VideoVizor

Jedan od pionira američkoga nezavisnog filma Alan Rudolph scenarist je i redatelj ove fantazmagorične papazjanije koja nije trebala ni njemu ni glavnim glumcima Bruceu Willisu, Nicku Nolteu i Albertu Finneyju. Riječ je o ekranizaciji istoimenog romana kultnog spisatelja Kurta Vonneguta mlađeg, objavljena 1973. Nakon dvadeset godina fascinacije spomenutim romanom Rudolph je na veliko platno uspio prebaciti tekst, no u međuvremenu je zaboravio što je pisac zapravo htio reći potpuno izgorjevši u želji da ostvari svoj dugogodišnji san. Sve ono što je Vonnegut na profinjen, ali sarkastičan i otrovan način opisao u svojem tragikomičnom prikazu američkog life stylea Rudolph je zabrljao koliko je god mogao. Od socijalne farse i ubojite mračne satire o retardiranom potrošačkom društvu i napadnim medijima koji zaglupljuju i zasljepljuju ostali su tek nasumce razbacani fragmenti koji su mogli činiti izvrsnu cjelinu, ali su u rukama Rudolpha postali tek usiljeni mozaik ponekog zanimljivog i duhovitog komadića u moru nepovezana besmisla. Ideja da akcijskog junaka Willisa angažira kao uspješnog kičastog prodavača automobila u životnoj krizi te grubog filmskog momka Noltea kao njegova pomoćnika koji voli odijevati svileno žensko rublje bila je zanimljiva, ali neuspjela.

Zanimljivost ovoga filma jest u činjenici da je riječ o televizijskj drami koja je na američkoj televiziji emitirana uživo u travnju ove godine. I pored toga što je to prije samoga početka filma naglašeno, svakome je jasno da je ovdje riječ o televizijskom teatru: produkcijska razina, gluma, nedostatak glazbe to svakako otkrivaju. Riječ je inače o ekranizaciji romana Eugena Burdicka i Harveya Wheelera koji je još 1964. godine Sidney Lumet prebacio na kinoplatno s Henryjem Fondom u naslovnoj ulozi. Priča o nuklearnom bombardiranju Moskve i New Yorka u vrijeme hladnoga rata šezdesetih kao posljedica kompjutorske greške još je jedan glas protiv besmislenoga nuklearnog naoružavanja, ovdje aktualiziran nabrajanjem svih svjetskih zemalja koje posjeduju nuklearni arsenal. Ovaj uspjeli televizijski eksperiment gleda se sa zanimanjem, a da je bila riječ o ozbiljnu i ambicioznom projektu, potvrđuje sjajna glumačka ekipa (George Clooney, Richard Dreyfuss, Harvey Keitel, Brian Dennehy, Sam Elliot, James Cromwell...), dok se režije prihvatio proslavljeni britanski filmaš Stephen Frears.

Sjajan cjelovečernji crtić Knjiga o džungli dolazi iz vremena kada su Disneyjevi kreatori stvarali filmove za djecu u kojima zaista mogu uživati i njihovi roditelji i djedovi i bake. Pa tko to kao dijete nije poželio da mu prijatelj bude dobroćudni medvjed, mudra pantera ili simpatični slon? A kad je takva mašta uvijena u bajkovitu pustolovinu u džungli, jednostavna i zabavna prosedea bez velikih životnih poruka i patetičnih prizora, uz sjajne glazbene predahe (pjesme The Bare Necessities i I Wanna Be Like You nedostižni su Disneyjevi klasici), uživanju nema kraja. Priča o dječaku Mowgliju i njegovim prijateljima medvjedu Baloou, panteri Bagheeri, slonu Hathiju itd. posljednji je film koji se radio pod patronatom velikoga Walta Disneya, koji i nakon više od tri desetljeća oduševljava nove generacije. U usporedbi s današnjim spektakularnim crtićima iz studija koji nosi njegovo ime što se razbacuju kompjutorskim efektima i vizualnim bogatstvom, Knjiga o džungli djeluje poput sporovoznog vlaka, no zato je pogled kroz prozor predivan, dražestan i jednostavno nezaboravan.

