Ako nema novca, ima mašte!

Ako nema novca, ima mašte!

Programska koncepcija prošlogodišnjeg Mittelfesta bila je u znaku puta jantara, ove je godine osvijetlila utjecaje Dalekog istoka, koji su do Europe dolazili putovima svile, dok će iduće godine biti u znaku puta soli

Ovogodišnje izdanje Mittelfesta (Cividale del Friuli, 22-30. srpnja) održano je u znaku ideje vodilje programskog ciklusa, koji je od lani idejni okvir festivalskih sadržaja. Riječ je o trogodišnjem projektu naslovljenu Otići, vratiti se i nastojanju da se različitostima bogata kulturna mapa Srednje Europe osvijetli na osnovi utjecaja različitih kultura i svjetonazora što su do srednjoeuropskih i mediteranskih prostora dolazili trgovačkim putovima. Otuda je programska koncepcija prošlogodišnjeg Mittelfesta bila u znaku puta jantara, ove je godine osvijetlila utjecaje Dalekog istoka, koji su do Europe dolazili putovima svile, dok će iduće godine biti u znaku puta soli. Putovanje kao čin fizičkog odlaženja (možda i vraćanja na mjesto s kojega se krenulo), ali i kao metafora za svaku spiritualnu avanturu, postalo je tako idejnim žarištem, startnom pozicijom za bogat i razgranat festivalski program koji uključuje projekte iz najrazličitijih područja: poezije, proze, plesa, teatra, glazbe, likovnih umjetnosti, lutkarskog kazališta i filma.

Međukulturni utjecaji

U nekom čudnom prepletanju svi ti projekti zrcale temeljno polazište programske koncepcije festivala: pokazati, revalorizirati pa i otkriti bogatstvo stvaralačke imaginacije i tanane niti međukulturnih utjecaja, koji su — bez obzira na često dramatična politička događanja upravo na srednjoeuropskom i mediteranskom prostoru — tkali finu mrežu često jedva zamjetnih spiritualnih poveznica. Mittelfest je festival profilirane koncepcije i vrlo jasne ideje o vlastitoj kulturnoj funkciji. Ona je zapravo dvojaka. S jedne strane Mittelfest je — u kontekstu europskih festivala mnogo dulje tradicije, posebno mjesto susreta vrlo ciljanih sadržaja upravo srednjoeuropskog kulturnog miljea, i kao takav jedinstven, jer načinom programske koncepcije upozorava na različitosti kultura, koje u međusobnim doticajima i prožimanjima uvijek obogaćuju jedna drugu.

S druge pak strane, Mittelfest je kulturna manifestacija vrlo praktične funkcije. On, naime, ima ambiciju vidjeti se kao središnje kulturno događanje regije Friuli-Venezija Giulia, pa iz tih razloga u oblikovanju programâ vodi računa i o regionalnim umjetničkim snagama. Ne samo da time obogaćuje kulturni milje u kojem se događa, nego ga visoko postavljenim standardima programske ponude provocira u oslobađanju vlastitih kreativnih potencijala.

Od sama početka, od 1991, Mittelfest vodi mala ekipa znalaca za pojedine segmente programa, na čelu sa skladateljem Carlom de Incontrerom, redateljem Giorgiom Pressburgerom i sveprisutnom Mimmom Gallinom, kojima se kao voditelji projekta poezije te marionetskih predstava pridružuju Cesare Tomasetig i Roberto Piaggio. Ovogodišnji Mittelfest programski usredotočen na desetak dana s pet do šest projekata dnevno i barem jednom prezentacijom izvođača, odnosno tiskovnom konferencijom (ova ugodna i korisna druženja odvijaju se pod jednostavnim nazivom incontri publici u neobveznim prostorima Cividalea, primjerice mjesnoj enoteci, crkvi Santa Maria del Corte ili kavani San Marco na Piazza Duomo), stvaraju opuštenu atmosferu ugode i prijateljske razmjene mišljenja, bez ikakva grča i iskazivanja osjećaja ugroženosti, što redovito — dopuštam si tu primjedbu — prate konferencije za tisak naših ljetnih festivala.

