TREBAMO VIJEĆE HRT-a BEZ POLITIČARA

TREBAMO VIJEĆE HRT-a BEZ POLITIČARA

Zakon ne odlučuje o ukidanju nijednog sadržaja radijskog programa. On ostavlja urednicima i onima koji proizvode program da u okviru temeljnih načela koje mora zadovoljiti program javnog radija odrede koliko će se sati koje vrste programa emitirati

S potpredsjednicom Vlade Željkom Antunović razgovarali smo o ostvarenim rezultatima na području kulture, znanosti i prosvjete, ukidanju treće frekvencijske mreže Hrvatskog radija, integritetu Zagrebačkoga sveučilišta, javnoj televiziji, nezaposlenosti i drugim aktualnim pitanjima.

Koji su najvažniji rezultati nove Vlade na području kulture, znanosti i prosvjete?

— Kultura, znanost i prosvjeta sektori su širokoga društvenog interesa i teško je uspjehe ili neuspjehe na tom području mjeriti konkretnim pokazateljima. No, što se tiče onoga što je na razini Vlade trebalo biti učinjeno, mislim da se rezultati razlikuju ovisno o zatečenom stanju u pojedinom sektoru.

Svakog dana razmišljam što je na tim područjima učinjeno pozitivno a što negativno. Možda nisam prava osoba koja treba odgovoriti na to pitanje. Naime, prvi bi na to trebali odgovoriti resorni ministri, koji su izravno odgovorni; dok je moja odgovornost usklađivati rad tih resora na Vladinoj razini. No, neću izbjeći odgovor na vaše pitanje.

Na području kulture prepoznajem jako mnogo aktivnosti. Prepoznajem intenzivne pokušaje da ono što je zacrtano Programom vlade plasira u kulturnim krugovima kako bi se stvari bolje razumjele. Iako je bilo određenih povika na samom početku, čini mi se da su se stvari počele dobro razumijevati i da je na dobar način shvaćena naša namjera da politika ne upravlja kulturom, nego da resorno ministarstvo bude ono koje će pomoći kulturi stvarati sustav u kojem će se kultura razvijati. U prilog toj mojoj tezi ide i pozitivna povratna informacija koju dobivam iz krugova kulturnih djelatnika. Zato mislim da je resor kulture ovoga trenutka na dobru putu da dostigne postavljene ciljeve.

Na području znanosti stvari stoje nešto drukčije. Resorno ministarstvo ovih nekoliko mjeseci nije izašlo sa nekim većim projektima i promjenama koje bi se mogle ocjenjivati. Ti projekti su, prema našim informacijama, u tijeku. Pripremaju se izmjene zakona o visokim učilištima koje bi trebale osigurati drukčiji tretman visokog obrazovanja i znanosti. Nažalost, djelatnost ovog resora popraćena je brojnim skandalima koji uvelike potresaju područje visokog obrazovanja. Riječ je o sukobu između resornog ministarstva i rektora najvećeg sveučilišta u Hrvatskoj koji različiti ljudi različito procjenjuju. Ne mislim da trebam arbitrirati u tome i mogu jedino reći da kao potpredsjednica Vlade zadužena za taj resor tražim i očekujem razum i toleranciju između dva važna čovjeka na području znanosti i visokog obrazovanja. Ne mogu prihvatiti sukob takve vrste i nadam se da je shvaćeno da nema tih sukoba koje ljudi njihove odgovornosti i njihovih položaja ne bi trebali razriješiti sami, a na korist čitave akademske zajednice i mladih ljudi o kojima bi se ta akademska zajednica trebala brinuti. Od resora visokog obrazovanja očekujem u kratkom roku, konkretne rezultate i nadam se da ćemo ih do jeseni i imati.

Čini mi se da su u resoru prosvjete problemi najsloženiji. Resor prosvjete dugo je godina zapostavljan a problemi su se gomilali. U tom resoru postoji niz nesređenih odnosa, a po mojim procjenama i velik broj nekompetentnih ljudi koji su se tamo okupili prema principu podobnosti. Ministarstvo prosvjete izašlo je u javnu raspravu s većim projektom i očekujemo ocjene i procjene toga projekta. Potrebe škola financiraju se sa teškoćama i nasljeđenim zaostacima. Ovog trenutka inzistiram na prioritetnom financiranju i prevladavanju zaostataka.

