Satchmo the King

Louis Armstrong (4. srpnja 1900-4. srpnja 2000)

Svakoga 4. srpnja Sjedinjene Američke Države slave svoj Dan nezavisnosti. Na taj je dan u New Orleansu rođen legendarni kornetist, trubač i pjevač jazza, Louis »Satchmo« Armstrong. Neki stručnjaci sumnjaju u vjerodostojnost toga datuma pretpostavljajući da je mladi Armstrong svoj rođendan namjerno poistovjetio s američkim nacionalnim praznikom. Budući da sve relevantne enciklopedije kao datum njegova rođenja navode 4. srpnja, to ćemo se i mi toga podatka držati.

Kad bismo mogli sav taj jazz, koji baš prijelazom u ovo stoljeće slavi svoj terminski, dakako ne sasvim precizan rođendan, prosijati u nekom velikom situ, kao posljednje najkrupnije zrno ostao bi nam Louis Armstrong — nedvojbeno najrelevantnija figura povijesti jazza. Kako se mnogi slažu, on je u jazzu izmislio sve(!), obilježivši svojom pojavom trubača i vokalista karakteristična guturalnoga glasa glazbu 20. stoljeća. No vrijedi se podsjetiti da je jazz postojao i prije njegove pojave. Na samom su prijelazu 19. u 20. stoljeće New Orleansom već prašili legendarni marching-bandovi kao i jazz-sastavi Buddyja Boldena i Bunka Johnsona. Armstrongov budući mentor i uzor Joe Oliver već je svirao u omladinskom orkestru, a čuveni je W. C. Handy već objavljivao svoje prve bluesove. Mali je Armstrong potjecao iz siromašne i ne baš sređene crnačke obitelji, koja je živjela u bučnom ambijentu trgovaca, svodnika i prostitutki ulica Perdido i Liberty nedaleko distrikta Back o'Town. Tu će klinac najprije propjevati uveseljavajući gomilu za poneki novčić. Legendarni kornetist Bunk Johnson tvrdi da je Armstrong već 1911. puhao u njegov instrument, počeo je dakle ranije nego što će ga zbog pucanja iz majčina revolvera ispraćujući 1913. godinu, policija uhapsiti i smjestiti u popravni dom Waifs. Tu već definitivno svira kornet u školskom orkestru, a po izlasku iz doma već je profesionalni glazbenik, i kao što je prije pjevao nego svirao, tako će prije svirati nego naučiti čitati note.

Nastupa s čuvenim marching-sastavom Tuxedo Brass Band po ulicama rodnoga grada, a ni pozornice na riječnim parnim brodovima s velikim kotačem na bokovima ili krmi koji prometuju Mississippijem nisu mu strane. Važna prijelomnica dogodit će se 8. kolovoza 1922. kad na poziv svog uzora Joea »Kinga« Olivera odlazi u Chicago kao drugi kornetist popularnog Oliverova orkestra Creole Jazz Band, i tada započinje zvjezdana karijera glazbenika i zabavljača, koju će autor Albert McCarthy pokušati podijeliti u nekoliko važnih razdoblja. Prvo su dvadesete godine i Armstrongove suradnje s Bessie Smith, snimanje prvih ploča, vlastiti sastavi Hot 5 i Hot 7, brak sa školovanom pijanisticom Lilian Harding, koja će ga naučiti note, te prvi uspješan odlazak u New York u orkestar Flechtera Hendersona. Tijekom tridesetih Armstrong je član orkestara Lesa Hitga, Carroll Dickerson, Leona Harriforda, Jimmyja Dorseya i Luisa Russella s glasovitošću koja već nadilazi crnačko okružje Harlema. Ruši u jazzu neke rasističke barijere, slušaju ga rado i crni i bijeli, pa i Europa, što dokazuje i prvi posjet Londonu 1932. Četrdesete godine provodi sa sastavom u kojem svira Sidney Bechet, ima problema s usnicama, a početkom pedesetih osniva svoj čuveni All Stars s kojim ne bježi ni od komercijalnih hitova pa ni od snimanja s orkestrima poput Gerdona Jenkinsa, ali niti od suradnji s izvrsnim aranžerom Syom Oliverom. Svi ga već znaju pod nadimkom Satchmo, što dolazi od njegovih karakterističnih grimasa usana, koje šira publika upoznaje i preko filmova. Njegov All Stars nastupa na svim kontinentima, u Africi ga dočekuju ovacijama, smatrajući ga potomkom svojih predaka, a u tom ga sastavu upoznaje i zagrebačko općinstvo, najprije u travnju 1959. tijekom dvaju rasprodanih koncerata u tadašnjoj hali Mašinogradnje na Velesajmu, a potom ponovno 1965. u dvorani kina Studentskog centra. Na prvim koncertima predstavlja korpulentnu pjevačicu Welmu Middelton, okrećući svoju puhačku sekciju u svim smjerovima okružen publikom sa svih strana, a šest godina poslije nastupa s atraktivnom Jewel Brown.

Za Louisa Armstronga mnogi kažu da je u jazzu izmislio sve, pa ako to i nije sasvim tako, blizu je tome, a uz to je svakako utemeljio važnu razvojnu trubačku liniju od Joea Olivera, preko sebe, Roya Eldridgea i Fatsa Navarra do Dizzyja Gillespieja. Napisao je i zapaženu knjigu o svom djetinjstvu i odrastanju u New Orleansu, My Life in New Orleans, a o njemu su napisane tisuće i tisuće članaka, biografija te nekoliko zanimljivih knjiga. Autor jedne od njih, spomenuti Albert McCarthy, zaključuje: »Ne vjerujem da uz Armstronga postoji jazz-glazbenik koji je uspio sjediniti i jednakomjerno razviti sve faktore, osjećajnost, ritam, finoću i emotivnu izražajnost te na kraju i potpuno majstorstvo svog instrumenta.«

Louis Daniel »Satchmo The King«, »Pops« Armstrong umro je u svom domu u njujorškom Queensu 6. srpnja 1971. ostavivši za sobom neizbrisiv trag istinskoga jazza. Ovih nekoliko riječi spomena na njemu usudan mjesec srpanj neka bude malen i skroman prilog stotoj obljetnici rođenja velikanu koji je datumom svog rođenja obilježio i početak važne glazbene pojave 20. stoljeća, ostvarivši tipičan američki, za obojene tada i ne baš dostupan san: From Slum boy to Jazz King.

Mladen Mazur