Deklarirani pedofil

Deklarirani pedofil

Pedofilija u hrvatskoj književnoj baštini

Što biste mislili o mladiću od dvadeset i pet godina koji neprestano misli na djevojčicu od deset godina? Zaboravimo horde razjarenih roditelja spremnih na linč i upitajmo se što misle stručnjaci. Može li jedan takav ući u udžbenik za osnovne škole?

Harambašić je rođen 14. srpnja 1861. Bio je dijete u vrijeme Rakovičke bune, bio je mladić u vrijeme austrijskog ulaska u suverenu Bosnu. Bio je prijatelj stranačkoga tajnika Eugena Kumičića. Matoš je komentirao: Kad se pjesnik veže uz stranku, obično s njome i ljosne.

Ujević mu nije priznao nešto više od talenta.

Prekretnica u njegovu životu bila je mađarski dan državnosti 20. kolovoza 1867. godine. Imao je šesnaest godina, pozvao je i brata u veliku pivnicu da popiju čašu piva.

Odgajatelji u županijskom domu za socijalnu skrb u Požegi nisu odvratili tužnog štićenika da svake noći ide u stražnji hodnik, dok mu drugovi spavaju, i da komunicira s mjesečinom.

Papinov lonac

»S teških jada

duša strada«

(Snivaj, janje)

U aranžmanu da sam sebi bude poklopac, odgajatelj i agitator mladi se August Odlučuje na lagano miješanje emocija i stihotvorstva, vlastite patnje i književnosti. No, kako izravno priopćuje Mihanović: nema u tome ničeg punokrvnog (Pet stoljeća hrvatske književnosti, knjiga 54, str. 17). Ne računajući jednu desetogodišnju djevojčicu, za ženski rod je imao samo riječi sprdnje i pouke. (Na primjer »Malo hrena za... osobe tzv. krasnog spola«, str. 101, Marica po modi, str. 89). Zanoseći se nevinošću djevojčice nije svoje ideale nikad transformirao u smjeru ljubavi zrele djevojke ili odrasle žene, nego je ravno i bespogovorno pošao u nekrofiliju. S njom je živio u mašti i duhu. Lagodnost odčitavanja vodi nas silaznim stupnjevima formule: bol vremena bira svog književnika tamo gdje je karakterna struktura izložena najjačoj tenziji, odnosno tamo gdje je seksualnost najviše poremećena. Danas je nekrofilija sofisticirana. Ferić razmišlja o nevinoj djevojci koja gubi nevinost na obdukcijskom stolu. Akcent se pomiče s raspadanja prema čistoći i sterilizaciji. S druge strane, globalizacija nam nudi sufijsko iskustvo da je najveća ljubavna tajna skrivena u očima četrnaestogodišnjeg dječaka.

To milo čedo, malu drugu, objekt i virtualni izvor svoje žudnje Harambašić izričito ritualizira u mnogim pjesmama, naročito Ružo moja (netaknuta); Snivaj, janje; Do viđenja. Sitne pjesme (VI i XXVI) otkrivaju što dvadeset trogodišnji mladić radi noću na groblju. U Novim pjesmama (XIV) opet je sreće i prepoznaje: »Da, to je ona, to je moja mila djevojčica...«. To ima samo polovičnu putenu težinu jer:

I blažen ću zagrliti žarko, —

I zagrlim i — grlim samo zrak.

Ona ima deset godina, što pisac kasnije izglađuje na dvanaest, odnosno četrnaest (Fantazija, 114).

Wankelov motor

Na više mjesta Harambašić sam ističe tri momenta, tri emocionalna čvora, tri formativna iskustva. (Lako je vidjeti da se smrt oca ili dobri djed ne spominju.) Harambašić bilježi: prvo — mrtva majka (šest godina), drugo — mrtva draga (šesnaest godina) i treće — porobljena otadžbina Hrvatska. Trodioba poticaja — opisana u Tri molitve i Uspomeni — daje silnice za razumijevanje manje važnih fenomena: »on me je ljubio... a ja sam ga obožavao, jer je bio najbliži — tebi«. Tako radi njegov motor: homoerotizam, pedofilija, nekrofilija — druga varijanta: majka, mala draga, otadžbina.

Upravo takvo kretanje kome ne slabi snaga ima Wankelov motor. Kod Wankelova motora planetarno kružno kretanje rotora čini, zahvaljujući skupocjenom brtvenom mehanizmu, tri komore koje se povećavaju i smanjuju, dobivaju izlaz i ulaz. To je kao neki rotirajući Y — ipsilon, zaokretom od 120 stupnjeva dobiva se drugo okružje. Usisavanje, kompresija i izgaranje, ispuh — čine ritam pjesnikova života. Trinaest puta zatvaran. Posljednji rođendan na desetodnevnom boravku u Stenjevcu.

Ako je sve deklarirano bilo istinito, može se sagledati samo trivijalno rješenje: smrt. U sretnom slučaju (Samokresu) moguće je poginuti za domovinu. Drugi je način vezan uz čašu otrova (Tri čaše, str. 84). Privremena kombinacija je bila rodoljubnim morfijem suzbijati ljubavnu (tj. pedofilnu i nekrofilnu) patnju.

Najzanimljiviji je histerični obrat, događa se kao što je rečeno 20. kolovoza kad mu anđeo, tj. listonoša, donese pismo: »Kamo sreće da ga nikad nisam pročitao!...«

Kad je izbor već napravljen i prosta pozitivna punina života prezrena u njegovoj običnosti, ostaje samo retoričko pitanje: »A što bi bilo da si mi ti ostala na životu?!« Odgovor ne pretendira na uvjerljivost: »...ne mogu napisati odgovora jer mi suze naviru na oči, a pero mi ispada iz ruke.« (Uspomena)

Za zbunjivanje onih koji su trebali biti obuhvaćeni širom praksom zatomljivanja vlastitog nagona bila je plasirana krilatica: »Ako te volim, što se to tebe tiče. Onaj tko želi upoznati stvarnog partnera ne može shvatiti takvo odustajanje od uzajamnosti«. No, Harambašić je bio na još višoj razini: »Volio sam te, a ti to nisi ni slutila« (str. 115). Da li su pacijenti doktora Segersa slutili da ih on snima kroz kameru? Kad prihvatimo takvu jednostranost, sve su perverzije moguće.

Dobrivoj Žutinić