Novi Rollerball bit će metafora rata

Novi Rollerball bit će metafora rata

Na ovogodišnjem filmskom festivalu u Cannesu — gdje je i realiziran ovaj ekskluzivni razgovor — McTiernan je najavio svoj sljedeći film: remake SF klasika iz 1975. Rollerball Normana Jewisona kojemu prva klapa pada upravo ovih dana u Montrealu

Iako rođen u New Yorku, gdje je i završio studij, John McTiernan ne pripada prepoznatljivoj njujorškoj filmskoj školi, koja je senzibilitetom mnogo bliža europskom filmu kao i američkoj nezavisnoj sceni. Dapače, u holivudskoj industriji snova McTiernan je stekao reputaciju jednog od najcjenjenijih i najsposobnijih redatelja akcijsko-pustolovnoga filma koji je svojim dosadašnjim radom stvorio nove standarde unutar tog žanra. To mu je ponajprije uspjelo od kritike vrlo hvaljenim naslovima Umri muški (Die Hard) i Lov na Crveni oktobar (The Hunt for Red October) koji su svojom formulom »napete akcije i trilerskih obrata na fizički ograničenu prostoru« (jedan na vrhu nebodera, a drugi u nuklearnoj podmornici), utjecali na niz sličnih filmova koji su uglavnom završavali samo kao loše kopije.

Kao i mnogi drugi holivudski filmaši, i McTiernan je karijeru počeo snimajući televizijske reklamne spotove, što mu je omogućilo da snimi svoj prvi igrani film Nomads u kojem nastupa Pierce Brosnan, najnoviji James Bond s kojim je McTiernan nedavno ponovo surađivao na snimanju remakea Afera Thomasa Crowna. Odmah nakon debija uletio je u prvu holivudsku ligu režirajući avanturistički SF Predator s Arnoldom Schwarzeneggerom u glavnoj ulozi, koji ga je istoga trena nametnuo kao superiorna redatelja efektnih akcijskih scena. Od ostalih naslova u karijeri Johna McTiernana izdvajaju se i treći dio serijala Umri muški i Posljednji akcijski junak u kojem je također nastupio Arnold Schwarzenegger. Na ovogodišnjem filmskom festivalu u Cannesu — gdje je i realiziran ovaj ekskluzivni razgovor — McTiernan je najavio svoj sljedeći film: remake SF klasika iz 1975. Rollerball Normana Jewisona kojemu prva klapa pada upravo ovih dana u Montrealu.

U vašoj filmografiji koju su novinari dobili zajedno s tiskovnim materijalom o najavi snimanja remakea Rollerballa nedostaju filmovi Medicine Man, Posljednji akcijski junak i 13. ratnik. Postoji li razlog za to?

— Onaj tko je sastavljao tu listu zasigurno ne voli spomenute filmove! Ja s tim nemam nikakve veze. Meni se sviđa Posljednji akcijski junak no imao je nesreću da u kinima starta samo tjedan nakon Jurskoga parka Stevena Spielberga i to ga je potpuno pokopalo. Osim toga studio ga je pogrešno reklamirao kao akcijski film, a to je zapravo bajkovita priča o dječaku i zafrkancija na račun akcijskog žanra. Znam da se mnogima film sviđa i to mi je drago. O 13. ratniku pak ne mogu reći baš lijepe stvari i htio bih zaboraviti to iskustvo.

No, bez obzira na poneki financijski neuspjeh, vi ste vrlo uspješan filmaš. Imate li neku tajnu za uspješnost?

— Nema tajne. Svi oni koji tvrde da znaju formulu ili nekakav recept za uspješan film lažu jer tako nešto ne postoji. Što se tiče mojih sposobnosti, rekao bih da ima dosta onih koji su uspješniji od mene.

Hoće li i remake Rollerballa biti potencijalni blockbuster? Pretpostavljam da je riječ o skupu projektu koji se sprema za sljedeću ljetnu američku sezonu.

— O da. Kako za sljedeću godinu studio MGM ne sprema novoga Bonda, Rollerball će biti njihova glavna uzdanica za udarnu sezonu i njihov najjači projekt. Nadam se da će film biti uspješan jer ćemo na snimanje potrošiti otprilike osamdeset i pet milijuna dolara, iako to danas za holivudske standarde i nije više neka velika brojka. U ostalim industrijama troši se mnogo veći novac. Na primjer za jedan prototip novoga automobila ulaže se pola milijarde dolara, a filmovi i nisu ništa drugo nego prototipovi.

Ne mislite li ipak da filmovi stoje previše i da najveće holivudske zvijezde s kojima ste i sami surađivali primaju doista astronomske honorare?

— Mislim da je danas po tom pitanju bolja situacija nego početkom devedesetih. Danas postoje mnogi nezavisni studiji kao što je recimo Miramax koji će za sto milijuna dolara radije snimiti dvadeset filmova nego jedan. Jedan od njih će postati veliki hit, a ostalih devetnaest bit će zaboravljeni i prepušteni video i televizijskom tržištu. Naravno, taj jedan film dobit će reklamnu kampanju kao da je riječ o najvećem akcijskom spektaklu Arnolda Schwarzeneggera. Što se zvijezda tiče, one više nisu samo glumci, nego poduzeća i zaštićeni proizvodi u koje se ulaže silan novac i oko kojih se vrti čitava reklamna kampanja. A kako je riječ o velikim ulaganjima, onda i zvijezda očekuje konkretan honorar jer je ona glavni razlog zašto publika hrli na neki film. Zato danas velike zvijezde vrlo pažljivo biraju svoje projekte jer znaju da je na njima velika odgovornost i znaju da svi od njih očekuju nešto: i publika, i kritika, i filmske kompanije.

