Legalizirajte sunce!

Medicinsko-kulturni trendovi sunce naizmjence legaliziraju i kriminalizaraju

Jebem ti sunce garavo! Govorio je moj stari kad bi nešto otišlo krivo, kao da je Sunce Cigančica, a ne svemirska činjenica. Pa je garavo. Nije psovao ni Boga ni Krista jer u njih nije vjerovao. A Sunce je svima vidljivo, pa je u njega morao vjerovati. Dakle, prvo je otac jebao sunce, a onda su nam u prvom razredu osnovne škole rekli da je sunce izvor života. Poslije su došla astronomska znanja, podaci i Himna o Ehnatonu. Igrao je tu značajnu ulogu i Hemingway sa svojim divnim naslovom Sunce se ponovo rađa.

Sunce i punce

U prošlim stoljećima mekoputnost i bjelina žena bile su na cijeni, a put koju sunce nije dotaklo osobito mrsna. Onda su došle u modu jako preplanule djevojke. Uglavnom, ljepota žena se vezala uz dvije ključne stvari: zdravlje i nerad. Mislilo se naime, da je sunce zdravo jer tjera reumu i rahitis. S druge strane, u prošlim stoljećima osunčane su bile samo žene koje su radile na poljima, dok su predmet žudnje bile one koje su u debelom hladu vezle goblene. Ako su i same pri tome bile debele, tim bolje. U drugoj polovici ovoga stoljeća na izmaku, osunčanost dakako nije posljedica rada, nego upravo suprotno: izležavanja na plažama, ili na sunčanim skijaškim terenima. Sunce na dječjim crtežima oduvijek ima oči, nos i usta okrenuta prema gore, dakle nasmiješena. Majke djeci tepaju sunašce moje, sunce mamino itd. Metafore vezane uz sunce su pozitivne i znače svjetlost, toplinu i život.

A onda su znanstvenici upozorili na opasnosti, a suvremeni jezuiti i dušebrižnici zabranili sunce. Sunce je nezdravo, rekli su, štoviše, izuzetno opasno. Zrači, izaziva rak kože, pospješuje rast malignih stanica drugih rakova. Zbog ozonskih rupa utječe na klimu, prži biljke i životinje, a vijesti s novinskih stranica možemo u najblažem slučaju nazvati alarmantnima. Simbol dobra pretvorio se u simbol apokalipse. A sve zdravlja radi.

Crno-bijelo sunce

Religijske zabrane i mnogi društveni tabui imaju u svojoj konačnici zdravstvenu podlogu. Oduvijek se društvena svijest u nekim svojim aspektima formirala u odnosu na opoziciju zdravlje : bolest, pa su tako neke životinje nečiste, a neke aktivnosti (recimo jebat ženu svog bližnjeg) nečasne ili grešne. Oduvijek je i u okviru većine kultura grijeh raditi protiv svojega zdravlja. Jesti svinje i štakore koji prenose kugu, jesti mekušce koji se brzo kvare, spavati s onima nižeg sloja jer su nečisti. Čitava indijska kastinska struktura temelji se na predodžbi čistoće, a to je opet čvrsto povezano sa zdravljem. Kao da je Bog doktor, a časne sestre medicinske. Što nije daleko od istine jer Isus iscjeljuje, a časne sestre vrlo često rade u bolnicama. Jedina je razlika u tome što pravom doktoru i časnoj možeš tutnut plavu kovertu, a Bogu još uvijek ne možeš.

I pri takvom stanju stvari, osjećam jasnu potrebu kršiti spomenute jezuitske dogme, prkositi zakonu koji, recimo u Australiji, globama plaši roditelje ako izvode djecu na plažu između dvanaest i pet popodne. Ovoga puta imam potrebu stati na stranu nezdravog, jer je nezdravo zdravije od ideologije zdravog koja se svakoga trenutka može pretvoriti u inkvizicijsku torturu. Iako sam astmatičar, želim pušiti, na suncu, u tri popodne, između cigareta žderati masnu krmetinu, piti sokove s konzervansima i umjetnim bojama. Tako se danas borimo za slobodu.

I ako prihvatimo da sunčanje jest nezdravo, nije problem u suncu, ni u pjegama ni u ozonskom omotaču, nego u stanju svijesti kojoj pogoduju jasne polarizacije. Ili je nešto lijepo, dobro i zdravo ili opasno, bolesno i grešno. Posvemašnja kaotičnost svijeta tjera čovjeka da sam uspostavlja mitske obrasce reda i sve oko sebe pretvori u crno-bijeli svijet. A u takvu svijetu, sunce, do sada toliko puta jebano, konačno je najebalo. Isti oni koji zabranjuju pušenje i seks, zabranili su nam i sunce. Jebem im sunce garavo!

Zoran Ferić