OBNAVLJAT ĆEMO MOSTARSKI MOST

Obnavljat Ćemo mostarski most

Priznanjem te odgovornosti i krivnje — koja me i osobno pritišće od časa kada sam na televizijskom ekranu vidio kako to prastaro prekrasno zdanje nestaje u uzburkanim vodama Neretve — kao i predanim sudjelovanjem u obnovi Staroga mosta, pred svijetom ćemo se legitimirati kao civilizirani narod i država koja nikada više neće dopustiti da se takvo barbarstvo s naše strane počini

Sa socijalnim filozofom dr. Mislavom Kukočem, pomoćnikom ministra vanjskih poslova za znanost, kulturu, prosvjetu, informiranje i analitiku razgovarali smo o aktivnostima novoustanovljene uprave u okviru ministarstva vanjskih poslova kojoj je na čelu.

Kakav je bio odnos prema područjima za koja ste vi danas zaduženi u okviru Ministarstva vanjskih poslova?

— Ja vodim tri odjela koja su i do sada postojala u okviru Ministarstva, ali pomalo izolirana i na marginama. Oni su sada objedinjeni u jednu upravu. To su Odjel za analitiku, koji kanimo preustrojiti u odjel za političko planiranje, a koji ima ključnu ulogu u analizi i planiranju hrvatske vanjske politike; Odjel za informiranje i izdavaštvo prati sva važnija zbivanja u zemlji i inozemstvu i svakodnevno izdaje četiri biltena te Odjel za kulturu, znanost i prosvjetu, u okviru kojega se nalazi Odsjek za UNESCO.

Možete li usporediti aktivnosti vašeg Odjela za znanost, kulturu i prosvjetu s aktivnostima pomoćnikâ ministara znanosti, kulture i prosvjete za međunarodnu suradnju u resornim ministarstvima?

— U većini europskih zemalja međunarodna znanstvena, kulturna i prosvjetna politika vodi se preko ministarstva vanjskih poslova. U hrvatskom Ministarstvu vanjskih poslova znanost, kultura i prosvjeta zajedno pripadaju samo jednom od tri odjela u okviru uprave koju vodim kao pomoćnik ministra, iz čega je jasno da primarne aktivnosti vode resorna ministarstva: Ministarstvo kulture, Ministarstvo znanosti i tehnologije, te Ministarstvo prosvjete i športa, od kojih svako ima pomoćnika ministra koji je zadužen isključivo za međunarodnu suradnju u svojemu resoru. Oni tu suradnju vode ponajprije na razini civilnog društva, dakle surađuju s međunarodnim znanstvenim, kulturnim i prosvjetnim organizacijama, zakladama, sveučilištima i sl., dok Ministarstvo vanjskih poslova koordinira te aktivnosti u odnosu na djelatnost naše diplomatsko-konzularne mreže, s obzirom da pri svim veleposlanstvima i konzulatima postoji osoba zadužena za kulturu, znanost i prosvjetu. Također koordiniramo suradnju s hrvatskim umjetnicima koji imaju izložbe, koncerte, promocije knjiga ili druge aktivnosti u inozemstvu.

Imenovanje atašea za kulturu, znanost i prosvjetu u isključivoj je ovlasti ministarstva vanjskih poslova. Hoće li njihov broj biti smanjen zbog programa štednje u vašem ministarstvu?

— Ministarstvo vanjskih poslova nije izuzeto od mjera štednje, jer je ono u proteklom razdoblju bilo vrlo rastrošno. U analizi smo zaključili da osamdeset posto naših troškova otpada na diplomatsko-konzularnu mrežu, pa smo se odlučili na restrikciju kako broja ljudi, tako i na smanjenje broja predstavništava. Sektor kulture, znanosti i prosvjete neće ostati nepokriven, nego će poslovi biti raspodijeljeni među smanjenim brojem osoba u pojedinom predstavništvu.

Kako ocjenjujete dosadašnji rad spomenutih atašea?

