Misterij japanske kornjače

Misterij japanske kornjače

Jedinstvena kamena skulptura iskopana kod pradavne japanske prijestolnice Nare uzbuđuje istraživače širom svijeta

Kako se to često događa s iskapanjem novih prometnica — da se olakša pristup novoizgrađenom muzeju Manyo područja Nare, ministarstvo prosvjete započelo je potkraj 1999. iskapanja na području oko 750 m2, što je urodilo senzacionalnim otkrićem.

Nastupili su arheolozi i istraživači. Najprije su iskopali drevnu kamenu skulpturu kvadratičnog oblika u obliku kornjače i zatim otkrili čitavo kvadratično područje od oko 150 m2 popločeno kamenom u veličini ljudske glave, između dva kamena zida na istočnoj i zapadnoj strani. Preko kosog dijela područja teče 50 cm širok prokop preko stubišta (2 m visokog i 6 m širokog) i skreće na ravnom dijelu prema skulpturi kornjače od granita. Tijelo joj je oblikovano poput zdjele, glava, vrat i noge jasno su izraženi. Posebna kamena zdjela, južno od kornjače projektirana je očigledno da u nju otječe voda koja se crpla drvenom cijevi iz smjera palače Funatsuki do kornjačine glave, čiji su otvori nosnica povezani s udubljenim tijelom — pliticom.

Istraživanja su većim dijelom dovršena u veljači 2000, a danas je nalazište već otvoreno za javnost.

Nalazi su po svoj prilici bili sustav odvodnje područja Asuka, a kornjača spremnik ili cisterna. Svi ostaci u ruševinama Sakafuneishi datiraju se u sedmo stoljeće naše ere, prema glinenom posuđu nađenu na toj lokaciji. Takvo je posuđe uvelike upotrebljavala carica Saimei (594-661) u religijske svrhe. Ostaci su nađeni u sjevernom dijelu taoističke palače što ju je carica dala izgraditi. I ovaj nalaz baca svjetlo na caričinu izrazitu sklonost graditeljstvu, kako to donosi i Japanska kronika (Nihon Shoki), najstarija službena povijest Japana, koja obuhvaća događaje od mitologije do vladavine carice Jito i završava 697. godine. Napisana je 720. godine. Očekuje se da će novo otkriće utjecati na objašnjavanje aktivnosti carice Saimei, za koju se smatra da je bila gorljiva ljubiteljica kineske i koreanske kulture, a poznata je njezina zaokupljenost graditeljstvom i arhitekturom. Lokalitet je dio šireg ceremonijalnog područja, koje je bilo pod neposrednom vlašću carice.

Prema Kronici carica Saimei zapovjedila je izgradnju Ishi no Yamaoka, kamenom popločen brežuljak negdašnjeg Nochi no Asuka metropole Okamoto no Mya. Stručnjaci vjeruju da je Oka no Sakafuneshi bio smješten na brežuljku i da će posljednja otkrića dati ključ o gradnjama drevne metropole Asuka. Južno od ostataka Asukaike pronađene su i kovanice fuhonsen, za koje se misli da je najstariji japanski novac.

Znanstvenici povezuju kamen u obliku kornjače s prastarim mitologijama. Ljudi staroga Japana vjerovali da se voda pročišćava ako se pusti da teče kroz kornjačino tijelo, a prema staroj kineskoj filozofiji kornjače su simbol vječne mladosti i dugovječnosti.

Iskopine su, dakako, ponukale istraživače i arheologe na razmišljanje o podrijetlu artefakata. Uz praktičnu funkciju skulptura je svakako bila pogodno sredstvo za vjerske svečanosti, rituale u vezi s vodom, koji su se svetkovali sredinom 7. stoljeća.

Stariji istraživači uglednoga i utjecajnog arheološkog instituta Kashihara Nare povezuju svakako ostatke s ritualima carske obitelji. Njegov član Kunihiko Kawakami, tražeći podatke u Kronici kaže: »Ostaci su struktura izgrađena oko izvora neke planine. Car Tenji (668-671) posvetio je to područje božanstvu voda.«

Masayoshi Mizuno, rektor sveučilišta u Nari, i neki arheolozi postavljaju hipotezu da je čitavo brežuljkasto područje, koje okružuje nalaze jednom bilo prilagođeno palači Futatsuki što ju je izgradila carica Saimei. Mizuno smatra da su ostaci dio prednjega trga palače, gdje je Saimei primala goste.

Yoshinori Aboshi, profesor emeritus sveučilišta Kansai drži da su nalazi sredstvo vjerskih obreda povezanih s palačom. Cijelo bi područje trebalo biti mjesto pročišćenja, gdje carska obitelj moli bogove za mir. Fuminori Sugaya, profesor arheologije sveučilišta Shiga, vjeruje da je ta praksa prestala nakon što je nacionalna metropola privremeno premještena u Fujiwaru.

Sena Sekulić-Gvozdanović