Senzibilni majstor

Senzibilni majstor

Oto Hohnjec rođen je 1920. Njegov životni put grubo prekida i mijenja, sa svim tragičim posljedicama, Drugi svjetski rat.

Član je Fotokluba Zagreb od godine 1940, a učlanjuje se tik prije početka Drugog svjetskog rata. Već na zalazu poznate zagrebačke škole on nastavlja s tom tradicijom tijekom rata, a i dalje prvih godina nakon završetka rata.

Poslije rata nastavlja s profesionalnom fotografskom djelatnošću. U pedesetim godinama napušta tradiciju zagrebačke škole te u daljem fotografskom opusu slijedi trendove tadanje suvremene svjetske fotografije.

Jedan je od naših prvih autora koji počinju eksperimentirati s fotografijom u boji.

Godine 1951. Fotosavez Jugoslavije dodjeljuje mu počasno zvanje kandidata majstora fotografije, da bi mu već 1954. ista udruga dodijelila počasno zvanje majstora fotografije.

Njegova svestrana fotografska darovitost grubo nam je oduzeta, jer pogiba u automobilskoj nesreći godine 1962. u četrdeset i drugoj godini života.

Od Hohnjecovih radova sačuvano je vrlo malo. Naime, kada smo gospodin Đ uro Griesbach kao predsjednik Kluba i ja kao tajnik pokušali od njegove majke otkupiti njegove radove, sa zaprepaštenjem smo saznali da je ona u trenucima teške depresije i tuge spalila u peći cjelokupnu njegovu fotografsku ostavštinu.

Vladko Lozić

Oto Hohnjec ostvarit će prvi susret s fotografijom 1940. Dolaskom u Fotoklub Zagreb stvarat će fotografije koje nose sva obilježja zagrebačke škole. Sve do poslije pedesetih godina prepoznatljiv je njegov rukopis, a mekocrtač kao izražajno sredstvo samo pojačava poetičnost njegovih slika i daje onu posebnu draž i atmosferu. Nažalost, malo je njegovih fotografija sačuvano, ali i to što nam je ostalo govori kako je Oto Hohnjec autor rijetkog talenta i likovnog senzibiliteta. Doista je neponovljiv njegov akt Žeđ, kao i fotografija Odlazak u grad, koje na poseban način govore o jednom vremenu hrvatske fotografije, njezinim dosezima i vrhunskoj kvaliteti, kojoj je i naš autor dao vrijedan prinos.

Zdenko Kuzmić