Kako se unutar višestranačke vlade uspijevaju uskladiti različiti svjetonazori na ovim područjima, od tradicionalnoga HSS-ova, liberalnog iz dvije liberalne stranke i socijaldemokratskog iz vaše matične stranke, SDP-a? Koliko politika u određenom ministarstvu, primjerice Ministarstvu prosvjete, ovisi o stranačkoj pripadnosti ministra?

— Ministri djeluju prema programu Vlade u kojem je u tim područjima ostvarena suglasnost stranaka koje čine koaliciju i jasno je zacrtano što se želi postići. Prema tome, prosvjeta treba ići u smjeru prilagodbe suvremenim obrazovnim trendovima kako bi se naša djeca nakon završetka školovanja mogla bez problema prilagoditi radu u širem smislu, ne samo u Hrvatskoj nego i drugdje. Mislim da tu nema problema i da u tom smislu ministra iz HSS-a ne možemo smatrati konzervativnim, već stručnim čovjekom. Jedino je pitanje hoće li on provoditi program koji je sam predložio ili ne.

Ukoliko do kraja godine ne budu ostvareni zadovoljavajući rezultati, postoji li mogućnost rekonstrukcije Vlade na području društvenih djelatnosti?

— Pitanje rekonstrukcije Vlade ne pripada u moje ovlasti, nego u djelokrug premijera. Čini mi se da naklapanja o rekonstrukciji Vlade dodatno otežavaju provođenje promjena koje su nužne.

Koje je vaše stajalište o integritetu Zagrebačkog sveučilišta? Ima li Vlada stajalište o prijedlogu osnivanja novoga sveučilišta u Zagrebu?

— Integritet Zagrebačkog sveučilišta potpuno je neupitan uz obvezu poštivanja zakona i prava osnivača da stavlja u odnos uložena sredstva i rezultate. O tom drugom Vlada nije raspravljala, jer za to nije postojalo nikakve osnove, ozbiljna razloga ni pripremljena materijala. Mislim da je izjava ministra, koja je po mojoj ocjeni došla u krivom trenutku, pa je zbog tog krivog trenutka često i zlorabljena, samo iznošenje jednog od mogućih stavova koje bi trebalo razraditi, raspraviti i zatim odlučiti je li to moguće provesti ili ne, je li to dobro ili loše rješenje. Mislim da se izjava ministra preuveličava, da se prejudicira njezino značenje i da se zloupotrebljava u neke druge svrhe.

S obzirom da za sada nema znakova o pomirenju stajališta ministra znanosti i rektora Zagrebačkog sveučilišta, hoće li Vlada ipak posredovati u tom sporu?

— Ministar Kraljević kratko je informirao Vladu o formalnim razlozima toga sukoba. O onima neformalnim u Vladi se nije razgovaralo. Ministar Kraljević izvijestio je Vladu o tome da je postupio zakonito i da mu se rektor u tome suprotstavio. U smislu poštivanja zakonitosti ministar Kraljević ima potporu Vlade. Kad je riječ o posredovanju u sukobu, vrlo je nezgodno upletati Vladu u nečemu što se nazire kao sukob motiviran osobnim razlozima. Međutim, činimo ono što možemo.

Koje je vaše osobno stajalište o uvođenju devetogodišnjeg školovanja i o ukidanju ponavljanja razreda u školama?

— S obzirom da su ti prijedlozi ponuđeni na javnu raspravu, svojim političkim stajalištem ne želim utjecati na tijek rasprave niti se osobno izjašnjavati o tome. U trenutku kada se u Vladi bude donosila odluka, onda ću se jasno i nedvosmisleno o tome očitovati. Ovoga trenutka to je pitanje stručne rasprave i mi očekujemo stručnu verifikaciju ponude koja je izašla iz ministarstva.