U kojoj mjeri će vaša verzija Rollerballa biti vjerna izvorniku?

— Vrlo malo jer ću sve izokrenuti naopačke. Original je pripadao u žanr znanstvene fantastike i odvijao se u budućnosti, dok se priča moje verzije dešava u sadašnjosti jer je to bit čitavog filma. U MGM-u su zapravo i imali scenarij koji se kao i u originalu zbivao u dalekoj budućnosti, no ja sam to odbio objašnjavajući da se sve to može događati i danas.

Mislite li da je Rollerball iz 1975. bio vizionarski film s obzirom što se sve danas događa u profesionalnom sportu?

— Ako pogledate kako danas izgleda američki nogomet, odmah će vam biti jasno da je on mnogo divljiji i nasilniji od sporta u tom filmu. Takav je svijet u kojem danas živimo i američki nogomet i mnogi drugi sportovi u Americi samo nude ono što mediji i publika traže.

Nakon Afere Thomasa Crowna ovo je vaš drugi remake u nizu i, što je još zanimljivije, ponovno film Normana Jewisona.

— Normanu sam rekao da sam njegov nezakonit sin i da snimam remakeove njegovih filmova kako bih privukao njegovu pozornost, ali nije mi vjerovao (smijeh). Snimanje remakeova jedan je od tradicionalnih načina rada u američkoj filmskoj industriji. Velik broj filmova iz dvadesetih ponovno se snimao tridesetih, a oni iz tridesetih dobili su svoje nove verzije tijekom pedesetih i šezdesetih, samo su promijenili naslove pa nitko ne govori o remakovima. Imam jako dobar odnos s MGM-om, koji ima jednu od najvećih filmoteka u svijetu. Dobar dio tih filmova gledao sam kao klinac i dok sam kopao po tom bogatstvu osjećao sam se poput dječaka u trgovini slatkiša. Sjetio sam se Rollerballa, koji me fascinirao kad sam ga prvi put gledao i zato sam predložio MGM-u da napravimo remake. Vrlo je zanimljivo i zabavno dobiti priliku realizirati već snimljenu priču, ali na sasvim drukčiji način.

U originalu je glavnu ulogu tumačio James Caan, koji je tada bio zvijezda, dok ste vi izabrali ne baš poznatoga Chrisa Kleina.

— Chris Klein je u Americi danas već zvijezda. Prije Rollerballa snimit će tri filma i biti još poznatiji. Chris je mladi glumac iz Nebraske, a lik koji će tumačiti u filmu vrlo je iskren i rekao bih naivno dobar, što ga sprečava da postane ciničan i potkupljiv. A to je nešto što je vrlo bitno za naš film. James Caan je bio u svojim četrdesetim pa je njemu i prilagođena priča o starom profesionalcu koji se bliži kraju karijere. Mi ćemo napraviti nešto drugo.

Hoće li sportska igra u vašem filmu biti ista kao i u originalu?

— Slična, ali dosta različita. Sve se sportske igre temelje na zemljopisnom modelu: nogomet, košarka, hokej, američki nogomet, ragbi itd. Jedna ekipa mora osvojiti teritorij druge. Na krajevima tih teritorija nalaze se ženska spremnica u koju suparnička ekipa nastoji ubaciti svoje sjeme kako bi bili pobjednici. Nije slučajnost da su sve te sportske igre organizirane baš na taj način. Recimo da sam i ja tako nekako zamislio sportsku igru u mojoj verziji Rollerballa u kojoj taj zemljopisni model predstavlja surogat rata. Nijedan sport koji nema zemljopisne okvire i nije metafora rata nije uspio postati popularan jer se ljudi ne mogu identificirati. To je moja teorija.

U tiskovnom materijalu stoji i da jednu od glavnih uloga tumači francuski glumac i međunarodna zvijezda Jean Reno. Koju ste ulogu njemu namijenili?

— On je u filmu vlasnik sportske momčadi i tumači ulogu koju je u originalu tumačio John Houseman. Htio sam da tu ulogu tumači neamerički glumac jer se priča filma ne odvija u Americi, niti se sport igra u Americi.

Gdje se priča odvija?

— U Kazahstanu!

Šalite se.

— Ne šalim se. Sve se događa u Kazahstanu, a Jean Reno tumači Rusa. Kazahstan sam izabrao jer je to mjesto o kojemu većina nas nema pojma, a i mjesto u kojemu ne prevladava jedna rasa niti utjecaj jedne civilizacije ili kulture. Kazahstan je vrlo poliglotski prostor na kojem žive Arapi, Indijci, Mongoli, Europljani, a to je vrlo bitno za moj film, u kojem sam htio izbjeći podjele prema rasi.

Vaša verzija rollerballa, dakle, igra se u Kazahstanu, ali se može gledati u čitavom svijetu.

— Putem televizije, satelita i Interneta sport se može gledati na različitim stranama svijeta: od Južne Amerike do Kine, ali ne i u Sjevernoj Americi i Europi. To je osnovna ideja filma.

Razgovarao Stjepan Hundić