Mala trilogija

Knjiga Mala trilogija, koju je sastavio, protumačio i predgovorom popratio Luko Paljetak, objavljena je u povodu sedamdesete obljetnice Vojnovićeve smrti (1929-1999).

Osim tri posljednja Vojnovićeva teksta Čudo sv. Vlaha, U zadnjem času i Kad se Blažena Gospa prošetala priko Place, koji su obuhvaćeni naslovom knjige, u Dodatku se nalazi i proglas Tri sveca.

Gotovo trećinu knjige ispunja predgovor Mala trilogija, u kojemu Paljetak, detaljno i uz mnoge bilješke (citati iz dubrovačkih novina Narodna svijest, koje su dvadesetih godina obilato donosile vijesti o Vojnovićevu stvaranju, pozivanje na časopis Dubrovnik, Dubravka Jelčića, Trpimira Macana, Miroslava Krležu, Mirka Žeželja, Dragutina Prohasku, Nedjeljka Fabrija, i druge autore bitne za razumijevanje Vojnovićeva djela te naravno, i na samog Vojnovića), iznosi povijesne podatke o nastanku Male trilogije, ali piše, istovremeno, i književno-kritički esej, osvrćući se na bitne značajke Vojnovića u cjelini (geometrizacija njegovih djela, trostupanjska gradacija i dr.), i pojedinih njegovih tekstova.

Čudo sv. Vlaha libreto je za misterij u pet dijelova. Glazbu je napisao poljski skladatelj Ludomir Michal Rogowski (1881-1954), ujedno i naručilac teksta, želeći da bude zasnovan na dubrovačkoj prošlosti. Vojnović je obradio legendu o sv. Vlahi, koji je čudom spasio Dubrovnik od nasrtaja Mlečana i tako postao zaštitnik Grada (između polovice 10. stoljeća i 1190).

Jednočinku U zadnjem času Vojnović je napisao za Društvo dubrovačkih katoličkih žena Anica Boškovići u njoj opisao posljednji dan Ruđerove sestre Anice. No, djelo je usko vezano uz sudbinu Ruđera Boškovića, u čijem životu Vojnović nalazi elemente vlastitoga.

Tekst Kad se blažena Gospa prošetala priko place zapravo je Vojnovićevo pismo upućeno njegovom prijatelju, dubrovačkom liječniku, doktoru Peru Šapru, inače jednom od članova odbora za osnivanje Dubrovačke filharmonije. Motiv tog pisma jest čudo vezano uz kip Blažene Gospe presvetog Srca Isusova iz crkve Male braće u Dubrovniku, a zbilo se 1925, godinu prije Vojnovićeva pisma. Ovo čudo, utemeljeno na svjedočanstvu vjernika, kako Gospa miče očima i usnama, Vojnoviću je bio samo poticaj da opiše pravo čudo koje se zbilo u procesiji 30. svibnja 1926. da »su se sva ta srca u jedan mah uzdigla na krilima oživjelih osjećaja«.

Tekstove Trilogije čine cjelinu dvostruko povezani: izvanjskom činjenicom — povod njihova nastanka bila je narudžba, i unutarnjom — jezgra oko koje se razvija sadržaj svih triju tekstova jest čudo.

U Dodatku nalazi se tekst Tri sveca, proglas za prikupljanje novca za kupnju novih zvona u Dubrovniku, jer su stara austrougarske vlasti 1917. pretopile u topove — »zjala smrti i rasula«.

Treba svakako naglasiti da je Paljetak priredio kritičko izdanje tekstova.

Čudo sv. Vlaha prenio je iz izdanja Dubrovačke hrvatske tiskare (Dubrovnik, 1928), bilježeći pri tome razlike s tekstovima iz splitskog lista »Novo doba« (Split, 1927) i »Dubrovačkog lista« (Dubrovnik, 1927). Tekst u Zadnjem času preuzeo je iz časopisa »Hrvatska obzorja« (Split, 1994), gdje je kritičku redakciju priredio Ivan Bošković, usporedivši Vojnovićev autograf, tekst koji je izašao u časopisu »Misao« (Beograd, 1927), strojopisni prijepis teksta u arhivu Tomislava Macana u Dubrovniku i tekst u beogradskoj Politici (Beograd, 19927), koji donosi odlomak iz ove Vojnovićeve jednočinke.

Kad se blažena Gospa prošetala priko place preuzeo je iz časopisa »Jugoslavenska njiva« (Zagreb, 1926) te u napomenama donio razlike od teksta objavljena u listu »Narodna svijest« (Dubrovnik, 1926), u kojem je štampan samo ulomak istoga teksta.

Tekst Tri sveca prenio je s pozivnog letka za prikupljanje novca, tiskana 1922.

Predstavljajući svaki tekst u Uvodnoj napomeni, a prateći ga kritičkim aparatom, Paljetak nakon sva četiri Vojnovićeva teksta donosi Tumač, u kojemu nakon uvodnih rečenica slijede prijevodi stranih riječi (talijanskih, latinskih, grčkih), objašnjenja pojedinih okolnosti, biografije ličnosti koje Vojnović spominje, tumačenja sintagmi i konkretnih okolnosti.

Na kraju knjige, prije rječnika, nalazimo dvadeset i jedan zanimljivi slikovni prilog, a među njima i prvi put objavljen crtež Iva Vojnovića koji je izradio Pero Budmani (1835-1914), poznati dubrovački filolog, leksikograf i prevodilac, »pošljednji veliki Dubrovčanin«.

Riječju — knjiga vrijedna zbog autora, zanimljiva zbog priređivača.

Još jedna u nizu Zlatnih povelja za Ogranak Matice hrvatske Dubrovnik.

Vesna Zednik