Vodič kakti cuker

Vodič kakti cuker

U Muzeju grada Zagreba predstavljen je Vodič kroz stalni postav muzeja. Teško je u tako suhoparnoj rečenici iskazati sav trud kojim je optočen projekt obnove Muzeja grada Zagreba u gornjogradskoj Nonnengasse iliti Opatičkoj ulici

Muzej su godine 1907. utemeljila Braća hrvatskoga zmaja s ciljem njegovanja kulturne baštine grada Zagreba i neposredne okolice. Preselivši se prvo iz kule iznad Kamenitih vrata u prizemlje Umjetničkog paviljona, zbog sve većeg broja predmeta koje su donirali sami Zagrepčani konačno se 1947. godine smjestio u Opatičkoj ulici, uz Popov toranj, u samostan klarisa po kojem je ulica i dobila ime.

Proširenje na cijeli arhitektonsko-urbanistički kompleks negdašnjega sjevernog ulaza u stari Gradec omogućeno je tek 1992, a godinu poslije započela je temeljita generalna obnova i sanacija koja je pak uslijedila nakon otkrića prethistorijskih nalaza u temeljima samostana. Arheološka istraživanja Marije Šmalcelj i Nives Majnarić-Pandžić tako su na svjetlo dana iznijela Predzagrepčance. Senzacionalno otkriće, gotovo jedinstveno u svijetu — pri obnovi gradskoga muzeja naišlo se na nepoznate prethistorijske činjenice — uputilo je obnovu Muzeja u sasvim druge smjerove. Postav je naglo dobio nove eksponate, koji su ostavljeni in situ. Oblikovanje postava i interijera povjereno je arhitektu Željku Kovačiću, a po muzeološkoj koncepciji Nade Premerl, velike dame zagrebačke muzeografije (Ž. Čorak). Naravno, velik je trud uložio brojni kolegij Muzeja pa je tako Muzej grada Zagreba u svibnju ove godine bio kandidiran za najbolji muzej Europe. Visoki standardi i kriteriji vidljivi su od samog ulaska u muzejske prostore. Zaista, muzej europskoga tipa — zagrebačkog štiha. V dvorištu sunčana vura još dela...

Uvid u povijesne mijene

Koncipiran po kronološkom redu, Vodič i stalni postav muzeja, obuhvaćaju četrdeset i pet tema iz kojih se, najblaže rečeno, saznaju zanimljivosti iz života grada Zagreba od prapovijesti do danas u svim njegovim aspektima. Šetnja kroz stalni postav omogućuje posjetitelju uvid u zagrebačke povijesne mijene te specifični identitet grada koji svi toliko volimo.

Muzej je prostorno riješen na 2.223 četvornih metara i to po principu 3xR ‡ raznoliko, raznovrsno i raznorodno. Velike makete staroga Gradeca i Kaptola, Lenucijev potez parkova iz kojih se na metar visine izdižu makete relevantnih kulturnih ustanova, rekonstrukcija portala stare katedrale, stari dućani u Ilici i Savsko kupalište samo su dio postava koji svojim razbijenim ritmom pojačava dojmove posjetitelja. Posebno mjesto imaju zbirke darovane gradu Zagrebu: radna soba Ivana pl. Zajca i Augusta Šenoe, zbirka umjetnina njemačke glumice Tille Durieux te kabinet glazbenih automata Ivana Gerersdorfera, najvredniju specijaliziranu zbirku ovog dijela Europe.

Informiranje posjetitelja potpomognuto je suvremenom tehničkom opremom, s koje je moguće iščitati, primjerice imena više od 140 pogubljenih zagrebačkih vještica ili rapidno povećanje stanovništva Zagreba. Postav muzeja spominje zagrebačku školu crtanoga filma i ima u posjedu repliku jedinoga hrvatskog Oscara za animirani Surogat Duška Vukotića 1962, ali i dokumentirano bombardiranje Gornjeg grada 7. listopada 1991.

Na promociji Vodiča, 13. srpnja, Željka je Čorak uz čestitke kolektivu muzeja, a posebice Nadi Premerl, uočila kako je »završeno ukoričenje grada Zagreba te kako bi on trebao postati žarište građanskog i kulturnog života grada Zagreba«. Muzej je u svom emotivnom govoru okarakterizirala kao »ovojnicu koja čuva eksponate i kao eksponat sam za sebe«, napomenuvši pritom da je kroz muzej isplivala samosvijest grada s ravnotežom velike i male povijesti, koje su postale ravnopravne.

Lako razumljiv stil

Idealnog formata, sa 149 stranica i 220 ilustracija u boji, Vodič je vrlo pregledan i informativan, kao i postav. Pisan je jednostavnim i lako razumljivim stilom, posebno na hrvatskom i na engleskom jeziku. U njemu se u kratkim crtama opisuje povijest muzeja i postava, kompleks u kojem se nalazi, muzeološka koncepcija stalnog postava, a muzej je dobio i novi vizualni identitet. Kratica MGZ sastoji se od M koji se naslanja na Bolléove tornjeve zagrebačke katedrale, G potječe s najstarijega gradečkog pečata, a Z je preslikan s Felicijanove isprave, najranijeg zapisa u kojem se spominje Zagreb.

Vodič Muzeja grada Zagreba obiluje podacima i eksponatima, od kamenoga vrha s katedrale pa do raznih medalja, od originalnih plakata za Kastner & Öhler na početku Ilice pa do Zlatne bule, te informacijama o djelatnosti Muzeja, pedagoškoj radionici koju danas u Hrvatskoj ima vrlo malen broj muzeja, uporabi multimedijalne dvorane... U bliskoj budućnosti Muzej grada Zagreba želi izdati sveobuhvatan katalog sa stručnom obradom svih eksponata te poseban vodič za djecu, radnicima Muzeja osobito važne posjetitelje. U planove bi svakako trebala doći i izrada internetskih stranica.

Stalni postav Muzeja grada Zagreba dobitnik je Nagrade grada Zagreba 1997. godine, a arhitekt Željko Kovačić iste je godine dobio za njegovo oblikovanje Nagradu Bernardo Bernardi koju dodjeljuje Udruženje hrvatskih arhitekata. Uistinu, velik je trud uložen u projekt muzeja kakav imamo danas, a koji u njemu rade zaslužuju čestitke. Neka vam stoga ne bude teško prošetati do Opatičke i nemojte se čuditi ako začujete gromki glas: Peska belega, ku — kuuu...

Marko Kružić