— Dok je dio njih predano i stručno obavljao svoje poslove, neki nisu zadovoljavali. Nedavno me jedan naš poznati pijanist koji često nastupa u inozemstvu obavijestio da na njegove koncerte vrlo često dolaze naši veleposlanici, a kulturni atašei pod raznim izgovorima izostaju s njih. To je nedopustivo! Odlazak na izložbe, koncerte ili predstavljanje knjiga hrvatskih umjetnika za kulturnoga atašea nije puka kulturna razonoda, nego radna obveza i to, nota bene, jako dobro plaćena. Postoje i brojni pozitivni primjeri: priređene su izložbe o Dioklecijanovoj palači, izložbe dijela fundusa Muzeja Mimara, izložbe Marije Ujević, Ivana Lackovića Croate, izložba Od golubice do mira; koncerti Zagrebačke filharmonije, Ive Pogorelića, ansambla Lado, Zbora Ivan Goran Kovačić; hrvatski filmovi predstavljeni su na međunarodnim filmskim festivalima itd. To su samo neki od primjera organiziranja kulturnih događanja u kojima je naš odbor na ovaj ili onaj način sudjelovao.

U ovoj godni planira se izložba o glagoljici u Irskoj, Tri pisma, tri jezika u Berlinu, a izložbe Hrvatska pomorska baština, Dubrovnik Damira Fabijanića te izložbe Julije Klovići Marko Marulićobići će svijet. Lovro Pogorelić i Monika Leskovar koncertirat će diljem Europe, a predstava Münchhausen Vilija Matule također ide na međunarodnu turneju.

Potpisani su ugovori o znanstvenoj, kulturnoj i prosvjetnoj suradnji s 29 zemalja, a u pripremi su i mnogi drugi i može se reći da se na bilateralnom planu radi punom parom. Aktivni smo i na multilateralnom planu u okviru Vijeća Europe, Pakta o stabilnosti i Srednjoeuropskoj inicijativi.

Jeste li zadovoljni radom Nacionalnog povjerenstva za odnose s UNESCO-om i kakva je suradnja s veleposlanicom Vesnom Girardi-Jurkić?

— Odsjek za suradnju s UNESCO-om MVP-a koordinira UNESCO-ove projekte u Hrvatskoj i pruža logističku potporu Nacionalnom povjerenstvu za suradnju s UNESCO-om. To je povjerenstvo u načelu sastavljeno od najuglednijih kulturnih i znanstvenih stručnjaka i imenuje ga Vlada RH. No, u prošlom sazivu povećan je broj članova da bi u njegov sastav po ideološko-političkim kriterijima bile ubačene osobe koje tu nikako ne pripadaju. Stoga smo u suradnji s HAZU-om, iz čijih je redova predsjednik Povjerenstva, inicirali smanjenje broja članova, samim tim i promjenu njegova sastava. Imena novih članova predložili su HAZU te ministarstva kulture, znanosti, prosvjete, zaštite okoliša i vanjskih poslova, s time da bi, kao i do sada, predsjednik saborskog odbora za kulturu, znanost i prosvjetu bio član toga povjerenstva po dužnosti. Taj prijedlog podnesen je Vladi, koja donosi konačnu odluku. Među predloženima, čija imena ne bih prije Vladina imenovanja spominjao, ugledni su znanstveni, kulturni i prosvjetni djelatnici, od kojih više njih godinama surađuje s UNESCO-om. Što se tiče suradnje s veleposlanicom dr. Vesnom Girardi-Jurkić, stalnom predstavnicom RH u UNESCO-u, mogu kazati da je korektna te da teče bez ikakvih zastoja i problema.

Kakva je suradnja vašeg ministarstva s udrugama Matice hrvatske u inozemstvu?

— Suradnja postoji, no ona je različita intenziteta, ovisno o aktivnostima samih Matičinih ogranaka i radu kulturnog atašea. U našem je interesu da se ta suradnja pojača. No, financiranje konkretnih projekata u djelokrugu je resornih ministarstava.

Hoće li se dovršiti Hrvatska olimpijska kuća u Australiji?

