Bibliografske zabilješke o Sinju i Cetinskoj krajini (zaključno do 1940): knjiga I

Šime Jurić, Matica hrvatska Sinj, Muzej hrvatskih arheoloških spomenika u Splitu, Sinj, 1999.

Bibliografija koja obuhvaća djela o Sinju i Cetinskoj krajini i djela u kojima se Sinj ili Cetinska krajina samo spominju prvi je vodič i putokaz onima kojima je stalo do proučavanja prošlosti grada Sinja i Cetinske krajine, ali i proučavanja hrvatske prošlosti uopće. No, riječ je samo o zabilješkama. Prema napomeni uredništva, materijal iz kojeg je oblikovana knjiga nije potpun i nije ujednačen. Pa ipak, oko 1.800 bibliografskih jedinica tiskanih na 410 strana itekako su dobri temelji za povijesna i ina istraživanja. Zabilješke su nastajale tijekom trideset godina autorova pisanja o Cetini i Sinjskoj alci i dio te građe već je objavljivan. Navodimo područja po kojima su zabilješke klasificirane: opća djela (enciklopedije, leksikoni, bibliografije, zbornici i sl.); geološke i geografske karte; arheologija (prapovijest, stari vijek, starohrvatsko doba); povijest (svjetovna); crkvena povijest; etnografija (narodni život i običaji, narodno blago); Sinjska alka; lijepa književnost; školstvo; zdravstvo (nosografske studije, higijena); gospodarstvo; društveni život. Unutar tih područja bibliografske jedinice klasificirane su kronološki. Radi lakšeg snalaženja drugi dio knjige sadrži abecedno kazalo.

Evo kako izgleda jedna obrađena bibliografska jedinica po Juriću (str. 17):LAVASSEUR, FRANÇOIS LAURENT

La Dalmatie ancienne et moderne, son histoire, ses lois, ses moeurs, ses usages, sa litérature, ses monuments. Paris, Dentu, 1861. 8

Pisac na str. 223-224. opisuje kako je prošao kroz Sinj i tu prespavao u najboljoj gostionici koja se zvala K sv. Duji i ujutro je odmah otputovao dalje nemajući vremena ni volje da vidi mjesto koje je više puta bilo opustošeno potresima.

Ovo je djelo prikazao R. Maixner u Annales de l'Institut français, 1944-1945, str. 84.Prvo djelo u kojem se spominje ime Cetina, a na koje nailazi Jurić djelo je Konstantina VII. Porfirogeneta O upravljanju carstvom (De administrando imperio); najstarije antičko djelo koje spominje Cetinu, doduše ne izrijekom, jest Pseudoskilaksov Periplus (opis plovidbe morem pripisan grčkom geografu Skilaksu, koji je živio u 6. i 5. st. prije Krista), gdje se spominju Nesti, davni stanovnici oko rijeke Nestos, donjega toka rijeke Cetine). Sinj i Cetinska krajina najviše se spominju u djelima Krste Kržinića (48 bibliografskih jedinica), Fritza Kernera (38 bibl. jed.), Frane Bulića (25 bibl. jed.), Stanka Petrova (23 bibl. jed.). Kada se pogleda sve u cjelini, može se reći da su Sinj i Cetinska krajina često spominjani ne samo na hrvatskom nego i na njemačkom, francuskom i talijanskom jeziku. Razloga je za to mnogo: burna povijest kraja koji su nastavali Iliri, zemlje kojom su gospodarili i Hrvati, Turci i Mlečani, te činjenica da je zemljopisnu granicu Cetinske krajine uvijek bilo moguće precizno odrediti, budući da se međe područja nisu mijenjale još od doba narodnih vladara.

Kako god bilo, Šime Jurić, po rođenju Sinjanin, po struci klasični filolog, jedan od najboljih poznavatelja starih i rijetkih knjiga, rukopisa i inkunabula među Hrvatima, ostavio je ovim zabilješkama velik i neprocjenjiv prinos kako zavičajnoj bibliografiji Sinja i Cetinske krajine, tako i hrvatskoj retrospektivnoj bibliografiji.

Josip Brleković