Franjevci Bosne Srebrene

Na izlasku iz grada Kreševa, koji ima oko 260 kako vjernih tako i nevjernih stanovnika, sa suprotne strane preko rijeke prema zapadu, na desnom boku brda, neki bosanski kralj je već u jednom od prošlih stoljeća utemeljio samostan posvećen sv. Katarini koji i sada postoji, iako je u okupaciji Bosne bio od Turaka do temelja razoren. No, braća su ga ponovno podigla, a u najnovije vrijeme, 1720. g., obnovila cijelog zajedno s crkvom uz velike izdatke i sabiranja, te su ga pokrili borovom šindrom. S južne strane, ispod samo–stana nalazi se rijeka koja teče kroz grad, a preko rijeke drugo brdo prekriveno bukvama. Blizu samostana, prema zapadu, na brdašcu još dosta strmom, vide se ostaci neke veoma stare tvrđave zvane Kreševo. Na ovom mjestu su već od starine postojali rudnici željeza i raznih drugih metala, a u najnovije vrijeme je pronađen rudnik veoma čistog srebra.

Grad Fojnica, u kojem je manje od 40 stanovnika vjernih Kristu pomiješano s velikim brojem Turaka, smješten je između brda, prema istoku je ukrašen lijepim i dosta prostranim poljima koja natapa rijeka koja protječe sredinom grada i blago pada prema zapadu. U najstarija vremena ovaj je grad bio sa sjeverne strane ukrašen samostanom Duha Svetoga. No, budući da se svakim danom pooštravala turska tiranija nad kršćanima, a naročito nad braćom promicateljima i uzdržavateljima kršćanske vjere koji su bili izloženi teškim nepravdama, smatrali su da treba taj samostan koji je bio suviše izložen turskim očima, napustiti i sagraditi drugi na strmom mjestu s druge strane grada, s južne, na sigurnijem mjestu uz padinu brdašca, također pod imenom Duha Svetoga, i tamo se sve do danas nalaze. Kad se prijeđu neki brežuljci, vide se na veoma visokom brdu jako stari tragovi grada zajedno s njegovim podgrađima koji se naziva Kozal. Tu se nalazi i rudnik željeza. Spomenuti napušteni samostan su prije mnogo godina sagradili sami franjevci, pa ga i p. Gonzaga stavlja, u opisu samostana, na treće mjesto.

Ovaj samostan je smješten ispod brda punog grebena gdje se sada vidi skoro nepristupačna rupa, i gdje se bl. Angelo od Travnika (Herbosa), kako se priča, krio gotovo 3 godine radi pokore. S istočne strane samostana nalazi se vrt kroz koji teče rijeka Trstivnica tako da je polovica vrta s ove, a druga polovica s one strane rijeke. Postoji i druga rijeka, zvana Stog udaljena od samostana jednu talijansku milju i veoma korisna za zdravlje. Nedaleko samostana se nekada nalazio čuveni grad Banski Dvori (Curia Bani) koji se sad općenito naziva Sutjeska, dosta jadna, s oko 20 kuća katolika i nevjernih Turaka. Prema istoku, na udaljenosti 3 talijanske milje preko nekog brda, još se vide ostaci stare tvrđave Bobovac, kraljevskog sjedišta bosanskih kraljeva koje je sad ruševina i koje je nastanjeno divljim životinjama. Sa zapadne strane spomenutog samostana vide se tragovi nekih zidina gdje je bio, kako pričaju, samostan klarisa posvećen sv. Đuri. Nedaleko odatle nalaze se u gradu Varešu rudnici željeza, a u selu Borovica rudnici bakra. Ovdje ne manjkaju ni druge vrijedne rude, ali ih ipak suludi Turci ne iskorištavaju kao u ranija vremena. Ovaj samostan spominje i p. Gonzaga tvrdeći da je on drugi samostan ove provincije i da je bio podignut na početku od vjernika naše provincije, a kasnije ga je proširio bosanski kralj Toma. Ipak su ga 1524. g. Turci do temelja razorili. Njega su ponovno podigla naša braća iz građe ranije razrušenog samostana plativši prije Turcima 900 krunskih zlatnika te su ga pokrili borovim daščicama 1719. g., a crkvu 1728.