— Bivša je vlada nakon gubitka parlamentarnih izbora 3. siječnja donijela odluku da se za taj projekt izdvoji četiri milijuna kuna iz proračuna. U našoj teškoj gospodarskoj situaciji bremenitoj brojnim socijalnim problemima iz restriktivnoga proračuna nije se mogao izdvojiti taj iznos. Budući da smo ocijenili sam projekt veoma važnim, kako zbog promocije Hrvatske, tako i zbog pozitivnog odnosa prema našim iseljenicima koji ga dijelom sufinanciraju, Vladi smo preporučili da izdvajanjem znatno skromnijih sredstava ipak omogući otvaranje Hrvatske kuće tijekom Olimpijskih igara u Sidneyju.

Hoće li se Hrvatska uključiti u obnovu mostarskoga Starog mosta?

— U nesretnim ratnim vremenima, u žalosnom i nepotrebnom sukobu između Hrvata i Bošnjaka u Bosni i Hercegovini, srušen je mostarski Stari most. Načelo ga je srpsko, a dokrajčilo hrvatsko topništvo. To je velika crna mrlja koja je ukaljala ugled, kako hrvatske nacionalne zajednice u BiH, tako i hrvatske države, čije tadašnje vodstvo, po mojemu sudu, snosi još veću odgovornost za taj kulturni zločin. Među ostalim i zbog toga smatram da Hrvatska ima posebnu obvezu sudjelovati u tom multilateralnom projektu obnove mostarskoga Staroga mosta, koji obuhvaća niz zemalja, a provodi se pod vodstvom mostarske Gradske uprave, Svjetske banke i UNESCO-a.

Prije nekoliko dana razgovarali smo s predstavnikom UNESCO-a u BiH, gosp. Hectorom Rondon-Fuentesom, i predložili da Hrvatska sudjeluje u obnovi mostarskoga mosta, ne samo financijski, nego smo ponudili i sudjelovanje hrvatskih građevinskih tvrtki i stručnjaka za provedbenu pripremu i izgradnju mosta. Prethodno smo bili predložili da ćemo nabaviti materijal za izgradnju mosta, no donacijom Turske nabavljen je kamen u bosanskom kamenolomu iz kojeg potječe kamen od kojeg je izvorni most bio sagrađen. Aktivan angažman u akciji obnove mosta jedan je od načina da Hrvatska barem dijelom spere ljagu za sebe zbog blamaže rušenja. Naravno, aktualna hrvatska vlast nije ni neposredno ni posredno odgovorna za počinjeno zlodjelo, jer smo svi mi tada bili u oporbi i žestoko kritizirali rat između Hrvata i Muslimana, poglavito sam čin rušenja mosta. zbog čega smo se stidjeli. Unatoč tome, Vlada mora preuzeti odgovornost i obveze Republike Hrvatske, kako financijske i materijalne, tako i moralne. Priznanjem te odgovornosti i krivnje — koja me i osobno pritišće od časa kada sam na televizijskom ekranu vidio kako to prastaro prekrasno zdanje nestaje u uzburkanim vodama Neretve — kao i predanim sudjelovanjem u obnovi Staroga mosta, pred svijetom ćemo se legitimirati kao civilizirani narod i država koja nikada više neće dopustiti da se takvo barbarstvo s naše strane počini.

Kada očekujete početak, a kada završetak radova?

— Početak radova očekuje se početkom iduće godine, a potrajat će nekoliko godina; još se sa sigurnošću ne može reći koliko. Naime, tek se slaže financijska konstrukcija; neke su zemlje već dale donaciju, neke obećale, a neke se tek spremaju, poput Hrvatske koja još nije donijela odluku o visini, premda postoji svijest o potrebi primjerene donacije, naravno s obzirom na naše (skromne) mogućnosti... Inače, ministar vanjskih poslova imenovao je gospođu Maju Juras, načelnicu Odjela za kulturu, znanost i prosvjetu, za našeg predstavnika u Povjerenstvu za obnovu mosta i ona veoma aktivno surađuje u pripremi projekta te se sprema na obilazak terena zajedno s ostalim članovima povjerenstva.

