Vijenac 166

Glazba

Nova knjiga

Reprezentativna iskaznica

Glazbene večeri u Sv. Donatu: 40 godina, urednica Jagoda Martinčević, Grad Zadar, Zadar 2000.

Nova knjiga

Reprezentativna iskaznica

Glazbene večeri u Sv. Donatu: 40 godina, urednica Jagoda Martinčević, Grad Zadar, Zadar 2000.

U četvrtak, 6. srpnja 2000, u prepunom magično jedinstvenom prostoru Sv. Donata u Zadru promovirana je knjiga urednice Jagode Martinčević o četrdeset godina postojanja Glazbenih večeri u Sv. Donatu. O tih četrdeset godina, o festivalskim usponima i padovima — a bilo je i jednih i drugih — o kontinuitetu festivala, koji je prekinut samo 1991. zbog silovite i izravne ratne opasnosti, u knjizi govore, odnosno pišu, ljudi koji su na najrazličitije načine sudjelovali i bili vezani uz život tih glazbenih večeri.

Nakon uvodnih riječi gradonačelnika Zadra Božidara Kalmete, glazbena spisateljica i ravnateljica Koncertne direkcije Zagreb — koja, uostalom, sudjeluje u organizaciji festivala — Erika Krpan u tekstu Načelo raznolikog progovara o bivšim, sadašnjim i mogućim budućim programskim koncepcijama, što je jedan od provodnih motiva koji se provlači kroz sve tekstove monografije. Ona se izravno zalaže za dvodijelnost: tematski dio vezan uz staru glazbu i, govoreći simpozijskim rječnikom, slobodne teme, odnosno onaj dio programa koji čini standardni koncertni repertoar. Utemeljitelj Glazbenih večeri u Sv. Donatu akademik Pavle Dešpalj prisjeća se u članku Tako je sve počelo... početaka i poticaja, među kojima su odlučujuće bile njegove dvije želje: da crkve sv. Donata i sv. Dimitrija postanu koncertni prostori i da Zadar opet dobije vlastiti orkestar.

Više od glazbe

Slijede tekstovi dvojice višegodišnjih voditelja, odnosno ravnatelja Glazbenih večeri u Sv. Donatu. Dr. Juraj Gracin bio je strastven promicatelj ideje o programskom zaokretu festivala prema staroj glazbi, što se i intenzivirano realizira nakon 1975. U prilogu o festivalu u razdoblju 1974. do 1992. godine naslovljenu I više od same glazbe Gracin predočuje genezu toga procesa, predstavlja uloge pojedinih suradnika ili onih koji su jednostavno imali inspirativnih ideja, što je sve naposljetku dovelo do realizacije koncepcije s naglaskom na staroj ili ranoj glazbi, a ta je, kako je poznato, postala zaštitnim znakom Glazbenih večeri u Sv. Donatu.

Sadašnji ravnatelj Glazbenih večeri u Sv. Donatu Antun Dolički u izlaganju Glazbene večeri danas — između želja i mogućnosti — još jednom problematizira pitanje zastupljenosti stare glazbe na festivalu pa ističući važnost muzikološkoga pristupa, obrazovanja i iskustva samih glazbenika koji se izvedbom takve glazbe bave, sa žaljenjem konstatira da je, unatoč poticajima samih Glazbenih večeri da se stanje promijeni, takvih pojedinaca i ansambala u Hrvatskoj vrlo malo. Financijske pak (ne)mogućnosti festivala bitno ograničuju broj pozivnica za sudjelovanje vrsnim inozemnim glazbenicima. Izostanak profesionalnih glazbenika specijaliziranih za izvedbu stare glazbe, ali ne i izostanak želje da se ta stara glazba prezentira, pridonio je opažanju autentične i jedinstvene hrvatske pučke tradicije glagoljaškog pjevanja, kojemu se posljednjih godina otvorio prostor upravo na ovim Glazbenim večerima.

Priča o odrastanju

O značenju Glazbenih večeri na vrlo osebujan način svjedoči nekoliko dnevničkih bilježaka dr. Katarine Livljanić, kojima je dala naslov Skica o ispunjenoj želji. Muzikologinja Katarina Livljanić, suprotno možda našim željama i očekivanjima da će iz njezina pera izaći nosivi muzikološki tekst ove knjige, ali u skladu s njezinim najnovijim angažmanom na području književnog izričaja (ona naime priprema zbirku pripovjedaka na francuskom jeziku), zapravo priča o svome odrastanju uz Glazbene večeri i o utjecaju što su ih one imale na njezinu osobnu vokaciju. Riječ je o svojevrsnom hommageu Donatu. Tako se dogodilo da je središnja muzikološki relevantna studija ove monografije uvijek sjajna historiografska rasprava Pregled glazbenog života u srednjovjekovnom Zadru Marijana Grgića, koja je pretisnuta iz Zbornika radova Muzičke večeri u Donatu iz 1983. Knjigu upravo sjajno zaključuje analitički tekst povjesničara umjetnosti i konzervatora Pavuše Vezića O prostorima glazbenih večeri u Sv. Donatu. Isticanje prostora, naime, kao ključnog čimbenika festivala drugi je provodni motiv svih prethodnih tekstova i stoga je prirodno progovoriti o osobinama i osobitostima tih prostora.

Izdavački pothvat

U prilozima kojima je knjiga također opremljena nalazi se izbor iz kritičkih članaka i mišljenja idejnih začetnika festivala, umjetnika, muzikologa, organizatora, glazbenih kritičara. Festivalska kronologija vidljiva je iz popisa svih festivalskih priredbi, a zabilježeni su i izdavački pothvati. Naposljetku je priložen vrlo koristan popis imena ansambala, dirigenata, umjetničkih voditelja, zborovođa, solista, redatelja, glumaca, lutkara, koreografa, muzikologa, glazbenih pisaca i predavača koji su sudjelovali na Glazbenim večerima u Sv. Donatu tijekom proteklih četrdeset godina, te popis pomno biranih fotografija objavljenih u ovoj knjizi. Zaista je velika šteta što nije uloženo još malo napora da se napravi i popis skladatelja čija su se djela izvodila tijekom svih tih četrdeset godina. A vrlo bi koristan bio i indeks imena, koji bitno olakšava služenje knjigom. Kako je knjiga zamišljena i realizirana kao reprezentativno izdanje s relevantnim dizajnom, likovnom i tehničkom opremom i pripremom Luke Gusića, kojim će se obdariti budući učesnici i gosti festivala, učinjeni su na engleskom jeziku opsežni sažeci, a neki su dijelovi prevedeni u cijelosti (Enisa Hadrović, Dodi Komanov, lektor Mark Davies).

Vjerojatno zbog žurbe u kojoj je monografija o Glazbenim večerima u Sv. Donatu nastajala (riječ je o rekordnom roku od tri mjeseca) dogodili su se u prijevodu nažalost propusti, poglavito kad je riječ o stručnoj glazbenoj terminologiji (primjerice gregorijanski koral se nikako ne može prevesti kao Gregorian Chorals). No unatoč tome navedene kvalitete ove knjige jasno govore da je riječ o reprezentativnoj i respektabilnoj osobnoj iskaznici festivala koji je postupno osvajao i osvojio svoje mjesto na glazbenoj karti Europe, ali i postao jasnim identifikacijskim znakom grada Zadra.

Sanja Majer-Bobetko

Vijenac 166

166 - 13. srpnja 2000. | Arhiva

Klikni za povratak