Od svega pomalo

Od svega pomalo

Sezona je u HNK-u Ivana pl. Zajca bila donekle određena nastupom novog intendanta Srećka Šestana, koji je na sebe preuzeo odgovornost i za dramski program. Stoga se nije dala razabrati jasna repertoarna koncepcija. Program je bio sačinjen na načelu: od svega pomalo. Feydeauova Buba u uhu kao mamac publici nije baš bila sretan programski repertoarni uvod.

Ipak, spretnim bordižavanjem između financijske oskudice i skalupljena programa, svaku od tri sljedeće predstave valja po nečemu izdvojiti. Vito Taufer postavio je čak treću verziju Krležina Kraljeva, posve različitu od prethodnih. Ona je satirično gorka, duboko referentna na sadašnji trenutak. Od početnoga ludističkog pristupa toj legendi, Taufer gradi kratku (pedesetak minuta), tročinsku parodiju građanske drame u kojoj se ironizira novo tajkunizirano »građanstvo« i nacionalni kič.

Nenni Delmestre iz zaborava je izvukla neizvedenu dramu Velika Tilda Ivana Vidića. Nekonvencionalna predstava posvjedočila je dramsku vrijednost toga, tko zna zašto, dosad nepostavljena teksta, ključna, sada to znamo, za ranu fazu Vidićeva opusa. Konačno, Goldonijeva Krčmarica ostat će zapamćena po delikatnoj jezičnoj operaciji. U obilju narječja kojima je Marin Carić označio likove te komedije posebno je važna rekonstrukcija čak dva oblika riječke cakavice koja se u tome gradu govorila sve do dvadesetih godina ovoga stoljeća. Zaista jezično i intepretativno izniman pothvat!

Talijanska drama je, pod vodstvom Sadra Damianija, nastavila uspješne koprodukcije s partnerima iz Italije. Rezultat su dva ambiciozna i uspjela projekta. Mario Moretti sljubio je dva stubokom različita suvremenika, Brechta i napuljskog glumca, pjesnika i skladatelja Vivianija, slične samo po socijalnom angažmanu svojih songova, odnosno kancona, u kabaretski intoniranoj predstavi Od Piedigrotte do Mahagonyja, koju je sam režirao, s velikom zvijezdom talijanske kancone Mirandom Martino i sjajnim napuljskim glumcem Mariom Atteranom u glavnim ulogama. Glumci iz Parme sjetili su se svoga dugogodišnjeg suradnika Bogdana Jerkovića. Pod njegovim vodstvom oni su šezdesetih i sedamdesetih godina stasali iz studentskoga u profesionalno kazalište, pa je Rijeka postala mjesto njihova ponovnog susreta u predstavi Vrag je svemu kriv Darija Foa, koju su svojedobno izveli više od petsto puta. U svemu krivudava sezona, ali s nekim kazališnim štiklecima za pamćenje.

Dalibor Foretić