Koliki je ukupni trošak obnove mosta?

— Ukupni trošak obnove čitavog Mostara procjenjuje se na petnaest milijuna dolara, pri čemu se trošak obnove samog mosta procjenjuje na pet milijuna dolara. S obzirom na uplaćene i obećane donacije, može se sa sigurnošću reći da će financijska konstrukcija biti zatvorena.

Kakva je kulturna suradnja Hrvatske i BiH?

— Ta je suradnja bogata i uključuje brojne projekte, ne samo u područjima gdje su Hrvati u većini. Važnu ulogu imaju i institucije BiH, kao što je Napredak, koji djeluje i u Zagrebu i u Sarajevu. Riječ je o susjednoj, srodnoj državi, i ti će se odnosi intenzivirati. U Sarajevu pri Veleposlanstvu već pet godina djeluje Hrvatski kulturni centar. Vlasnik zgrade, hrvatska tvrtka, traži od nas da napustimo taj prostor jer joj on treba za vlastite potrebe. No, centar neće biti zatvoren, nego premješten na drugu lokaciju.

Hoće li biti obnovljena kulturna suradnja sa SR Jugoslavijom?

— Poseban problem u toj obnovi vidim u činjenici da je agresiju na Republiku Hrvatsku u dobroj mjeri poduprla srpska javnost, uključujući intetelektualnu i kulturnu. Drugi je problem izoliranost Srbije zbog diktatorskoga Miloševićeva režima. Hrvatska s prioritetnim ciljem približavanja euro-atlantskim integracijama prema napucima Europske unije teži razvoju dobrosusjedskih odnosa sa svim zemljama, pa tako i s Jugoslavijom. No, na drugoj strani, Hrvatska također slijedi politiku sankcija EU i SAD prema Miloševiću te zajedno s njima provodi gospodarsku i kulturnu izolaciju Srbije.

Crna Gora drugo je pitanje. Hrvatska pozdravlja emancipiranje Crne Gore kao autonomne nacije i demokratske države koja više ne želi biti Miloševićev talac. Stoga se s Crnom Gorom ubrzano uspostavljaju političke, gospodarske i kulturne veze. U tome je smislu ovih dana predsjednik Crne Gore pozvan u goste u Dubrovnik prilikom održavanja Ljetnog festivala, te se tom prilikom sastao s predsjednicima Hrvatske, Slovenije i Češke — Mesićem, Kučanom i Havelom. Hrvatska je time bjelodano pokazala da je spremna na suradnju s demokratskom Crnom Gorom, iako je i ona svojedobno sudjelovala u agresiji na Hrvatsku, poglavito na dubrovačkom području. To mnogo govori o našoj otvorenosti, a kada dođe do demokratskih promjena u SR Jugoslaviji, vjerujem da će se postupno i s njom uspostavljati gospodarska i kulturna suradnja.

Kako namjeravate zadovoljiti potrebe za većom aktivnošću u vašem resoru sa smanjenim proračunskim sredstvima?

— Tražit ćemo potporu sponzora i poticati osnivanje zaklada. U tome smislu treba iskoristiti ugled koji je Hrvatska zahvaljujući demokratskim reformama stekla kako bi se dobila potpora međunarodnih zaklada.

Treba li Hrvatskoj nešto poput British Councila u Velikoj Britaniji ili Goethe Instituta u Njemačkoj?

— Hrvatska je nominalno imala takvu ustanovu, Hrvatski informativno-kulturni zavod. HIKZ je, međutim, trošio relativno velika sredstva, a nije na adekvatan način promicao Hrvatsku u svijetu, ni na znanstvenom, političkom, ni na kulturnom planu. Nakon promjene vlasti HIKZ je, u starom personalnom sastavu rigidnih ideologa staroga režima, proračunska sredstva koja mu je osigurala nova vlada trošio za djelovanje i sustavnu promidžbu protiv te iste vlade.

