičnost postupaka i vanjštine prikazani su publici karakterističnim karnevalskim postupcima: prerušavanjem, posebnim pokladnim ponašanjem, uporabom maski i drugih karnevalskih rekvizita, pokretom, plesom, zvukom i glazbom, pjesmom.

Odlika religijskog i magijskog dolazi iz ljudske vjere u prirodne i božanske sile i spiritus movens je stvaralačke mašte. Neprekidno ponavljanje doživljenog i proživljenog dovodi ponašanje grupe do prepoznatljivih rituala. Tako karakter igre pojedinačnih nastupa prepoznajemo i u općem dojmu. Česti je ritual spaljivanje fašničke lutke koji varira od regije do regije, a kao zanimljivost pojavljuje se fašnička lutka u Baranji: pokladne svečanosti tog kraja ranijih godina karakterizirale su povorke lipih i strašnih buša. Nakon razdoblja rata u kome su tradicijske povorke bile onemogućene suvremene fašange dobile su novi lik — pokladnu lutku u obliku agresora. Simbolički preobražaj novoga doživljaja postao je utvrđeni oblik pokladnog ponašanja i ustaljeni ritualni ceremonijal.

Vrlo dubok dojam i zavidnu estetsku uobličenost nastupa ostavila je talijanska grupa iz grada Mamoiada — Gruppo folk Mamuthones/Issohadores sa Sardinije. To su dvije skupine različitih likova: prvi su odjeveni gotovo posve u crno, s crnim maskama i grozdom zvona na leđima, a drugi nose neku vrstu odore s bijelim maskama. Dok crni likovi pod teretom zvona izvode polaganu vrlo zanimljivu koreografiju ozvučenu nizom zvona, drugi izvode neobičnu igru s konopima — lasom love i zarobljavaju žene i djevojke u publici. Skokovita i dinamički teška koreografija kao da poziva usjeve da dogodine budu bujniji i rodniji, dok lovci kao da magijskom radnjom prizivaju plodnost ljudskoga roda.

Simbioza maske i poklada fenomen je koji se provlači još iz prvobitnih kultura. Današnji oblici dosegnuli su visoku umjetničku i estetsku razinu. Plesač je slobodniji pod maskom, dojmljiviji je, zastrašuje. Tako napuštajući vlastitu osobnost postaje pravi pokladar. Maske, najčešće figurativne, posebno su lijepo prikazane u katalogu Smotre.

Fenomen pokreta i plesa u pokladama dobiva na mnogoznačnosti i odražava maštovitost ljudskog duha: kao izazivanje uzbuđenja ili smirenje uzavrele situacije. Imitativnost plesnog pokreta predstavlja se kao stilizacija životne radnje, elemenata borbe ili svjetovnih događaja (svadbene povorke). Ritam nastaje kroz korake, poskakivanja, vrtnje ili kao rezultat ozvučavanja kretanja: uzvici, pocikivanje, šumovi koračanja, zveketi nastali uporabom rekvizita.

I na kraju priznajemo: poklade kao najrazuzdaniji obredni ophodi od Bogojavljanja do korizme oživjele su u srcu Zagreba najsnažnije nakon Svečane priredbe: sudionici su se spontano po silasku s pozornice okupljali na Trgu sv. Katarine i u ugođaju noći, tmurnog neba prije oluje, zapaljenih baklji pred kavanom Taverna zaigrali, zaplesali, razigrali se... Samo je nedostatk Pusta i njegova spaljivanja govorio o tome da se nalazimo u nekom drugom godišnjem dobu, u nekom drugom vremenu. I da sudjelujemo u običaju čija je sudbina (možda) prerastanje u pučku glumu i turističku atrakciju.

Jasmina Zagrajski Vukelić