Dosljedno i zanimljivo

»Quorum«, časopis za književnost, broj 2/2000; Naklada MD, Zagreb

U zaglavku naslovnice »Quoruma« stoji samo kako je to časopis za književnost, broj 2/2000. I ništa više. Premda se može činiti kako taj šturi ispis ne govori ama baš ništa o koncepciji i karakteru časopisa, tome nije tako. Naime, iako »Quorum« izlazi već šesnaest godina i premda se po njemu, već posve legitimno, naziva čitavo razdoblje povijesti hrvatske književnosti, njegovi urednici nisu popustili jeftinim samodopadnim nostalgijama, ali ni tržišnom diktatu tzv. postmodernosti. Mnogi bi časopisi slična profila jedva dočekali da vijek dosadašnjeg izlaženja kapitaliziraju teatralnim masno otisnutim rimskim brojkama uz pomodarske odrednice ispod naslova, tipa: »...za kulturne probleme i umjetnost«, ili »...za društvena i kulturna pitanja« i slično. »Quorum« u svakom slučaju, što je razvidno i po ovome, nedavno izašlom broju, nije zapao ni u jednu od tih krajnosti.

Ovaj broj otvara se Zoranom Ferićem, danas vjerojatno najspominjanijim hrvatskim piscem novoga naraštaja. Uz svojevrstan ispovjedni tekst samoga Ferića, koji je na staze slave kročio upravo preko »Quorumove« biblioteke, tu je još i lokotarski esej Krune Lokotara, koji je slitinom impresija, očigledno, osobnoga poznanstva s »Ferom« i oštroumne teorijske analize njegovih priča, Ferića dočarao kao Sai Babinu neuspjelu reinkartransformaciju u Milana Kunderu. Tekst Leone Baumann odveć je kruto školski intoniran promišljaj o Ferićevu pisanju i, zapravo, čini mi se promašaj ovoga bloka. Sve skupa završava pričom Zorana Ferića Smrt djevojčice sa žigicama, na koju se on, u uvodnom tekstu, nekoliko puta poziva.

Književne prakse bave se ovogodišnjim Goranovim proljećem, te uz pjesme laureata, Borisa Marune i Bojana Radašinovića, tu možemo naći i pretiske obrazloženja za dodijeljene im nagrade. Koja je veza Goranova proljeća i Marunina teksta o antipoeziji Nicanora Parra (kao i objavljenih pjesama toga čileanskog pjesnika) nisam uspio shvatiti. No, načelno, »Quorumovo« istrajavanje na dostojanstvenom tretmanu poezije, u doba kada je strašno in objašnjavati kako poeziju više nitko ne čita i kada se pjesnici »Quorumova« naraštaja sve češće laćaju proze, zaslužuje svaku potporu. U potvrdu je takva nastojanja i tiskanje pjesama Darije Kovačić, Andrijane Jukić, Ivana Hercega, Rade Jaraka i Sime Mraovića.

Šesti nastavak Kratke priče Commonwealtha sastoji se od tekstova dvojice Britanaca i jednog Australca te je dragocjena informacija u tome kako to rade drugi.

Pun je pogodak i drama makedonskoga književnika Dejana Dukovskog Bure baruta, prema kojoj je snimljen višestruko nagrađivan jugoslavenski film koji je, ne tako davno, s prilično odjeka prikazivan u zagrebačkoj Kinoteci, a kao predstava, u siječnju ove godine, uprizoren je u Satiričkom kazalištu Kerempuh.

Na kraju je, u bloku naslovljenu Kloniranje, Hrvoje Jurić priredio i uvodnim tekstom opremio izbor tekstova o tome kontroverznom znanstvenom dostignuću. Nedvojbeno suverenim uvidom u znanstvene, etičke, religijske, filozofske i ine dvojbe kloniranja Jurić (znanstveni novak na FF-u, projekt Bioetika i filozofija) sklopio je završnu rubriku ovoga »Quoruma«. Razumijevanju dostupnim jezikom, trijezno ali argumentirano, s više očišta i ne zaobilazeći bitno, taj izbor reprezentativno osvjetljuje aktualnu i više nego zanimljivu temu.

Pjesnička proza Portugalca Ala Berta, rasuta po cijelom broju, u najsvjetlijoj je tradiciji časopisa, ali, zapravo, osim okvorumljavanja »Quoruma«, čini se, i nema drugu ulogu.

Davor Šišmanović