Vlada je zato, nesklona mazohističkom trpljenju ideološko-političke destrukcije, jednostavno odlučila da skromni proračun odtereti ukidanjem HIKZ-a. Nažalost, time je za sada zapriječena mogućnost da se HIKZ u novom sastavu izdigne na višu razinu, primjerice onu British Councila. Čekamo sretnija vremena.

Zašto je ukinut list »Croatian Weekly«? Hoće li biti pokrenut neki novi list?

— Taj je list na engleskom bio zamišljen kao propagandni izlog Hrvatske pred stranim partnerima. Međutim, njega je HIKZ koristio za spomenute ideološke napadaje na hrvatsku Vladu. S glasnogovornicom Vlade već sam razgovarao o zajedničkoj publikaciji koju bi izdavao Vladin ured zajedno s Odjelom za informiranje i izdavaštvo MVP-a. Dok se ta inicijativa ne realizira (vjerojatno će trebati čekati idući proračun) pokušat ćemo našim izdanjima popuniti prazninu koja postoji. Ta praznina, međutim, nije nastala prestankom djelovanja HIKZ-a, jer je on i tijekom svojega postojanja ničim vrijednim nije popunjavao.

Kako komentirate djelovanje Matice iseljenika i devastaciju do koje je došlo prije primopredaje dužnosti predsjednika?

— Mogu se u potpunosti složiti s tvrdnjom novoga predsjednika Matice iseljenika Borisa Marune da je bivša uprava ostavila Maticu iseljenika u istom stanju u kojem je bivša hadezeovska vlast ostavila hrvatsko gospodarstvo i hrvatsku državu. Staro vodstvo Matice odnijelo je sve vrijedno sa sobom i ostavilo prazne police i zastarjela računala, zbog čega bi njezin bivši ravnatelj mogao i krivično odgovarati.

Matica iseljenika djelovala je isključivo politikantski u funkciji bivše hadezeovske vlasti. Njezin bivši ravnatelj Ante Beljo, koji sada medijima lamentira zbog revanšizma ostao mi je u lošem sjećanju. Svojedobno sam, naime, organizirao sudjelovanje grupe uglednih hrvatskih znanstvenika na bilateralnom simpoziju s ukrajinskim kolegama u Kijevu, što je rezultiralo objavljivanjem zbornika Ukraine & Croatia: Problems of Postcommunist Societies u izdanju UNESCO-a. Budući da je to bio prvi posjet Ukrajini hrvatskih teoretika s područja humanističkih i društvenih znanosti, htjeli smo ga iskoristiti za šire promoviranje hrvatske znanosti, kulture, turizma... Zato sam zamolio gospodina Belju da nam dostavi nešto promotivnog materijala. No, nismo dobili ništa, premda sam mu faktički ponudio da mi radimo njegov posao, za koji je bio jako dobro plaćen, pogotovo u usporedbi s našom tadašnjom profesorskom crkavicom. Da li me odbio kao tadašnjeg oporbenjaka, člana HSLS-a, ili je jednostavno iskazao svoj uobičajeni odnos prema poslu koji je trebao obavljati, a nije, tko će ga znati...

Također bih komentirao prosvjed tzv. Hrvatskog svjetskog kongresa u povodu promjene na čelu Matice iseljenika. Ta udruga pretenciozna imena što svojom ispraznom tuđmanovskom pompom asocira na onaj smiješni Svjetski centar — Čudo hrvatske naive samo je jedna od nevažnih ekspozitura bivše HDZ-ove vlasti. Dok su oni puni hvale za bivšega ravnatelja, najbrojnija i najuglednija iseljenička udruga Hrvatska bratska zajednica zbog njega je s Maticom prekinula suradnju.

Vjerujem da će gospodin Maruna, kao ugledan pjesnik i kulturni djelatnik iz hrvatske dijaspore, zajedno s gospodinom Kušanom uistinu podići tu instituciju na primjerenu razinu i u tome će imati našu punu potporu.

Razgovarao Zlatko Vidačković