Prava mjera u tumačenju osjećaja

Prava mjera u tumačenju osjećaja

Zadovoljan sam što je došlo do realizacije Judite i što je Frano Parać prihvatio adaptaciju i dramatizaciju Carić-Maroević te moje tekstove koji su bili sižejno nužna dopuna funkcioniranju drame. Marulićeve ishodišne arhetipske rečenice/situacije i patina njegova stiha, doživljene katkada kao prepreka razumijevanju, bile su očigledno snažan poticaj glazbenoj nagradnji. Mislim da je Marulić bio neka vrsta rudnika ideja, asocijacija i situacija koje je skladatelj ritmizirao po vlastitom osjećaju, jer bi sve drugo bilo pogrešno. Reklo bi se — one se dinamički dopunjavaju, razlikuju, sukobljavaju, umnožavaju, vraćaju i rastu prema krešendu da bi na kraju dobile puni smisao. Operni libreto doista je originalni skladateljev rad i jednostavno mislim da je dobro rješenje. Nisam glazbeni kritičar, ali mogu reći da je Paraćeva arhitektura i osjećanje govora prirodno, čime ljudskome glasu daje osjećaj punine. Zbog arhaičnosti jezika neće se sve moći razumjeti, neke su rečenice abrevirane, ponekad i rezane u sredini zbog nužnosti glazbene intervencije, ali se nadam da će publika dobiti volju posegnuti (i) za Marulićevim izvornikom. Opera Judita posveta je prvom hrvatskom epu i svojevrsna afirmacija dubine i slojevitosti našega jezika.

U međuvremenu doživjeli smo Domovinski rat koji je na specifičan način, neću reći aktualizirao, jer je to nepotrebno, nego podsjetio na drugu vrstu ozbiljnosti, na dramu življenja i realnu situaciju koja je s onu stranu takozvane političke korektnosti i uopće današnjih pristupa post festum. Zato mi se povratak Maruliću koji bira amblematske, dvoznačne i dvosmislene situacije, autoru Tuženja grada Jeruzolima, Molitve suprotive Turkom, autoru zanimljivih domovinskih ili rodoljubnih inspiracija i, možda je prejaka riječ, naglašene erotičnosti, čini važnim.

Judita je junakinja obrane svojega naroda i grada, ali je isto tako žena od krvi i mesa. Drugi ženski lik, Suzana, junakinja je vjernosti, ali i ljepotica koja izaziva. Ta Marulićeva izazovnost, čini mi se, može se osjetiti u ljepoti glazbe, njezinoj senzualnosti i taktilnosti. Dajući svoje glazbeno tijelo nečemu što u sebi nosi sve komponente zrelosti Frano Parać našao je pravu mjeru u tumačenju ljudskih osjećaja.

Rado bih pisao libreto, pogotovo s njim, bude li druge prigode.