Vizija Orijenta

Kao što je Cividale otvoreni grad, tako je i Mittelfest otvoreni festival. Europski festival po viziji i koncepciji! Dakako da svi programski sadržaji ne mogu uvijek ispuniti svačija očekivanja, no oni su živi i aktiviraju maštu posjetitelja. Glazbeni dio na ovom je Mittelfestu pružio izvanredno zanimljivo koncipirane programske cjeline, od kojih je većina slijedila nit vodilju puta svile, odnosno viziju koju je Europa i takvim posredovanjem stvorila o kulturama Orijenta. Clemencic Consort iz Beča posvetio je program glazbi kasnoga srednjeg vijeka, koja je — od venecijanskih kodeksa iz 13. stoljeća do perzijskih, turskih, mongolskih, kineskih i indijskih napjeva, slijedila itinerar Marca Pola s njegova dvadesetčetverogodišnjeg boravka na Dalekom istoku. Recital francuskoga pijanista François-Joël Thiolliera bio je posvećen odabranim klavirskim minijaturama Claudea Debussyja (Pagode iz divnoga klavirskog ciklusa Bakrorezi, Dvije arabeske, odabrani preludiji itd.), kojima je pridružio vlastitu transkripciju vokalnoorkestralnog ciklusa Gustava Mahlera Pjesma o zemlji na kinesku liriku, te Varijacije na ragu Marva za preparirani klavir suvremenoga pakistanskog skladatelja Imdada Hosayna. Tragom istočnih utjecaja na europsku kulturu oblikovan je i recital sopranistice Eteri Gvazava. Ona je u suradnji s izvrsnim pijanistom Peterom Nelsonom predstavila vokalnu liriku Mendelssohna, Schuberta, Schumanna, Brahmsa, Szymanowskog i Wolfa, nadahnutu poezijom Goethea i perzijskog pjesnika iz 14. stoljeća, Shamsuddima Mohammada, zvanog Hafez, koji je uvelike utjecao na Goetheovo orijentalno iskustvo.

Pijanistički maraton

Umjetnički doseg vrhunske kvalitete pružio je koncert moskovske akademije za ranu glazbu s voditeljicom, violinisticom Tatjanom Grindenko, i s programom odabranih skladbi talijanskih autora 18. stoljeća, čiji su rukopisi pronađeni u arhivima grada Cividalea. Od važnijih glazbenih sadržaja valja još upozoriti na inauguralni koncert Simfonijskog orkestra regije Friuli-Venezia Giulia, koji se u Teatru Giovanni da Udine, pod ravnanjem Ezia Rojattija, predstavio kao solidno, profesionalno izvođačko tijelo. Poseban glazbeni projekt, oblikovan kao pijanistički maraton uz sudjelovanje mladih talenata s pijanističke Akademije iz Imole, bio je posvećen J. S. Bachu. Revija mladih talenata, bivših i sadašnjih polaznika Akademije, prezentirala je odabrane Bachove klavirske skladbe, ali i ona njegova djela koja su postala poznata upravo preko klavirskih transkripcija Liszta, Rahmanjinova i Busonija. Osamnaestogodišnja Mariangela Vacatello i njezin nešto stariji kolega Giuseppe Albamese talenti su čija imena svakako treba upamtiti s ove pijanističke revije.

Hrvatska je ove godine sudjelovala u programu Mittelfesta s vrlo zapaženim plesnim projektom Citadella maštovitoga koreografa Gagika Ismailiana u izvođenju ansambla HNK-a iz Splita te bajkoviton vizualizacijom (izradom scene i kostima) Zlatka Boureka istočnjačke serije o sedam kraljevni (La sette principesse). Ona se odvijala sedam večeri za redom u unutrašnjosti crkvice Santa Maria in Corte, kao slijed pričanja priča, vrlo nalik na divnu orijentalnu zbirku Tisuću i jedna noć. Nemoguće je u kratkom prikazu izdvojiti svu ljepotu doživljaja i atmosfere, koju Mittelfest uvijek ostvaruje svoljim programima. Neumorni Carlo de Incontrera otkrio je možda tajnu čarolije Mittelfesta tvrdnjom da je riječ o festivalu koji ima iste probleme, uglavnom financijske naravi, kao i sve ostale slične europske manifestacije. No, dodao je de Incontrera: »Ako nemamo mnogo novaca, imamo mnogo mašte!«

Bosiljka Perić-Kempf