Pajtonovski crni humor

Pajtonovski crni humor

Uz film mjeseca: Riba zvana Wanda, subota, 15. srpnja (1. program, 20,45)

Britansku komediju kraja četrdesetih i početka pedesetih obilježila je ealing-komedija, koja se zasnivala na regionalnom humoru. Jedan od ključnih filmova koji je začeo taj pravac bio je i film Hajka redatelja Charlesa Chrichtona, legendarnog veterana studija Ealing. Mlađoj filmskoj publici vjerojatno to ništa neće značiti, ali ako se spomene naslov filma Riba zvana Wanda (A Fish Called Wanda), o tome se već može govoriti. Film koji je osamdesetih godina postigao izniman uspjeh, popularnost može zahvaliti i čuvenom pajtonovcu Johnu Cleeseu, koji je producirao film i zajedno sa Chrichtonom, prema vlastitoj priči, napisao scenarij za tu vrsnu komediju. Iako je riječ o britansko-američkoj koprodukciji, Ribu zvanu Wanda obilježio je sjajan britanski, odnosno pajtonovski, humor, koji je Chrichtonovom režijom uobličen u granice podnošljivije i razumljivije širokoj publici koja uvijek i nije bila najspremnija za oštar, inteligentan, izazovan, na trenutke nadrealističan i do apsurda doveden crni humor članova Letećeg cirkusa Montyja Paytona koji su sačinjavali John Cleese, Eric Idle, Michael Palin, Terry Jones, Terry Gilliam i Graham Chapman. Humor koji je mogla prihvaćati samo najelitnija intelektualna publika u Chrichthonovoj je režiji tako postao više klasičnijom formom, a kao takva komedija je imala velike predispozicije za golem uspjeh. To se i dogodilo. Riba zvana Wanda, namamila je publiku u kinodvorane i donijela dobru zaradu producentu Michaelu Shambergu, koji je nakon nekoliko neuspjeha uložio na sigurnu kartu.

Kada se u istom filmu nađu glumci poput Johna Cleesea, Michaela Palina, Kevina Klinea i Jamie Lee Curtis, tada je jasno da je postignuta dobitna kombinacija za izvrsnu komediju.

Inteligentna i komična priča o lopovskoj družini koja izvede pljačku draguljarnice, nakon čega dvoje članova bande, Otto i Wanda, odluče izigrati trećega kompanjona, koji je na njihovu veliku žalost predvidio izdaju i sakrio plijen, uspješno je realizirana zahvaljujući odličnoj glumi i Chrichtonovoj režiji.

Jedna od jačih strana filma očituje se u ismijavanju zloće njegovih junaka. Za razliku od holivudskog filma u kojem će junak biti shvaćen vrlo ozbiljno, ovdje je prepoznatljiv britanski štih, gdje se ljudske slabosti poput taštine, požude i pohlepe vrlo lucidno ismijavaju, što glavnog junaka ipak ne čini manje važnim ili antipatičnim.

Likovi Johna Cleesa nadasve su živopisni mali ljudi sa svim vrlinama i manama, s frustracijama i problemima, željama i nadanjima.

Suprotstaviši dvoje američkih i dvoje britanskih junaka, Cleese im daje klišeizirane karakteristike. Tako su dobivena dva vrhunska glumačka tandema. S jedne strane to su Kevin Kline i Jamie Lee Curtis, a s druge John Cleese i Michael Palin, dvojica veterana Letećeg cirkusa Montyja Paytona. Amerikanci su pohlepni ili priglupi, dok su Britanci uštogljeni, hladni ili zbunjeni, a svi ukomponirani u stilu britanskih komedija kasnih pedesetih. Premda nije riječ o novom filmu, njegovo premijerno prikazivanje na HTV-u svakako je potrebno najaviti, tim više što je riječ o nesvakidašnjem filmskom doživljaju koji se pamti.

Zvjezdana Bubnjar