Hrvatski mirospis 1778

O Neobičnom govoru napisanu 1778, tekstu nepoznatoga hrvatskog autora, prvi put počelo se pisati tek 1988, kada ga je na simpoziju u Zagrebu predstavila švedska slavistica Greta Hjelm-Milczyn.

Hrvatski izvornik spisa za sada nije poznat, pa je tekst dostupan samo u prijevodima, odnosno na njemačkom, nizozemskom, švedskom i latvijskom jeziku.

Puni naslov, prenesen iz njemačkog prijevoda, glasi: »Neobični govor / jednoga / hrvatskog / duhovnika / održan onima koji u rat krenuše / 1778.«

Knjiga Borislava Arapovića donosi pretisak svih do sada poznatih izdanja Neobičnog govora, s opsežnim uvodom u kojemu Arapović razlaže prilike vezane uz ovaj tekst.

Neobični govor prigodna je propovijed kakve su bile uobičajene u 18. stoljeću, kada su vojske polazile rat. Većinu vojnika u Austrijskoj Carevini u to doba činili su hrvatski vojnici, i nije čudno što je bilo potrebe da se upravo njima održi takav govor. Povod je bio rat za bavarsku baštinu koji je Austrija vodila s Pruskom sedamdesetih godina osamnaestoga stoljeća.

Mnogo je zanimljivosti vezanih uz ovaj tekst, dug svega nekoliko stranica. Jedna od njih, već spomenuta, tiče se autora koji je, iako nepoznat, vrlo vjerojatno bio Hrvat. Tako sugerira naslov. (Stanovita suzdržanost od ovoga zaključka uvjetovana je mogućnošću da je tekst objavljen kao prijevod zbog bojazni samoga autora da se otkrije.) Bilješka u latvijskom prijevodu spominje sudbinu autorovu: zbog zastrašivanja vojske bačen u okove i priveden njemačkom caru, a ovaj ga oslobodi krivnje i postavi za prvoga dvorskog kapelana.

Od ovoga zanimljiviji je sam sadržaj govora i stil kojim je pisan. Govor ne veliča rat (»Rat, braćo moja, riječ je strašna!«), kao većina ondašnjih govora takve vrste, nego ističe prednosti mira (»O miru! Miru! ne odstupio ti od nas!«). Ova pacifistička poruka, uz izraženu vojnu etiku (»...hoću vas samo opomenuti da ne počinjate nikakvih okrutnosti, da ne otimate, ne pljačkate, ne pustošite vatrom kućišta nedužnih...«) začuđujuće je izravna s obzirom na vrijeme u kojem je pisana. Važno je reći da je autor upotrijebio mnoge stilske i retoričke figure, pa je i zbog toga čak pet nakladnika istaklo izvrsnost Govora kao razlog prevođenja.

Posebno je pitanje domoljublja. Autor, naime, u samom tekstu ne upotrebljava pridjev hrvatski, ali ističe pruske vojne vrline, što je izravna kritika austrijske vojske i posredan način da se izrazi domoljublje.

Arapović se u predgovoru osvrće i na ostale istodobne propovijedi vojnicima, spominjući Johanna Koracsonyja, Filipa Stankovića, Ivana pl. Vukasovića i Josipa Stojanovića. Svi oni, suprotno autoru Neobičnog govora, potiču na rat i naglašavaju dužnost vojnika da služi interesima cara i tako ispuni zapovijedi Božje. Spominje i Blaža Tadijanovića, za kojega se ne zna da li je objavio neku sličnu propovijed, ali ga je važno spomenuti kao primjer tadašnjega hrvatskog domoljuba i autora dviju knjiga. U istom kontekstu piše i o Filipu Grabovcu, koji u svojoj knjizi govori o ratovanju Hrvata za tuđe interese.

Arapović ističe i dugu tradiciju hrvatske antiratne književnosti, pa spominje i citira Ivana Česmičkog, Brnu Karnarutića, Frana Krstu Frankopana, Vladislava Menčetića, Brnu Džamanjića, Matiju Pera Katančića i Miroslava Krležu.

U knjizi se, nakon prijevoda Neobičnog govora s njemačkoga na hrvatski koji se nalazi u Arapovićevu uvodnom tekstu Riječ unaprijed, nalazi ukupno deset pretisaka izdanja Neobičnog govora: Njemački prijevod, 1778; Nizozemski prijevod, 's-Gravenhage, 1778; Nizozemski prijevod, Amsterdam, 1778; Nizozemski prijevod, Leeuwarden, 1778; Švedski prijevod, Norrköping, 1778; Švedski prijevod, Stockholm, 1779; Latvijski prijevod, Riga-Leipzig 1804; Ispravljeni njemački prijevod; Riga — Leipzig, 1804; Pretisak latvijskog i njemačkog prijevoda, Riga, 1804; Latvijski prijevod, Jelgawa, 1805.

Svakome prethodi kratka uvodna napomena, a slijedi ih sažetak predgovora i tekst Neobičnog govora na engleskom jeziku.

Autor je knjigu koncipirao skladno, dao joj vrijednost pretiscima dvjestotinjak godina starih prijevoda i donio informativan uvod (kojega je čitanje gdjegdje otežano zbog formalnog propusta: velike cezure zato što se riječi ne rastavljaju).

Značenje ove knjige u cjelini je golemo, jer je čitateljima približila svojevremeno najprevođeniji rad napisan na hrvatskom jeziku i pridonijela da se otkrije vrijednost Neobičnog govora, dosad u kroatistici premalo poznata.

Vesna Zednik