Novi prijedlog Zakona o HRT-u predviđa veću kontrolu parlamenta nad televizijom nego što je to dosada bio slučaj. Čuju se kritike da to nije dobar put prema javnoj televiziji. Što vi mislite o tome?

— Iako vaša tvrdnja ne stoji, mislim da su strahovi opravdani, ali da je panika prejudicirana. Naime, Hrvatski državni sabor ima svoj puni demokratski legitimitet i ne mogu se složiti ni s kim tko mu ga pokušava dovesti u pitanje. U predlaganju novog Zakona razmišljali smo o tome i predložili dva od nekoliko mogućih iako ne idealnih rješenja. Predložili smo povećanu većinu kojom bi se birali članovi Vijeća HRT. Ona može biti dvotrećinska ili tročetvrtinska. Taj način čini se prihvatljivim i sugeriraju ga stručnjaci Vijeća Europe.

Smatrate li da nije dobro da razne javne i kulturne organizacije, poput Matice hrvatske, imaju svoga predstavnika u Vijeću HRT-a, kao što je to bilo dosada?

— Ovim prijedlogom Zakona nismo isključili mogućnost da pojedine institucije ili grupacije zainteresirane za sudjelovanje u upravljanju i stvaranju programa radija i televizije budu i dalje u to uključene. Pitanje je samo načina na koji će se ljudi kandidirati i tko će ih birati. Vladin prijedlog sadržava dvije alternative, a jedna od njih je ta da u Vijeću HRT-a ne bude nijedan političar. Mislimo da je to rješenje dobro, iako je u Saboru vođena drukčija rasprava. Potporu tom stajalištu daje i Vijeće Europe.

Način izravnog delegiranja od pojedinih strukovnih nevladinih udruga u Vijeće HRT-a nešto je što ne smatram do kraja demokratskim, ili barem nečim što dosada nije provođeno na demokratski način. Obično u takvim situacijama prijedloge daju uža vodstva udruga ili organizacija. Zbog toga razmišljamo o legitimitetu onih koji biraju, pri čemu smtram da predlagati može svatko. Nijedna od predloženih alternativa ne ograničava predlaganje, ali legitimitet onih koji će preuzeti odgovornost za izbor mora ipak biti čvrst. Sabor u tom smislu ima najčvršći legitimitet.

Jedno od najkontroverznijih pitanja bilo je ukidanje komentara na HRT-u. Namjerava li Vlada nakon negativnih reakcija javnosti odustati od tog prijedloga?

— Pri predstavljanju prijedloga Zakona, koji je i napravljen da bi se o njemu raspravljalo, rekla sam da je sporna odredba o zabrani komentara u vijestima HRT-a standardno rješenje, ali na njemu Vlada uopće nema namjeru insistirati. Nažalost, to se prešućuje. Navela sam i koji su motivi potaknuli Vladu da u prvoj varijanti predloži radikalno rješenje. Mi doista uvažavamo mišljenje struke koja će na kraju morati preuzeti odgovornost i pokazati da može i drukčije od loše prakse koju na tom području imamo iz prethodnih razdoblja. S gotovo stopostotnom sigurnošću mogu reći da će Vlada, s obzirom na žestinu kritike na koju je naišao taj prijedlog, izbrisati odredbu o ukidanju komentara iz konačnog prijedloga i ostaviti to područje potpuno liberalnim, na odgovornost i savjest urednika i novinara.

Javnost je negativno reagirala i na prijedlog ukidanja Trećega programa Hrvatskog radija, koji se doživljava kao kulturna oaza u hrvatskom medijskom prostoru...

