Urbana pravila za sve

Urbana pravila za sve

Ako u urbanim pravilima i čini odmak od dosadašnjega modela, u drugim elementima plan pokazuje čvrstu odluku za institucionalizaciju prakse privatizacije gradskoga prostora

2000 + xxxx = ?

Generalni urbanistički plan nazvan Zagreb 2000+ na javnom je uvidu od 12. lipnja do 12. srpnja u paviljonu 7A na Velesajmu. Golema količina izložene građe treba uvjeriti javnost i novu gradsku vlast u stručnost i kompetentnost izrađivača plana: Zavoda za planiranje grada i zaštitu okoliša te nezamjenjivost te institucije u svakom budućem sustavu upravljanja gradom. Kartografski prikazi dani su primjerice u mjerilu 1:5000, iako su mogli biti i u mjerilu 1:10000, dakle 4 (četiri) puta manje površine. Na taj su način iskorištene i kolosalne mogućnosti suvremene prezentacijske tehnologije, kao i neograničeni proračun kojim rečeni gradski zavod očito rapolaže.

Urbani obrasci

Tekst plana tiskan je u posebnoj knjižici koja se na izložbi mogla kupiti za deset kuna. Osnovna je ideja plana identificiranje gradskih predjela različitog stupnja kakvoće te definiranje primjerenih urbanih obrazaca. Na području grada razlikovani su tako: visokokonsolidirani predjeli (popis na str. 83), konsolidirani predjeli (str. 85) te niskokonsolidirani predjeli (str. 87). Za ta su područja, ovisno o njihovim strukturalnim karakteristikama, određena jednostavna urbana pravila kojima se određuje parcelacija, urbana matrica, osnovni elementi gradnje. Urbana pravila doista znače pomak u odnosu na netransparentni odnos prema gradskom prostoru, koji je bio jedno od glavnih obilježja starog režima. Nedefinirana regulativa poslužila je tom režimu kao temeljni kamen za posvemašnju korupciju gradskih i državnih struktura uključenih u proces gradnje, a istodobno je omogućila izravno preslikavanje rodovsko-feudalnih društvenih odnosa u trajne prostorno-arhitektonske strukture.

Ako u urbanim pravilima i čini odmak od dosadašnjega modela, u drugim elementima plan pokazuje čvrstu odluku za institucionalizaciju prakse privatizacije gradskoga prostora. GUP tako predviđa izradu detaljnijih urbanističkih planova samo za tzv. niskokonsolidirane, odnosno potpuno nezanimljive dijelove grada: Jankomir, Jakuševec, Grmoščicu, Trnavu i slično te zone tzv. gradskih projekata, tvrdeći da su postavljena urbana pravila dostatna podloga za izdavanje lokacijskih i građevnih dozvola u svim ostalim gradskim područjima. To dakako nije točno. Evidentno je da su upravo konsolidirani gradski predjeli Trešnjevke, Vrbika, Kruga, Trnja, Dubrave najžešće i najtemeljitije opustošeni potpuno neprimjerenom novom izgradnjom. Upravo se za ta područja neizostavno moraju izraditi detaljniji planovi, u kojima »urbana pravila« GUP-a mogu biti osnova koja će doživjeti modifikacije i prilagodbe kontekstu. Umjesto toga GUP tvrdi da takva vrst planiranja nije potrebna, jer nameće »ograničenja u složenoj proceduri donošenja i neprihvatljivo ujednačavajućoj obveznoj strukturi tih planova«. »Složena procedura donošenja« zapravo znači javni uvid u plan te mogućnost izjašnjavanja građana o njemu. Djelovanje gradskih struktura u starom režimu bilo je obilježeno omalovažavanjem javne odgovornosti. Jedina bitna odgovornost bila je odgovornost vođi, na čijoj su milosti tobožnji »javni« djelatnici gradili svoju moć i nedodirljivost. Jasno je da takvim strukturama »javni uvid« znači nepodnošljivu gnjavažu te ga pokušavaju pod svaku cijenu izbjeći.

Komisija za lijepo

Gradska područja s najvećim intenzitetom izgradnje i dalje će dakle ostati urbanistički neregulirana, idealno lovište za najrazličitije poduzetničke majstorije. U tom će se kontekstu vjerojatno pokušati s konstituiranjem novih parastručnih tijela za rješavanje pojedinačnih spornih situacija, a prema modelu famozne komisije za lijepo, koja je u razdoblju od 1993. do 2000. zapravo planirala grad.

Osim izrade detaljnih planova za niskokonsolidirane predjele, GUP predlaže i provedbu natječaja i izradu planova za takozvane gradske projekte. Ta originalna planerska kategorija potpuni je novum u dosadašnjoj praksi, uvedena s prepoznatljivim ciljevima. Analiza tih ciljeva zahtijeva veći prostor te ćemo je provesti u jednom od sljedećih osvrta na GUP.

Uz nedorečenosti i niz vrlo namjernih propusta u samom planu zapaža se pomak u ponašanju gradskih struktura. Lišene zaštite vrhovnog autoriteta te su se potrudile da svoj rad brže-bolje predstave svekolikoj javnosti. U tom kontekstu kao prilog javnoj raspravi predlažem dopunu plana sa sljedeće tri točke:

1. Raspisati međunarodni anketni natječaj Zagreb u 21. stoljeću. Programski okvir natječaja mora biti potpuno otvoren, podloga opsežna, a prikaz jasan i jezgrovit (na primjer: 2 A0 + 10 kartica). Proračun natječaja može se odrediti prema troškovima koji su se do sada izdvajali za funkcioniranje Zavoda za planiranje.

2. Za sve gradske četvrti nužno je izraditi detaljne urbanističke planove. Opseg i mjerilo planova definirati prema stanju na terenu, a prednost trebaju dobiti najugroženija područja: Trešnjevka, Dubrava, Šestine i slična. Planere izabrati na temelju natječaja za koncepcijska rješenja (u opsegu npr. 5 A3 + 5 kartica). Planove mogu izrađivati isključivo ovlašteni arhitekti, članovi Komore, prema pravilima Komore.

3. Za sve građevine koje se grade iz gradskog ili državnog proračuna odrediti obvezu provedbe javnog natječaja za izbor najboljeg idejnog rješenja.

Isto treba vrijediti i za građevine koje u gradu ili četvrti zauzimaju istaknuto mjesto u prostoru ili su javnoga karaktera. Detaljni plan pojedine četvrti odredit će lokacije za koje je, zbog vrijednosti njihove pozicije, nužna provedba natječaja. Za privatne građevine koje posebnom pozicijom u gradskoj strukturi višestruko dobivaju na vrijednosti provedba natječaja nezaobilazni je način zaštite javnog interesa.

Ivan Mucko