Otvorenost za najmodernije

Otvorenost za najmodernije

U olovnim vremenima — kao iznimno obrazovana i nadasve tolerantna osoba — zalagao se za slobodu umjetničkog izričaja i inovacije i pomagao avangardna nastojanja u hrvatskoj umjetnosti (npr. skupini Exat 51), a rad GSU čim je došao na njezino čelo nastoji internacionalizirati

U Zagrebu je 20. srpnja, nakon duge bolesti, umro Božo Beck, povjesničar umjetnosti i dugogodišnji društveno-politički radnik, utemeljitelj i direktor Galerija grada Zagreba, ustanove za koju je trideset godina bio najtješnje vezan i u kojoj je ostavio najviše stvaralačke energije i kreativnosti. Rođen je 14. rujna 1929. u Đ urđevcu; na zagrebačkom Filozofskom fakultetu 1952. diplomirao je povijest umjetnosti i kulture; od 1954. do 1960. bio je kustos Kabineta grafike JAZU; godine 1954. sudjeluje u utemeljenju Gradske galerije suvremene umjetnosti; 1960. organizirao je Prvu zagrebačku izložbu grafike, 1961. osniva Galerije grada Zagreba, čijim je ravnateljem bio od 1961. do 1972.

Obrazovanost i tolerancija

Tijekom svoga plodonosnog djelovanja hrvatsku je kulturu zadužio kompleksom različitih ideja, nalazio se u začecima mnogih kulturnih inicijativa važnih za našu kulturu, a njegov utjecaj, iako često prepoznatljiv samo stručnjacima, očituje se i danas, i to posvuda, pa čak i tamo gdje ga u prvi mah ne osjećamo i ne očekujemo. U olovnim vremenima — kao iznimno obrazovana i nadasve tolerantna osoba — zalagao se za slobodu umjetničkog izričaja i inovacije i pomagao avangardna nastojanja u hrvatskoj umjetnosti (npr. skupini Exat 51), a rad GSU čim je došao na njezino čelo nastoji internacionalizirati te uspostavlja kontakte s Galerie Louise Lieris, kojoj je vlasnikom bio Daniel-Henrie Kahnweiler, njujorškim Museuom of Modern Art, pariškim Salon de Mai, slavnom pariškom Galerie Denise René...

Otvoren za najmodernija strujanja u umjetnosti, s R. Putarom, M. Meštrovićem, B. Kelemenom, I. Piceljem, V. Richterom, D. Bašičevićem i brazilskim umjetnikom Almirom de Silva Mavignierom, utemeljio je, po čemu će najvećma ostati zapamćen u hrvatskoj kulturi, međunarodnu manifestaciju konstruktivističke i kinetičke umjetnosti Nove tendencije, što se od 1961. do 1973. održavala u Zagrebu i kojom se Zagreb autentično upisao na svjetski kulturni zemljovid i zahvaljujući kojoj je u to doba živio životom istinskoga međunarodnoga likovnog centra, a GSU, koju je Beck tada vodio, kao muzej suvremenoga tipa, sposoban uspješno obnašati i najsloženije međunarodne muzeološke zadaće.

Apstrakcija i konstruktivizam

Beck je u ljeto 1960. postao novim ravnateljem Gradske galerije suvremene umjetnosti, kojoj je, kao galerijskoj kući, konačno trebalo dati nekakav profil. Ona je, doduše, u svojim skučenim prostorima postavila putujuću didaktičku izložbu o apstraktnoj umjetnosti, koja je trajala od 27. ožujka do 1. svibnja 1957, pod naslovom Suvremena umjetnost I, koja je kao dodatak imala izložbu serigrafija (Bloc, Pillet, Vasarely), što su bili počeci zanimanja Galerije za apstrakciju i konstruktivizam, ali je sve to još bilo daleko od profila galerije kakvu je Beck težio i kakav je već 1961, upravo u Novim tendencijama, pronašao i artikulirao.

Na pet međunarodnih prezentacija Novih tendencija nastupilo je dvjestotinjak autora konstruktivizma i neokonstruktivizma, potom kompjutorske umjetnosti i tipopoezije, a poslije i konceptualne umjetnosti, od kojih su neki doista bili velika imena (npr. M. Andrian, G. Alviani, P. Dorazio, H. le Perc, F. Morellet, J. R. Soto...). Vezano za aktivnost Novih tendencija, Beck je uspio organizirati i velik broj samostalnih izložaba važnih svjetskih umjetnika (npr. V. Vasarely, O. Piene, H. Mack), kolokvija i simpozija, na kojima su sudjelovali vodeći svjetski teoretičari konstruktivističke i kinetičke umjetnosti i teorija informacija (npr. G. C. Argan, U. Apollonio, U. Eco, U. Kulterman, E. Mari, A. A. Moles, F. Popper...). Godine 1969. inicirao je u Zagrebu međunarodni kolokvij Kompjutori i vizualna istraživanja.

Ustrajavao je na tomu da na izložbama Novih tendencija bude što više domaćih autora, pa već na prvoj smotri iz 1961. izlažu V. Richter, A. Srnec i V. Kristl, poslije i M. Šutej. I. Čizmek, J. Knifer, V. Bonačić, J. Dobrović, V. Bakić, A. Vulin... Bili su to najslavniji dani MSU, ali, čini se, istodobno i njezinim labuđim pjevom.

Organizacija Mimare

Od 1968. do 1972. bio je urednikom utjecajna časopisa »Bit-international«, od 1972. do 1989. direktorom Galerije suvremene umjetnosti; od 1979. do 1981. voditelj stručne ekipe za organizaciju prostora i postav zbirke A. T. Mimara; godine 1964. organizira sudjelovanje GSU na izložbi Arte d'oggi nei musei održanoj na XXXII. venecijanskom bijenalu, 1966. na 2e Salon international de Galeries pilotes u Lausanni, a 1971. L'art en Yougoslavie de la prehistorie a' naos jours. Bio je jedan od pokretača Male likovne biblioteke i edicije Jugoslavenska grafika (1957). Autor je brojnih predgovora u katalozima izložaba, a objavio je i knjige o Marijanu Detoniju (1957), Edi Murtiću (1958) te studiju Galerija suvremene umjetnosti u katalogu U susret Muzeju suvremene umjetnosti (1986).

Ivica Župan