— Vlada svojim prijedlogom nije predvidjela ukidanje onoga što se zove Treći program. Vlada je predložila da se radijski program emitira na dvije frekvencijske mreže na državnoj razini i putem regionalnih radijskih postaja. U zakonu nigdje ne piše da se žele ukinuti programske cjeline koje se danas emitiraju na trećoj frekvencijskoj mreži, koji se odnose na kulturu, znanost i obrazovanje. Zakon u odredbama koje govore o temeljnim načelima javnog radija ističe da ti sadržaji moraju biti sadržaji javnog radija jer nisu komercijalni. Mi ih želimo staviti u funkciju javnog radija i financirati ih iz pretplate. Strah koji se javlja od gašenja tih sadržaja neosnovan je barem kad je u pitanju Vladin prijedlog zakona. Mislim da su oni koji stvaraju »nekomercijalne« programe uplašeni da će ih ona druga skupina, koja stvara »komercijalne« programe, potisnuti ukoliko dođe do smanjenja ukupnoga broja sati programa. Vladin prijedlog o smanjenju sati programa motiviran je dvama razlozima, od kojih je jedan tehničke naravi i proizlazi iz postojećega stanja.

Treći se program emitira na državnoj razini samo na papiru a Vladu se optužuje da želi ukinuti nešto što gotovo ne postoji. Taj se program u mnogim dijelovima Hrvatske čuje samo između pet ujutro i deset navečer, kad ne emitiraju lokalne radijske postaje. Za to nije odgovorna Vlada, nego netko prije nje. To je nešto što bi ljudi na radiju trebali znati. Mislim da i znaju, ali su o tome dosada šutjeli. Sada se sve pokušava prelomiti preko prijedloga novog zakona koji je samo uzeo u obzir činjenično stanje i stajalište struke koja se bavi telekomunikacijama.

Drugi razlog zbog kojega je Vlada predložila smanjenje broja sati programa činjenica da Hrvatski radio i Hrvatska televizija, koji funkcioniraju kao jedna kuća, imaju velikih financijskih problema, naslijeđenih dugova i ne mogu i dalje proizvoditi toliko sati ni televizijskoga ni radijskog programa, ukoliko ne dođe do znatnog povećanja pretplate. Čini mi se da smo ovog trenutka jedini koji smo razmišljali koliko je sa sadašnjim novcem moguće prozvesti programa, vodeći pritom računa da je dva puta po 24 sata dovoljno da bi osiguralo kvalitetu onoga što bi trebao biti javni radio koji će se financirati iz pretplate. Postoji niz privatnih, komercijalnih postaja koje trebaju popuniti ostali prostor na komercijalnoj osnovi.

Zakon ne odlučuje o ukidanju nijednog sadržaja radijskog programa. On ostavlja urednicima i onima koji proizvode program da u okviru temeljnih načela koje mora zadovoljiti program javnog radija odrede koliko će se sati koje vrste programa emitirati. Zato mi se čini da se oni koji proizvode Treći program više boje svojih kolega i da je njihov strah zasnovan na lošim iskustvima iz prošlih razdoblja, kada su bili marginalizirani i gurani u zapećak. Ovaj Zakon to ne čini, iako mu se to pokušava pripisati. Zakon se tim pitanjem uopće ne bavi. Zakon teoretski ostavlja mogućnost HRT-u da se kompletni sadašnji sadržaj Trećeg programa zadrži na jednoj od dvije frekvencije, a da se druga frekvencija ostavi za sve ono ostalo što sadržajno treba sačinjavati javni radio. Zakon omogućava i svaku drugu varijantu koje moraju ponuditi oni koji su zaduženi za predlaganje programskih shema.

Predviđa li se sličan koncept i za Hrvatsku televiziju, koja bi također trebala ostati bez Trećeg programa?

— Da. No, pri davanju koncesije za treću frekvenciju bit će problema tehničke naravi jer je netko dio frekvencijskog spektra Trećeg programa HTV-a unaprijed dodijelio kroz koncesiju za četvrti kanal na državnoj razini.

Hoće li Vlada skoro ukinuti PDV u kulturi, primjerice na ulaznice na privatna kazališta poput Exita ili u fazama proizvodnje knjige?

— Porez na dodanu vrijednost je neutralan porez i sam po sebi nije toliko opasan ni kriv za probleme koji nastaju u cijenama. On u ovom trenutku ima vrlo visoku stopu i planira se njezino snižavanje. Postoje i drukčije mogućnosti: oslobađanje od PDV-a ili njegov obračun po nultoj stopi za proizvode kulture.