Ova sjajna urbana psihološka drama Martina Scorsesea prema scenariju Paula Schradera mogla je nastati samo sedamdesetih, u desetljeću koje je iznjedrilo toliko sjajnih američkih filmaša, glumaca i filmova. Nasilan i sirov portret psihopatskog taksista kojega mediji proglase junakom i danas je jednako moćan, uznemirujuć i utjecajan film savršenih glumačkih ostvarenja, scenarija, režije, montaže i glazbe. Kao što to i priliči istinskom remekdjelu, Taksist je dobio vrhunski DVD-tretman. Slika je bolja nego ikada prije zahvaljujući digitalnoj restauraciji i widescreen-formatu (1.85:1), a jedino je šteta što je zvuk ostao u stereotehnici jer nije prošao višekanalni digitalni proces. Interaktivni su dodaci impresivni i daju uvid u srž djela. Tu je najprije iscrpan dokumentarac (70 minuta!) o svim fazama nastajanja filma u kojem govore Scorsese, Schrader, De Niro, Jodie Foster, Keitel i drugi o svojim iskustvima sa snimanja, zatim galerija fotografija uz komentar producenta DVD-izdanja Taksista, pa knjiga snimanja s usporedbom crteža i filmskih kadrova, scenarij iz kojeg možete neposredno pristupiti snimljenom prizoru koji čitate, a tu su i reklamni materijali za film, kinoforšpan i filmografije glavnih protagonista i autora. Fantastično! Bez hrvatskoga prijevoda.

Ovo je zaista isplativ disk: ne samo da nudi dva odlična filma, nego su oba popraćena odličnim dodatnim materijalom. Danas već kultni debi Roberta Rodrigueza El Mariachi ne može se pohvaliti posebno kvalitetnima slikom (widescreen 1,77:1) i zvukom (stereo), što je i logično: riječ je o ultrajeftinom amaterskom filmu od samo sedam tisuća dolara! No zato su tu bogati dodaci koji uključuju gledanje filma uz Rodriguezov komentar, njegovu 10-minutnu filmsku školu, kratki film Bedhead i kinoforšpan. Na drugoj strani diska nalazi se Desperado, mnogo skuplji remake El Mariachija s tek nešto izmijenjenomm pričom. Holivudski novac vidi se u tehnološkom napretku — slika u widescreenu izvanredna je, divnih, toplih boja, dok je zvuk 5,1 miks s atraktivnim surround-efektima u akcijskim prizorima kakvih je mnogo — i glumačkoj ekipi u kojoj su Banderas, Selma Hayek i Buscemi. Dodaci uključuju gledanje filma uz komentar redatelja, 10-minutni prilog sa snimanja, dva sjajna glazbena videospota (Los Lobos/Banderas i Tito&Tarantula), kinoforšpan i filmografije. Nema hrvatskoga titla, ali to ne umanjuje vrijednost ovog sjajnog DVD-a.

Debitantski film velikoga Johna Hustona prema detektivskoj priči Dashiella Hammetta o zlatnome sokolu optočenu dragim kamenjem zbog kojega se ruše sve moralne ograde, neuništivi je klasik koji je započeo slavno holivudsko doba film noira i put Humphreyja Bogarta prema zvijezdama. Format slike koja je bolja nego ikad prije televizijski je (4:3), dok je zvuk ostao u monotehnici, što i nije neki minus jer je ovo ionako komorna priča. Pored kinoforšpana tu je i vrlo zanimljiv dokumentarac s prizorima iz Bogartovih filmova koji pokazuju kako je Warner Bros planski gradio njegovu karijeru.

Kad bi barem jedan holivudski šef bio iskreni filmofil, John Sayles bi snimao češće i bio velika redateljska zvijezda. I Usamljena zvijezda još je jedan prilog toj tvrdnji jer riječ je o sjajnom portretu suvremenog Teksasa: spoj vesterna i detektivske priče socijalno-kritički je melting pot kakav Amerika ne želi vidjeti. Slika u widescreenu vrlo je solidna (2,35:1) iako neanamorfna, pa je format malo preuzak, dok zvučnu kulisu u stereotehnici prate šumovi iako su dijalozi jasni i čisti. Od dodataka nudi se tek kinoforšpan, dok je stranica menija gitaristički sjajno uglazbljena.