Kaštela kolijevka hrvatske: zbornik radova sa simpozija u Kaštel Starom 30. rujna-3. listopada 1998. godine

gl. i odg. ur. Milan Hodžić, Biblioteka Trpimir, knj. 11, Matica hrvatska Kaštela, Kaštela, 1999.

U nekim se novinama moglo pročitati da je ovaj zbornik Kaštelanska enciklopedija. Time se hoće reći da su Kaštela, što se tiče znanosti, postala zaokružena cjelina i da se ovim zbornikom sintetiziralo ako ne sve, a ono barem većina cjelokupnog znanja o njima: logički govoreći, čini se da je opseg pojma Kaštela ovom knjigom iscrpljen. Doista, kada pred sobom imate knjigu velikog formata u kojoj se na 650 stranica i u 91(!) znanstvenom radu obrađuje jedan pojam sagledan iz mnoštva znanstvenih područja (povijesti-arheologije, zemljopisa-geologije, književnosti-glazbe, meteorologije-seizmologije, oceanografije, vodoprivrede, ekologije, biologije, agronomije) i kada je na radovima potpisano autorstvo i suautorstvo više od 130 znanstvenika, teško je i pretpostaviti o čemu bi se još moglo pisati.

Kaštela danas već jedinstveni grad sastavljen od sedam naselja-gradića (Kaštel Štafilić, Kaštel Novi, Kaštel Stari, Kaštel Lukšić, Kaštel Kambelovac, Kaštel Gomilica i Kaštel Sućurac) što leže na obali Kaštelanskog zaljeva, između Trogira (zapad) i Solina (istok). To područje slovilo je i slovi kao jedno od najpogodnijih za ljudsko obitavanje zbog svojih prirodno geografskih osobina, zbog svoje kulturne, povijesne i znanstvene prošlosti, zbog svog prometnog (kopnenog i morskog) položaja. Nažalost, to područje u posljednjih pedeset godina bilo je pozornicom za eksperimente sulude politike industrijalizacije, divlje gradnje, devastacije i zapuštanja zemlje i kulturno-umjetničkih spomenika. Područje blage sredozemne klime, zemlje pogodne za obradu i rast svakovrsnog bilja, bogato pitkom vodom i zaklonjeno od snažnijih naleta bure, nastavao je i čovjek ledenog doba, zatim čovjek iz mlađeg kamenog doba (neolitik) itd. Tu su se zadržali i grčki i rimski kolonisti, tu su se naposlijetku u 7. st. doselili Hrvati i tu su se prvi Hrvati zahvljujući benediktincima opismenjavali i pokrštavali. Upravo se tu naziru hrvatski duhovni i nacionalni korijeni, neraskidiva povezanost s glagoljaštvom, crkvama, samostanima i općenito uljudbom. Stoga ovaj zbornik apelira na ekocentrički pristup prirodi i baštini, smjerajući k obnovi izvorne ljepote toga kraja.

Uza sve tekstove u zborniku priloženi su sažeci na hrvatskom i njemačkom jeziku, te bibliografske bilješke. Zbornik je bogato ilustriran grafičkim crtežima, zemljovidima, tablicama i fotografijama u bojama.

Josip Brleković