To je stručno pitanje o kojem se raspravljalo da bi se izazvala pozornost, a ne na osnovi argumenata. Čini mi se da rješenja koja su prije tražena od strane kulturne zajednice, kada su ugrađena u zakon, nisu prihvaćena, jer je ta zajednica prepoznala da su neki raniji zahtjevi bili na njezinu vlastitu štetu. Osnovni problem cijene kulturne usluge nije PDV, nego niz visokih i skupih troškova koji ulaze u cijenu kulturne usluge.

Statistički podaci pokazuju da je nezaposlenost i dalje u porastu. Stoga među mladima sve više raste pesimizam. Što će Vlada učiniti na smanjivanju nezaposlenosti?

— Kada je u pitanju pesimizam, onda mi se čini da smo svi odgovorni za takvo stanje duha ljudi koji žive u Hrvatskoj. Vlada mora svakog dana činiti nešto da se to stanje duha popravi, da se vrati povjerenje u vlastite snage i da se dođe do prijeko potrebna optimizma i elana da se to stanje prevlada.

Ono što je uzrokovalo pesimizam, a to je visoka nezaposlenost i osjećaj besperspektivnosti u smislu osiguranja materijalne egzistencije pojedinaca, osnovni je problem njegovo razrješenje i temeljni je cilj Vlade. Međutim, tko god želi biti razuman i tko god racionalno pristupa tom problemu, složit će se da su moguća rješenja dugoročna. Vlada je već u ovom kratkom roku poduzela niz mjera da bi osigurala uvjete koji bi za posljedicu imali povećanje zaposlenosti.

Kao prvo, Vlada je počela raščišćavati neodgovornost i kriminal u gospodarskom sektoru. Kao drugo, Vlada je uvela nov način upravljanja onim što je u državnom vlasništvu i za što je izravno odgovorna. Vlada je zatražila širu odgovornost od lokalnih zajednica, koje bi trebale iznaći ljude dovoljno odgovorne, snažne i stručne da izvuku ono što ima perspektivu, spase radna mjesta i eventualno osiguraju mogućnost da se broj radnih mjesta u takvim gospodarskim subjektima poveća. Nažalost, Vlada mora učiniti i ono što nije popularno: eliminirati one gospodarske subjekte koji su dosad bili vreća bez dna u koju je bacan novac bez ikakvih rezultata, često zbog pojedinačnih privatnih interesa.

Da bi se rasteretili oni koji imaju šanse i da bi oni pokrenuli razvoj i novo zapošljavanje, moraju se eliminirati žderači budžetskoga novca. To je nešto što se ne želi dobronamjerno razumjeti i što stvara probleme Vladi. Vlada je spremna osigurati socijalnu skrb u određenom razdoblju i znatan broj mjera i novca iz državnog proračuna ide u tom smjeru, kako bi se premostio jaz između raščišćavanja naslijeđenoga, neprihvatljivog i neodrživog stanja u gospodarstvu i novog razvoja koji se očekuje i koji bi trebao biti pokrenut dolaskom novoga kapitala i motiviranjem postojećega kapitala da ulaže u Hrvatsku.

Kako ocjenjujete rezultate vladine politike na ostalim područjima za koje ste mjerodavni?

— Moje ovlasti vrlo su široke i obuhvaćaju tri ministarstva o kojima smo govorili. One uključuju socijalnu skrb, branitelje i nešto što po mom mišljenju ulazi u svaki resor, a to su ljudska prava. Istaknula bih da sam vrlo zadovoljna razvojem situacije i promjenama koje se događaju na području zaštite ljudskih prava. Pokrenute su mnoge aktivnosti u konkretnom djelovanju na terenu, ali i u dijelu zakonodavstva i usklađivanju s međunarodnim konvencijama i pravilima na tom području. Mislim da ih uspješno korak po korak realiziramo. Druga važna stvar na tom području jest znatno promijenjena predodžba o Hrvatskoj na području ljudskih prava. Sva naša nastojanja urodila su pozitivnim rezultatom i Hrvatska, koja je prije bila optuživana za kršenje ljudskih prava, danas se više u tom kontekstu sve manje spominje.

Razgovarao Zlatko Vidačković