Neiskorišteni potencijali

Neiskorišteni potencijali

Protekla sezona u Kazalištu Marina Držića sigurno neće ostati zabilježena kao iznimno uspješna. Ona je i po koncepciji i po umjetničkim dostignućima logičan nastavak prethodne sezone. To znači s prilično nejasnom repertoarnom koncepcijom, koju je protekle dvije sezone u nedostatku dramaturga potpisivao ravnatelj Marin Gozze. No dakako taj njegov potpis pokriva i vrlo jasne financijske limite koje je kazalištu zadao Grad kao vlasnik i financijaš njegova programa. No u ovom kratkom osvrtu nećemo lamentirati oko toga da li je Grad trebao i mogao pružiti svom kazalištu bolju financijsku potporu ili je kazalište trebalo bolje iskoristiti postojeća minimalna sredstva. Činjenica je da ni s proteklom kazališnom sezonom u Dubrovniku ne treba biti zadovoljan. Međutim isto tako ne treba zatajiti da su se i u ovoj sezoni dogodile i predstave koje govore da u Kazalištu Marina Držića još postoje potencijali koji su sposobni ovu kuću brzo i lako uvesti u vrh hrvatske kazališne produkcije. To su ponajprije dvije predstave koje je režirala Nenni Delmestre, Čitač Arijela Dorfmana i Otrov kazališta Rodolfa Sirere. Te predstave ipak izmiču argumente nekakvu posvemašnom nezadovoljstvu koje se u posljednje vrijeme iskazuje u samom kazalištu, ali i izvan njega. Kao da bi netko htio raspravu o stvarnim problemima usmjeriti drugamo, preispitivanju svrhovitosti ulaganja grada u svoj teatar (skup im je, čini se).

Treba se u idućoj sezoni nadati sposobnom dramaturgu koji će znati sastaviti repertoar koji će usmjeriti energiju unutar kazališta na njegovu kvalitetnu realizaciju, a grad obvezati da taj napor s realno mogućim financijskim sredstvima pokrije.

Jovica Popović