Neumorni istraživac

Neumorni istraživač

Fotografska publika prvi se put susrela s fotografijama Zlatka Zrneca 1940. godine u Salonu Fotokluba Zagreb. Bio je to njegov prvi nastup, kojim će odrediti svoj životni put, čvrsto ga vežući uz medij fotografije. Za razliku od mnogih, vrlo će rano ostvariti vlastiti izraz, prepoznatljiv u svakom od njegovih opusa. Neumorni istraživač, stvara fotografije koje se i danas doimlju posve suvremeno, kao i u trenutku nastanka. Od pomalo poetičnih motiva iz prirode i eksterijera pa do pastoralnih motiva šuma, od traženja čvrstih kontura stvarao se stil koji pamtimo pod njegovim imenom. I onda kada je njegova kamera u funkciji ekonomske propagande ne napušta nas njegov slikarski duh. Naprotiv, jasna je njegova borba u kojoj uspijeva pomiriti klasični fotografski izraz s fotografikom.

Zdenko Kuzmić

Zlatko Zrnec rođen je godine 1923. u Zagrebu. Gimnaziju završava 1943. te se upisuje na Ekonomski fakultet. Završava prvi stupanj i onda prekida studij zbog bolesti.

Vrlo mlad, već kao sedamnaestogodišnjak, godine 1940. pristupa Fotoklubu Zagreb, gdje se odmah ističe svojim prvim radovima. Uočivši njegovu nadarenost pod okrilje ga uzima Tošo Dabac, uz čiju se svestranu pomoć mladi Zrnec brzo razvija. Već te iste 1940. godine, na Salonu Fotokluba Zagreb, osvaja prvu svoju nagradu, a poslije će ih tijekom njegova života biti mnogo.

Zlatko Zrnec pripada onoj generaciji izlagača koji će odmah nakon Drugog svjetskog rata diljem svijeta pronijeti slavu Fotokluba Zagreb.

Već godine 1954. Fotosavez Jugoslavije dodjeljuje mu počasno zvanje kandidata majstora fotografije.

FIAP — Međunarodna federacija fotografske umjetnosti, dodjeljuje mu godine 1957. počasno zvanje AFIAP (artist FIAP), da bi mu samo četiri godine kasnije, 1961, dodijelila visoko priznanje EFIAP (exellence FIAP).

Zlatko Zrnec u prvom razdoblju stvaralaštva slijedi stil tada u svijetu poznate zagrebačke škole, no tijekom godina se udaljava od njezinih zacrtanih staza, te se sve više okreće fotografici da bi se u svome daljem umjetničkom radu, od konca pedesetih pa na dalje, gotovo isključivo posvetio dizajnu i reklamnoj fotografiji. U tom poslu, kao vrsni fotograf, on uzima fotografiju kao polazište i predložak za dalji umjetnički rad te na tom polju postiže sjajne rezultate. Umro je godine 1992. u Zagrebu.

Vladko Lozić