Priče iz davnine

Priče iz davnine objavila je Matica hrvatska prvi put 1916, s ilustracijama Petra Orlića. Slijedilo je drugo izdanje iz 1920. te treće, najpoznatije, iz 1926, koje je ilustrirao Vladimir Kirin.

Jednostavan je način kojim se može vidjeti koliko su Priče iz davnine veliko djelo.

Pogledajmo samo kako su, u svega petnaestak godina nakon nastanka, tekli prijevodi knjige, kako nam to prikazuje Franjo Bučar u »Hrvatskoj reviji«, br. 5, 1930.

Godine 1924. izašao je engleski prijevod, pod naslovom Croatian Tales of Long Ago, u nakladi glasovite londonske knjižare George Allen & Unwin Ltd. Izdanje je obogaćeno Kirinovim ilustracijama, inicijalima, vinjetama i crtežima, nastalim 1922, posebno pripremljenim za englesko izdanje. (Tako opremljene Priče dočekale su treće izdanje na hrvatskom, 1926)

Ubrzo je slijedilo poljsko izdanje Priča iz davnine. Godine 1928. Margit Miholić Wohlfart, koristeći se engleskim predloškom, prevodi Priče na švedski jezik. Iste godine u Pragu na češki jezik prevodi ih Jan Hudec. Godine 1929. u prijevodu Thorkila Barfoda izlazi i dansko izdanje.

Priče iz davnine izlaze 1930. na njemačkom. Priređeno je izdanje i na ruskom jeziku, u prijevodu Nikolaja Fedorova i Ivana Brlića, sina Ivane Brlić Mažuranić, a slijede ga prevodi Priča na francuski i slovački.

Sva ta izdanja popratile su iznimno pozitivne kritike. To govori koliko je brzo bila prepoznata vrijednost ovoga neprolaznog djela, koje je do danas doživjelo mnoga izdanja.

Priče iz davnine nedavno su bile objavljene u gradu u kojem je Brlićeva godinama živjela — Matica hrvatska u Slavonskom Brodu objavila ih je 1994.

Sada je pred nama luksuzno izdanje Priča iz davnine, izašlo u rodnome gradu Ivane Brlić Mažuranić u povodu 125. godišnjice njezina rođenja i obilježavanja petstogodišnjice osnutka grada Ogulina.

U knjizi se nalaze Kirinove ilustracije iz 1956. i 1957. Pričama prethodi predgovor Josipa Bratulića, koji još jednom ističe veličinu autoričina djela. Bratulićev osvrt na ilustratore od Orlića, neizostavnoga Vladimira Kirina, Cvijete Job, Alberta Kinerta, Danice Rusjan do ilustratora izvan Hrvatske, potvrđuje koliko je inspirativna bajkovitost i slikovitost jezika Priča iz davnine.

Treba napomenuti da je u knjizi i reprodukcija portreta Ivane Brlić Mažuranić, koji je 1936. izradio Oto Antonini.

U Bibliografiji na kraju knjige stoji popis Izdanja djela Ivane Brlić-Mažuranić(sada Brlić-Mažuranić pisano sa crticom, za razliku od imena na naslovnoj strani i u naslovu popisa literature!) i Važnija literatura o Ivani Brlić Mažuranić.

Knjiga se može nabaviti u tvrdom i mekom uvezu.

U istoj opremi, s pogovorom Josipa Bratulića, Matica hrvatska u Ogulinu objavila je Priče iz davnina i na njemačkom jeziku u prijevodu Camille Luzerne, pod naslovom Aus Urväterzeiten. U Dodatku se nalaze Primjedbe i pojašnjenja imena, koja prate svaku priču.

Izdanja svakako zaslužuju pozornost, kojoj ovdje pridodajemo potporu i čestitke za sveukupno djelovanje Ogranka Matice hrvatske u Ogulinu.

Vesna Zednik