Vijenac 167

Film

Zaboravi Hollywood

Iskreno i beskompromisno

Sister My Sister (HTV, 10. kolovoza), priča o incestuoznoj ljubavi, ludilu, patnji, fatalizmu, žrtvi i smrti

Zaboravi Hollywood

Iskreno i beskompromisno

Sister My Sister (HTV, 10. kolovoza), priča o incestuoznoj ljubavi, ludilu, patnji, fatalizmu, žrtvi i smrti ostvarenje je prepuno izvanredno izraženih emocija, plod odličnog scenarija i velike sposobnosti redateljice Nancy Meckler da uđe u samu srž problema svojih likova i u njihov, većini neshvatljiv, unutrašnji svijet

Suvremeni britanski film, osim snažne političke i socijalne angažiranosti, obilježuje i otvoreno problematiziranje pitanja homoseksualizma. Ta činjenica govori kako su Britanci, oduvijek smatrani vrlo konzervativnim društvom, učinili radikalni preokret u svom načinu ophođenja prema donedavnoj tabu temi i o njoj progovorili vrlo otvoreno i bez imalo lažnoga srama. Mlađi naraštaj filmskih redatelja uspio je napraviti veliki prodor i snimiti poveći broj filmova spomenute tematike čija je reputacija u svijetu vrlo visoka.

Od tog naraštaja govorljivih Britanaca na naše je male ekrane stigla i odlična redateljica Nancy Meckler i njezin film Sister My Sister. Film je rađen prema istinitom događaju koji se zbio tridesetih godina u Francuskoj. Riječ je o snažnoj i kvalitetnoj emotivnoj drami darovite redateljice koja je izvanredno uspjela dočarati napetost u odnosu dviju sestara i prikazati svu kompliciranost njihovih karaktera i međusobnog odnosa. Radnja filma smještena je u Francusku, 1932. godine, a u središtu je priča o dvjema sestrama, seoskim djevojkama Christine i Lei, kućnim pomoćnicama kod gospođe Danzard i njezine kćeri Isabelle. Christine, koja je odrastala u samostanu, ima vidljiv utjecaj na mlađu sestru Leu, za razliku od Christine majčinu ljubimicu. Christine je patološki posesivna prema sestri, a Lea, kojoj je starija sestra uzor, u potpunosti je vezana za nju. Između dviju sestara postupno dolazi do ljubavničkog odnosa, čija realizacija sve vrijeme lebdi zrakom i nakon kojeg se sestre povlače u svoj svijet, prestaju komunicirati s okolinom...

Baveći se osjetljivim pitanjima klasa, homoseksualizma i incesta redateljica progovara žustro i beskompromisno. Njezin način pripovijedanja atmosferu grana u nekoliko različitih sfera. Sestrinsku ljubav, odanost i brigu zaogrnuće mračnim velom morbidnosti uzrokovane duševnom bolešću, stvorivši napetost koja se može osjetiti, a u trenutku kada će se realizirati incestuozni odnos glavnih junakinja gledatelj se osjeća kao nijemi i neželjeni svjedok u ormaru koji upravo viđeni prizor nije mogao izbjeći. Izrazit erotski naboj i mučnina koju on stvara govori o velikoj intuitivnosti i tankoćutnosti redateljice koja filmu pristupa iskreno i beskompromisno, ni u jednom trenutku ne zatomljujući vlastiti instinkt, lišena svake predrasude o temi o kojoj govori. Dojmljivost kojom oslikava odnos dviju sestara govori o široku registru shvaćanja i poniranju u nepoznate nam i strane, gotovo halucinantne okvire u kojima se mogu kretati ljudski životi.

Sjajna gluma Joely Richardson i Jodhy May u ulogama sestara čini film još dojmljivijim, a svoje su uloge odlično odradile i Sophie Thursfield i Julie Walters u ulogama gospođe i gospođice Danzard. Znači, Sister My Sister sjajan je film, prepun izvanredno izraženih emocija, inteligentan i dobro odigran. Priča o incestuoznoj ljubavi, ludilu, patnji, fatalizmu, žrtvi i smrti ostvarenje je prepuno izvanredno izraženih emocija, plod odličnog scenarija i velike sposobnosti redateljice Nancy Meckler da uđe u samu srž problema svojih likova i u njihov, većini neshvatljiv, unutrašnji svijet. S iznimnom istančanošću i tankoćutnošću redateljica nam uspijeva približiti taj mračni svijet, a eventualna odbojnost prema viđenom nestat će ubrzo nakon što priča, prepričana na njezin način, postaje gotovo nadrealna. Nakon toga iznesena događaja promatramo poput apstraktne slike, dakle, ne zadovoljavamo se onim što vidimo, nego pronalazimo dublje značenje priče i na kraju postajemo dio nje.

Redateljica Nancy Meckler pokazala je sav svoj umjetnički potencijal, koji uistinu može osupnuti gledatelja nespremna na sve ono što ona, u svom kazivanju, može dati.

Zvjezdana Bubnjar

Vijenac 167

167 - 27. srpnja 2000. | Arhiva

Klikni za povratak