Monopol ponovno prijeti

Monopol ponovno prijeti

Pokušaj uvođenja modela podržavljenog urbanizma i arhitekture metoda je kojom se pokušavaju osigurati donedavno nedodirljivi monopoli i sinekure. Ti isti monopoli donedavno su bili potpuno normalan način funkcioniranja jednoga devijantnog društvenog sustava

Dosad neviđenom agilnošću Gradski je zavod za planiranje razvoja početkom svibnja krenuo u odlučnu bitku za usvajanje najvažnijih gradskih planova. Razlozi za takvu aktivnost zasigurno su višestruki. Očigledni razlog za izradu tih planova svakako leži u temeljitoj eroziji urbane kulture kojoj je Zagreb izložen u posljednjem desetljeću. Devastacija traje predugo da bi tek sada zaokupila pozornost gradskih urbanista. Imajući neposredan uvid u procese i načine izgradnje grada u proteklom desetljeću, trebali su reagirati mnogo ranije. Danas je svakom laiku jasno da je urbani sustav grada u katastrofalnom stanju te da su nužne korjenite promjene u pristupu planiranju gradskoga prostora. Zašto se sada javljaju oni koji su donedavno u najboljem slučaju prešućivali, a vrlo izvjesno i djelatno participirali u zagrebačkom urbocidu devedesetih?

Gradski projekti

Odgovor na ovo pitanje naći ćemo u poglavlju GUP-a koje obrađuje temu takozvanih gradskih projekata. Ti su projekti predviđeni za važnije lokacije kao metoda kojom se pojedina područja važna za budući razvoj grada štite od uništenja ili stihijske izgradnje. Sama ideja gradskih projekata, odnosno određivanja zona ili lokacija u kojima je jasno prepoznatljiv javni interes a time i potreba zaštite prostora, u osnovi je ispravna. No posebno je zanimljiv način na koji se u GUP-u predlaže realizacija takvih projekata. Može se reći da je raison d' ętre cijele ove multimedijske akcije sublimiran u kratkoj rečenici na 88. stranici tekstualnog obrazloženja plana. Gradski projekti realizirat će se provedbom javnih natječaja na kojima će se odabrati najbolje rješenje, a »nagrađeni natjecatelji nastavili bi rad na projektu u okviru radnog tima Gradskog zavoda«. Ne treba posebno spominjati da je takav model predložen za niz najatraktivnijih gradskih lokacija, a na nekima su već provedeni dobro poznati pozivni natječaji uvijek istim natjecateljima i uvijek istim ocjenjivačkim sudovima. Na taj bi se način sve veće i važnije investicije, a time i cjelokupni razvoj grada, zadržale unutar činovničke strukture Gradskog zavoda i pridruženih bratskih i sestrinskih projektnih kuća, provjerenih suradnika u desetogodišnjem razdoblju urbane diktature. To je razdoblje navodno završilo, no upravo navedeni primjer svjedoči da se grešne strukture staroga režima neće tako lako odreći povlastica.

Treba upozoriti da je predloženi model rada na gradskim projektima potpuno nespojiv sa zakonom. Naime, potkraj 1998, nakon dugogodišnjih napora, konačno je osnovana Komora hrvatskih arhitekata i inženjera u graditeljstvu. Cilj je komore uređivanje odnosa u području prostornoga planiranja, projektiranja i graditeljstva. Komora okuplja ovlaštene arhitekte i inženjere koji svoje poslove obavljaju kao neovisni stručnjaci, čija je osnovna zadaća obrana javnih interesa. Neovisnost s jedne i odgovornost u obrani javnog interesa s druge strane najvažnije su obveze u djelovanju ovlaštenih arhitekata. Svojom neovisnom pozicijom oni trebaju pomiriti sukob privatnih i javnih interesa koji se neizostavno javlja kod svakog graditeljskog čina. Državni i gradski činovnici zaduženi su za provođenje zakona. Oni po samoj naravi svoje službe ne mogu biti aktivni članovi Komore te prema tome ne mogu izrađivati prostorne planove ni arhitektonske projekte.

Podržavljeni urbanizam

Zakon o prostornom uređenju doduše predviđa da županijski zavodi za prostorno uređenje izrađuju prostorne planove županija, gradova i općina. Na temelju te odredbe Gradski je zavod i izradio spomenute planove. No zakon ne predviđa mogućnost izrade drugih prostornih planova ili projekata u takvim zavodima. Radni timovi i djelatnici Gradskog zavoda prema tome ne mogu biti aktivni članovi Komore te ne mogu izrađivati detaljne prostorne planove ni bilo kakve projekte. Pokušaj uvođenja modela podržavljenog urbanizma i arhitekture metoda je kojom se pokušavaju osigurati donedavno nedodirljivi monopoli i sinekure. Ti isti monopoli donedavno su bili potpuno normalan način funkcioniranja jednoga devijantnog društvenog sustava. Upravo kad smo se iskreno ponadali da su vremena feudalno-staljinističkog strukovnog nasilništva iza nas zagrebački GUP uvjerava nas u suprotno. Zanimljivo je da se strukovna udruga u ovom pitanju uopće nije oglasila, iako je riječ o evidentnom zadiranju u životna i bitna pitanja struke. Odlučni i beskompromisni u razračunavanju s kolegama arhitektima aktualni čelnici strukovne udruge zanijemili su sada kada arhitekte treba obraniti od državnoga monopola na arhitekturu.

Ivan Mucko